Börje Forsberg, vlasnik malene švedske diskografske kuće Tyfon, našao se krajem 1983. u ozbiljnom problemu. Sve je bilo spremno za snimanje kompilacije ‘Scandinavian Metal Attack’, no jedna grupa iznenada je odustala. Za prvu pomoć okrenuo se svom sedamnaestogodišnjem sinu Thomasu, koji je na brzinu sklepao band i snimio dvije stvari: ‘Sacrific’ i ‘The Return of the Darkness and Evil’. Reakcije publike bile su fantastične, lavina pisama podrške (u doba kad poštari nisu nosili samo reklame i račune) zatrpala je diskografsku kuću koja je potom financirala snimanje cijelog albuma, naslovljenog prema imenu banda – BATHORY, prema brutalnoj srednjovjekovnoj serijskoj ubojici, mađarskoj grofici Elizabeth Bathory, koja je prema povijesnim zapisima ubila preko 600 djevojaka u potrazi za eliksirom mladosti. Pronašavši lirsku inspiraciju u kultnoj engleskoj grupi Venom svoj stil nazivaju Black Metal. Ekstremno brz, mračan i žestoko distorziran zvuk, uz grubi, hrapavi vokal s povremenim urlicima i vriskovima postaje špranca po kojoj će svi budući black metal bandovi kreirati svoj glazbeni izričaj.
Naravno, black metal glazbenici obavezno su morali imati i pseudonime pa Thomas Forsberg postaje Quorthon. I taj pseudonim će postati najvažnije ime u povijesti ekstremnog nordijskog metala. Quorthon i Bathory bili su iznimno produktivni i u vrlo kratkom razdoblju izdali tri albuma uz standardnu šoktematiku metala osamdesetih – krv, smrt i sotonizam te ‘Bathory’, ‘The Return…’ i ‘Under the Sign of Black Mark’ postaju nezaobilazni dio fonoteke svakog iole ozbiljnog metalca i definitivna inspiracija za novi (drugi) val nordijskog black metala i bandove Emperor, Mayhem, Darkthrone i ostale. Prekretnica za Quorthona bila je spoznaja da je sotonizam izraubana tema. Godine 1988. izdaje album ‘Blood Fire Death’ na kojem se uz znatni glazbeni napredak približava pred-kršćanskom švedskom vikinškom razdoblju, od intra ‘Oden’s Ride Over Nordland’ i prve Bathoryjeve epske pjesme, osmominutne ‘A Fine Day To Die’. Ovaj album ulazi u povijest kao prvi primjer novog glazbenog pravca – Viking metala. Drugi dio takozvane ‘Vikinške trilogije’ je album ‘Hammerheart’, s poznatom umjetničkom slikom Franka Dickseeja ‘Vikinški pogreb’ na naslovnici. Šezdesetminutni ep o posljednjim godinama vikinške kulture bez sumnje je jedan od deset najboljih metal albuma svih vremena, i sadrži fantastične ‘Shores in Flames’, ‘Valhalla’, ‘Baptized in Fire and Ice’ i ‘One Rode to Asa Bay’ – pjesmu za koju je Quorthon financirao i samostalno snimio devetminutni glazbeni spot, jedini u povijesti Bathoryja. Quorthon je bio glazbeni multiinstrumentalni genije, od početka radivši sve samostalno – tekstove, glazbu i aranžmane, uz asistenciju svojeg oca koji je producirao svih šesnaest albuma Bathoryja.
U osamdesetima je angažirao i studijske glazbenike na basu i bubnjevima, a vrlo brzo je odustao i od nastupa uživo – jednostavno mu je organiziranje koncerata predstavljalo preveliku gnjavažu i gubitak vremena. Danas, po uzoru na njega imamo i veliki broj izvrsnih one-man black metal bandova (Xasthur, Nortt, Panopticon, The Ruins of Beverast…). U devedesetim, nakon završnog albuma trilogije ‘Twilight of the Gods’, Quorthon se kao uostalom i mnogi metal bandovi iz osamdesetih polako gubi u eksperimentaciji i promjenama stila, no početkom novog tisućljeća uspješno se vraća izvrsnim vikinškim albumima ‘Destroyer of Worlds’ i ‘Nordland’. Nažalost, na vrhuncu svog povratka umire od urođene srčane mane prije točno petnaest godina, 7. lipnja 2004. Ovaj iznimno talentirani umjetnik i inovator koji je svijetu poklonio čak tri glazbena stila sad sigurno u Asgardu, zajedno s Odinom i Frigg ispija poetsku medovinu u iščekivanju Ragnaröka.