Ulicama moga Grada

U inat zaboravu!

njavro504

Laganim nastavkom ovog đira saznajemo i malo znani dio velike biografije našeg Kneza Joza Mafijoza! Rodio se i dio djetinjstva proveo u Božidarevićevoj ulici! Eto, i on je među velikanima Grada rođenim u toj ulici.

Možda je i to razlog što se često vraća u đir u ovu ulicu. Za prisjetit se kako je počeo kad je bio mali.
Još samo poneko starije čeljade iz Grada sjetit će se kako je nekad davno, davno u onoj zgradi koja spaja ulicu Od Puča i Božidarevićevu, nasuprot Pravoslavnoj crkvi, bila srednja Trgovačka škola.

Osnovana je još za stare Austrije i prvo se zvala Građanska škola. Puno kasnije dobiva ime Trgovačka škola. Zapravo, bila je to već tada nešto kao srednja ekonomska škola, tu su zanat naučili mnogi dubrovački ekonomisti. Iz Grada je preselila negdje krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća. Prisjeća je se i veliki lik, „šetajuća enciklopedija“ gospar Tomislav Kuljiš, al' još radosnije se prisjeća tih dana mladosti kada su tu naokolo bile sve srednje škole i kad bi se predvečer, nakon nastave svi nalazili u điru Stradunom.
 
STRADUN PUN MLADOSTI
 
Na Pločama Gimnazija, na Pilama Nautika, u Gradu Trgovačka. I svi bi obavezno došli bar u jedan đir Stradunom koji bi bio pun mladosti. Svaki izlog je bio zauzet, mladići bi na njima pričali, a zapravo gledali djevojke koje bi se kao slučajno pred njima šetale, pomalo izazovno điravale.

Za bolje poznavanje, nakon početnih pogleda, išlo bi se preko Peskarije i naravno do Porporele. Pa na klupice pored ferala za gledat zvjezdano nebo nad njima. Uz ljubavni zanos u njima. Romantični susreti. Nešto od tog, ali tek dio osjetila je i moja generacija, ali ovi mlađi malo toga o tom i znaju. Njihov đir odveo ih je u neke druge dijelove Dubrovnika.

Toliko tih i ne tako davnih mjesta, ljudi i događaja pomalo odlazi iz naših sjećanja. Zaboravljamo ih olako. A od zaborava ih tek sačuvaju neki, vrijedno i strpljivo skupljajući godinama davno zaboravljene sličice, fotografije, priče, detalje života Grada. To su tek neki, njih još malo, koji istinski vole ovaj Grad. Kao Vedran Benić, vječno nasmijani mladić Grada, svjedok mnogih događanja, koja je godinama pratio kao novinar, ali i kao zaljubljenik u Grad. U inat zaboravu. I sve ih objavio u svojoj sjajnoj knjizi „Dubrovački spomenar“. I zauvijek sačuvao od zaborava.
 
U INAT ZABORAVU
 
Slično njemu, iz zaborava stalno nešto izvlači, pronalazi, spašava i začudo – jedan od naših mlađih sugrađana, sjajni Ivan Vigjen. Nešto od toga proslijedi dalje, pa evo kako je izgledala faktura i reklama „prvog ovlaštenog mehaničara za instaliranje vodovoda i gasa“ u Dubrovniku, meštra N. M. Gjivanovića! Ivan ih je pronašao i skenirao u arhivi dubrovačke Srpske pravoslavne crkve Svetog Blagovještenja, izgrađene 1877. godine. Ulaz u nju je iz ulice Od Puča, ali đirom kroz Božidarevićevu prolazite nekako duže pored nje.

Više od deset godina tu je na službi paroh Goran Spaić, pametan, drag i uvijek vedar i nasmijan čovjek koji je postao neizostavni dio đira Gradom, prihvaćen od mnogih.
A na nekoliko koraka od nje, opet moraš kroz ulicu Od Puča, te pored znanog nam Čikija Čikata! A tamo gužva, kamere! On šiša nekog „kosookog“, priča nešto, a kamere snimaju. Čiki je zaista atrakcija Grada za sve naše drage turiste. Manje od Čikija ovih dana je bio raspoložen naš dragi bivši Knez Čeja! Naime, Gradom je kružila fotografija kuće u kojoj i on živi, snimljena iza Gospe. A na njoj šugaman s nekim čudnim znakovljem, koji se suši s jednog od prozora.

Neki gostujući „delija“ se okuražio do kraja i pomalo bezobrazno nabacio svoj šugaman na sušenje nakon kupanja negdje po našim plažama. I kad smo svi pomislili kako je taj „delija“ možda gost našeg Čeja, jer znamo kako mu nije lako prikupit novac za novi put do Tajlanda, pa je možda koju kamaru i on iznajmio, saznajemo pravu istinu!

Kat iznad Čeje, u stanu kojeg je vlasnik neki stranac, smjestio se ovaj „delija“, a kad je iznad svoje glave naš bivši Knez zapazio sporni šugaman kako se suši i vijori, hitno je otišao do njega, pristojno pokucao, podsjetio ga kako neke stvari u inat zaboravu ne zaboravljamo i ljuto mu ukazao na provokaciju! Naravno, šugaman je hitno sklonjen, „delija“ se prizemljio, a naš Čejo dokazao kako mu je ponos na prvom mjestu! Ostaje tek povjerovat kako je zaista tako i bilo.   
 

Pročitajte još

NA STRADUNU Na kraju ovoga đira ulicama našeg Grada

Boris Njavro

ULICAMA MOGA GRADA Na Paskovoj poljani, naokolo fontane

Boris Njavro

ULICAMA MOGA GRADA Nikad nikome nemoj natjerati suzu!

Boris Njavro