Oni Primorci koji još imaju vinovu lozu ovih su dana završili berbu, odnosno trganje, kako se to u Primorju kaže.
Kada je već riječ o trganju, vrijedi upoznati mlade Primorce i sve one koji to ne znaju kako se ne tako davno trgalo u Primorju i kakva je razlika od prijašnjeg i današnjeg načina obavljanja ovog vinogradarskog posla.
U prijašnja vremena, kada bi se odredio dan trganja, a bio je to doživljaj posebno za djecu, išlo se u vinograd tako da bi jedan od ukućana na ramena uzeo žetak, posudu u kojoj se mečilo grožđe, i nosio ga do vinograda, dok su ostali ukućani vodili konja ili mazgu sa svim potrebnim za trganje.
Žetak, ili postava u kojoj će se mečiti grožđe, smjestio bi se negdje u hladu ispod smokve ili masline koja se obično nalazila negdje u kraju vinograda da ne bi smetala lozi. Dok bi svi ostali brali grožđe i donosili ga u žetak, jedan bi se izuo, dobro oprao noge i počeo mečiti grožđe. Kada je izmečeno, punilo se u mjehove, odnosno mješine napravljene od kozje ili jarčje kože. Tako napunjena mješina znala je težiti i do 80 kilograma, a tovarile su se po dvije na konja ili mazgu i dopremale kući do podruma.
Danas se, međutim, čitav proces oko trganja i prerade grožđa u mošt obavlja na suremen način. Iz vinograda se grožđe odvozi kući do podruma s trakorima ili kamionima i ne meči se nogama već elektromotornim mečilicama, koje u najviše slučajeva odmah prilikom mečenja odvajaju peteljku od jagode. Dakle, čitav proces je ne samo olakšan, već i znatno ubrzan. Naglasimo pritom i to da je u Primorju sve veći broj vinogradara koji kupuju grožđe jer napuštaju vinogradarstvo, premda postoji i dio onih koji imaju grožđe i za prodaju.