Dubrovčanin Zoran Marinović, višestruko nagrađivani hrvatski fotoreporter s dugogodišnjim iskustvom, čiji je rad posvećen složenim socijalnim i humanitarnim temama, ovih dana boravi u ratom pogođenoj Ukrajini. To ni ne treba čuditi budući da je njegov rad najprepoznatljiviji upravo kroz ratne fotografije. Kao stalni suradnik brojnih svjetskih magazina i televizija, snimao je fotografije, reportaže i dokumentarne filmove iz brojnih zemalja – Iraka, Sirije, Ukrajine, Afganistana, Konga…
Već je bio na području Ukrajine, a na svom Facebooku je krajem siječnja zapisao: ‘U gradu Avdivka, Ukraina, Donbas, bio sam u rovu sa ukrajinskim vojnicima, a onda zaokružio 300 km, da bi nekoliko desetaka metara dalje, bio i sa ruskim. Jedna i druga strana, na tom puškometu, nepomirljivo isto, vonjali su na smrt. I strah. (…).’
Prisjetit ćemo se njegovih riječi iz 2017. godine kada je zapisao: ‘Tri godine, od nemila do nedraga, bauljam po nesretnim dolinama Sirije i Iraka, od Homsa i Aleppa, Mosula i Rake. Srećom rat je gotov. Nekako. Kako tako. I ova moja, naša, epizoda je došla do kraja. Htio bi nešto reći o njoj. Nebitno. Nevezano.Te tri, nabrojane godine, mogle bi stati u tri riječi … strah, tuga i prašina. Bilo je trenutaka kada sam mislio uzeti i pušku, u prkos tom nepodnošljivom ludilu, srećom nisam, jer naša misija nije da uzmemo nego da spasimo. Nadam se da i jesam. Priče objavljene u Paris Matchu, britanskom Telegrafu, NGu, Novoj TV, nadam se da su barem malo osvijestile ovu tragediju.’ (…)
Prije dvije godine dobio je i prestižnu nagradu HND-a za najbolji snimateljski rad Žarko Kaić zbog potresnih kadrova koje je za Novu TV snimio u kongoanskoj džungli tijekom smrtonosne epidemije ebole.
Foto: Arhiva DuLista