Samostalna izložba slika dubrovačkog umjetnika Miša Baričevića otvorit će se u galeriji Sebastian u utorak 30. siječnja u 18 sati. Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti Andrea Batinić Ivanković.
Festa svetoga Vlaha bila je i ostala najsvečaniji i najuzvišeniji dan u stoljetnom postojanju Dubrovnika te je kao izraz zahvalnosti svecu-mučeniku, zaštitniku, svom Parcu, dubrovački slikar Mišo Baričević ostvario ciklus od četrdesetak slika tehnikom akrilika na platnu, kartonu i medijapanu. Svi radovi koje Mišo Baričević izlaže u galeriji Sebastian predstavljaju izuzetno vrijedan doprinos veličanstvenom odvijanju ceremonijala Feste čiji se mirisi lovorike, zvuci svečane himne, lepršanje povijesnih barjaka kao i zanos mnogobrojnog harnog puka gotovo mogu osjetiti na svakoj njegovoj slici.
Iz predgovora katalogu kustosice Andree Batinić Ivanković: ‘Baričević je slikar čvrste ekspresivne i ponegdje apstrahirane geste. Njegovi Barjaci, Kandelora, Gorica, Konavoke kao i brojni prikazi procesije u žestokom su otvorenom kolorizmu, s jasnom figurativnom formom. Njegove slike naprosto posjeduju sposobnost da energijom privuku promatrača i uvuku ga u svoju nutrinu. Naime, svaka slika mu je drukčija, koloristički ustreptala; svaka u sebi nosi drugi raspored komplementarno usklađenih boja, drukčiju strukturu i drukčije viđenje kompozicije, a povrh svega toga, svaka je slika dijalog s prirodom izvan sebe i u sebi. Baričević na svojim platnima uspješno relativizira odnos apstraktnog i figurativnog sadržaja dok kroz strukturu fluidnih i diskontinuiranih formi buja snažan energetski stimulans. Uobičajeno frontalno ili bočno postavljeni lik sveca s modelom Grada u ruci ovdje se upotpunosti gubi – oblikovan je na način da se počinje stapati s onim što bismo mogli nazvati ‘unutarnje duhovno motrište’. Po sustavu i cjelini građenja Baričevićeve slike to je vrlo važno: prisutnost duha i protekcije u kontemplaciji onog stvarnog i duhovnog. U tom kontekstu nailazimo na tradicionalni lik Parca u biskupskom ornatu sa svim njegovim svetačkim atributima koji nosi ‘težinu’ Grada na svojim leđima i koji budnim okom (iako okrenut leđima) čuva svoje odane vjernike i vjernice.’
Mišo Baričević rođen je 1951. godine u Dubrovniku. Rano pokazuje interes za slikanje te je slikarsku edukaciju stekao uz pomoć nekoliko dubrovačkih slikara: Mijatovića, Maslea, Trostmanna i Škerlja. Član je HDLU-a. Radio je kao scenograf, dekorater i ilustrator. Likovno surađuje na scenografijama kazališnih predstava u Kazalištu Marina Držića i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Dobitnik je nagrade Turističkog društva Dubrovnik 1981. godine. Dosada broji desetke samostalnih i skupnih izložaba, kao i sudjelovanja na uglednim likovnim kolonijama. Sudionik je mnogih humanitarnih aukcija i izložaba. Njegova javna sakralna ostvarenja broje dvije oltarne pale (Kuna na Pelješcu, otok Šipan), Križni put u dubrovačkoj katedrali i čitav niz samostalnih motiva u crtežu i slikarstvu. Živi i radi u Dubrovniku.