Tradicija penganja jaja za mene je počela vrlo rano, s obzirom da sam bila radoznalo i avanturistički raspoloženo dijete kojem je bilo teško reći ‘ne’, a tako je bilo i s penganjem. Tata je kad smo brat i ja bili mali učio mamu, a mi smo upijali, gledali, divili se… i dobili obećanje: ‘Kad Ane krene u školu, može probati pengati!’ Tako je i bilo, sa svojih sedam godina prvi put sam primila ‘penicu’ u ruke. I od tada koristim istu, koja me nikad nije iznevjerila! Tata je bio Primorac, mama je Župka pa se uvijek šalimo da su to primorsko-župska jaja. Dizajn je prepoznatljiv – crte, točke, šare, natpisi… Ideje uglavnom dođu same, a pogleda se ponešto i na internetu, Pinteresu i slično… Uvijek je zanimljivo naći neke nove inspiracije. Slična jaja kao mi rade još i Poljaci i Česi, ali kod njih prevladava jako puno boja i šara, dok kod nas, ona prava tradicionalna su uglavnom crvene boje s urednim dizajnom od pčelinjeg voska. Kod mene u familiji pengamo svi – i mama i brat i ja!
Krenimo – od početka!
Za penganje vam treba, i to je ono što je po meni najvažnije, pravi pčelinji vosak. Mi ga nabavljamo od obiteljskih prijatelja koji imaju med. Dobar vosak znači da će i dizajn ispasti onako kako ga napengate, loš vosak se može otopiti, razmrljati, ili čak ne ostati na jaju. Kada ste nabavili vosak, trebat će vam naravno jaja (što veća i svjetlija, to bolje – mi koristimo sirova), drvena olovka ili drvce od loze, glavičasta iglica i posuda ili zdjelica za vosak.
Od glavičaste iglice i drvca ili olovke se pravi penica, tako da se glavičasta iglica zabode u drvce (ili u drvenu olovku). Ja još dodatno koristim penicu načinjenu od pribora za tuš – s njom ispisujem poruke jer ostavlja tanji trag.
Savjet zlata vrijedan – neka vam jaja uvijek budu sobne temperature! Na hladna jaja se vosak slabo prima, tako da je najbolje ako namjeravate ujutro pengati jaja, navečer ih izvadite iz frižidera. Prije su ljudi pengali na starom špaheru na drva, a u današnje doba ljudi to rade na plinskom špaheru, ali s obzirom da sam u trećem razredu s prijateljicom upalila kuhinju dok smo pengale jaja, imala sam neko vrijeme određeni strah od penganja na plinu. Potreban je jako slabi plin da se posudica s voskom ne bi zapalila (mi smo koristili onu od mesnog doručka), jer je sam vosak jako zapaljiv. Istraživala sam i s vremenom našla dobru zamjenu, tako da sada pengam u maloj keramičkoj posudi koja inače služi za aromatična ulja. Stavim dole svijeću, gore vosak i penganje može početi!
Kada se vosak otopi, igla se namače u vrući vosak i brzim i spretnim potezima nanosi na jaje. Tu treba pustiti maštu na volju i imati mirnu ruku, a što više jaja napengaš tako postaješ i bolji. Većinom krećem s točkom u sre – dini pa dalje gradim dizajn. Može se naravno krenuti i od vrha jaja ili kako god ste zamislili.
Krenula sam jednostavno, napengala sam cvijet, dodala mu ‘polucvjetove’ na vrhu, točke sa strana i malo ‘V’ na vrhu. Teško je opisati sam proces, ali na slikama se vidi kako se to radi.
Tradicija kaže da su se pengana jaja darivala dragim osobama kao znak novog života, nade, ljubavi… Na jaja su se obavezno ispisivale poruke i na taj način su se prije ‘udvarali’. Sadržaj je ovisio o tome kome je jaje išlo, a ovdje su neke od poruka koje su mi drage i koje sam tijekom ovih godina skupila:
Ovo jaje mali dar, a velika ljubav.
Malo jaje malo vrijedi, ti ga stuci i pojedi.
Malo jaje našarat ću, koga volim, regalat ću.
Ovo jaje na dar ide, da ga tvoje oči vide.
Malo jaje na dar dato, sretan Uskrs moje zlato.
Kada su jaja napengana, kuhamo ih u vodi u kojoj smo skuhali kore od luka. Mi to radimo na način da skuhamo kore od luka u velikoj teći, procijedimo kore, pričekamo da se ta voda ohladi i onda u hladnu vodu sta – vimo jaja da se kuhaju na laganoj vatri. Teško mi je reći koliko to vremenski traje, negdje od pola ure do uru. Kada su kuhana, pažljivo ih ožicom vadimo, stavljamo na krpu s kojom očistimo preostali vosak i namažemo ih korom od pancete ili uljem za sjaj. I to je to! Jaja se mogu i naknadno pengati, crnim voskom, da bi se dobio poseban efekt. Dogodi se da tu i tamo koje pukne, ali ta iskoristimo za obiteljski blagoslov. Jedva dočekamo Uskršnje jutro da brat i ja odmjerimo snage tko će koga ‘potuć’. Obično pobjeđuje onaj koji mudro izabere ‘špicasto’ jaje.
Anu možete pratiti i na Instagramu.
Piše/Foto: Ane Čerjan