Ljetnikovac Bunić Kaboga, jedan je od onih koji, može se reći – imao sreće.
Nedavno otvoren na Batahovini, zahvaljujući nasljedniku dubrovačke vlasteoske obitelji Kaboga, gosparu Ivu Felneru i anonimnom donatoru, nakon tri godine intenzivnog rada i senzacionalnog posla, na kojem su radili arhitektonski studio Vetma, autori idejnog, glavnog i izvedbenog projekta, potom zaposlenici Hrvatskog restauratorskog zavoda, u konzervatorsko-restauratorskim radovima na zidnim oslicima i kamenoj plastici ljetnikovca sa svim pripadajućim prostorijama, te Dom izgradnja i Građevinar Quelin koji su izveli građevinske radove. Izgradnja je okupila stručnjake struka povijesti umjetnosti, konzervatorstva i restauracije te samim time predstavlja upravo – ogledalo struke.
Otvorenje ovog velebnog zdanja, jednog od dvadeset najvrjednijih u Hrvatskoj, privuklo je sam vrh Hrvatske – predsjednika Iva Josipovića, ministricu kulture Andreu Zlatar Violić, izaslanicu Hrvatskog sabora, zastupnicu Tatjanu Šimac Bonačić, dubrovačkog gradonačelnika Andra Vlahušića te mnoge druge visoke dužnosnike. Ono što je bio glavni uvjet je da ljetnikovac bude u javnoj funkciji kulture, a za njega je dato tri milijuna eura.
Gopodine Felner, kako je sve započelo?
– Cijela ova ideja pokrenuta je prije deset godina, kada sam primio poziv anonimnog donatora, čiji uvjet je bio da ljetnikovac bude u javnoj funkciji kulture. Od tada, intenzivno se radilo i ljetnikovac Bunić Kaboga je otvoren za javnost 10. srpnja ove godine. Tri milijuna eura uložena su u obnovu, a konkretno radovi su trajali posljednje tri godine, prema projektu arhitektonskog studija Vetma. Ponudu sam predao Gradu Dubrovniku u 2004. godini, a ugovor o financiranju obnove smo potpisali u ožujku 2009. godine.
Postojali su problemi zbog čega je stvorena ovako velika 'rupa' u godinama?
– U ljetnikovcu je stanovala višečlana obitelj, kojima je bilo potrebno naći smještaj. Obzirom na uvjete, živjeli su skromno, no zadovoljno, te su mi istakli kako im je zapravo bilo lijepo živjeti ovdje. No, kao što sam već i isticao, bilo je tih nekoliko razloga radi kojih nisam htio izlaziti u javnost s ovim projektom dok se baš svi problemi ne riješe. Ugovor je potpisan tek kad su riješeni svi imovinsko-pravni odnosi.
Zadovoljili smo interes građana
U trenutku kad je sve došlo svom kraju, odnosno bolje rečeno početku – otvorenju, kakve ste reakcije očekivali i jesu li Vas one iznenadile, ovaj pozitivan šok? Rijetko kad se dogodi da se ljetnikovci obnavljaju, a posebno u ovako kratkom roku.
– Osnovni motiv bila je ljubav i želja da se sve što je propadalo obnovi. Očekivao sam svakako pozitivnu reakciju, jer mi činimo nešto dobro. Imam toliko povjerenja u ovaj projekt, ali obzirom da se puno godina govorilo i diskutiralo o njemu, išao sam sa stajališta da građani Dubrovnika imaju interes da se ovako nešto napravi. Ovo što smo mi ponudili je išlo u smjeru zadovoljavanja potreba i interesa grada. Dakle, kratko rečeno, nakon svih komentara – nije me iznenadila pozitivna rekacija, iznenadio me intenzitet te pozitivne reakcije!
Već se zna kako će primjena ljetnikovca biti višestruka, kao Odjel za restauraciju i kao javni dio namjenjen kulturno umjetničkim događanjima za sve građane Dubrovnika. To je upravo bio uvjet?
– Jedini uvjet početka gradnje jest da ljetnikovac bude namjenjen potrebama građana. Kad se to riješilo, gradnja je mogla početi. Možda je nevjerojatna činjenica kako se to događa u današnje doba, ali ja zaista želim da on bude javni prostor.
Uspijevate li skupiti fotografije ljetnikovca od nekada, stare dokumente i slično? Je li se od otvorenja dogodilo da Vam je netko poslao nešto, kao vlastito sjećanje iz tog doba?
-Imam dosta arhive doma, u privatnoj kolekciji. No nije se dogodilo, zasad, da mi netko šalje fotografije ili nešto drugo. Možda će se ljudi javiti nakon što je otvoren ljetnikovac… Vidjet ćemo!
Okvir:
NN: Ljetnikovac iz 16. stoljeća
NA: Preuređen, obnovljen, sjajan…
Preuređeni ljetnikovac predstavlja jedan od dvadesetak najvrjednijih spomenika kulturne baštine hrvatske i dubrovačke ladanjske arhitekture iz 16. stoljeća i uključuje gotičko renesansno zdanje s trijemom, lođom, kapelicom Svetog Bernarda, orsanom te terasaste vrtove.
Projekt obnove temeljio se na istraživanjima povjesničarke umjetnosti Nade Grujić, uz arhitektonski snimak stručnih suradnika i idejni i glavni izvedbeni projekt obnove arhitektonskog studija Vetma iz Dubrovnika.
Radove na rekonstrukciji izvodile su tvrtke Dom izgradnja i Građevinar Quelin iz Dubrovnika. U prizemlju obnovljenog ljetnikovca Bunić Kaboga bit će smješten Hrvatski restauratorski zavod s odjelima, a veliki dio bit će otvoren i za kulturne događaje kao što su predavanja, koncerti i izložbe.
Posljednji potomak Kaboga
Ivo Felner (74), doktor kemijskih znanosti, živi i radi u Švicarskoj sa suprugom Ainom. Posljednji je potomak poznate dubrovačke vlastelinske obitelji Caboga, koja se prvi put spominje u desetom stoljeću. Najpoznatiji potomci bili su Marojica Caboga, koji je spasio Dubrovnik poslije velikog potresa 1667. godine, te Feldmaršal Bernard Kaboga, koji je imao uspješnu karijeru u austrijskoj armiji u 19. i koji je uvijek pomagao svom gradu.
Iva Felnera uz Dubrovnik i Ljetnikovac Bunić Kaboga vežu brojne oiteljske uspomene. Iak oveć dugi niz godina živi i radi u inozemstvu, uvijek je bio vezan neraskidivom sponom s Dubrovnikom.
S tugom je pratio događanja oko ljetnikovca, koji je nakon Domovinskog rata jedno vrijeme bio mjesto za odlagalište građevinskog otpada. Svojom upornošću, vizijom, timom i pomoći dobrih ljudi vratio je ovom poznatom dubrovačkom ljetnikovcu sjaj i diskretnu raskoš ladanjskog zdanja.