Često u kuloarima možemo čuti da za nekoga kažu: ‘On je umjetnik, pusti ga – on je neshvaćen!’. Pitanje je: Je li danas problem biti neshvaćen? U inflaciji mišljenja i stajališta život je često okrutan, pa se bavi čovjekom ne uzimajući u obzir njegove karakteristike.
To vam je poput dobrog fiće i malo bolje alfe. Cesta je ista, ali nisu iste karakteristike automobila, pa cesta za fiću često može biti vrlo teška, a za alfu tek prolazna faza. E, umjetnici su oni koji vide na daljinu, a taj trenažni proces ‘izbijanje bubrega’ omogućio im je život. I to život koji ih ni najmanje nije mazio, nego im je svakoga dana zadavao nove zadaće, koje su oni kao fićo ili kao alfa jednostavno odgonetavali. ‘Umjetnost skriva patnika …’, zaključak je koji se javlja nakon mojega navodnog uvoda. Umjetnici su ljudi koji su nagomilani raznim emocijama i koji su prošli raznorazne kalvarije ovoga života te poznaju patnju kao prijatelja koji ih prati niz strminu i uzbrdicu Sizifova brda.
Patnja koja ih kleše ubrzava im inspiraciju koja curi kao med iz košnice i napaja žedne usnice svakoga onoga koji vapi za lijekom duše. A lijek duše ne znaju liječnici, lijek duše ne znaju inženjeri, lijek duše ne znaju arhitekti, ali znaju ga umjetnici, i to oni koji u tišini – vođeni patnjom i iskustvom – bdiju nad stvarnošću trudeći se da im ona ne iscuri kroz prste. A stvarnost kao stvarnost – poput dlijeta dan i noć rezbari pore i brazde koje čine poeziju vječnosti. Jer samo vrijeme zna za djelo, a djelo za vječnost. ‘Umjetnost skriva patnika, tuđom rukom vođena ratnika’, sintagma je koja naglasak stavlja na ono: ‘tuđom rukom vođena ratnika’. Netko će se možda zapitati zašto ‘tuđom rukom’? To je zato što plediram na Nekoga tko nije slučajno uzeo umjetnika u ruke. On ga vodi kroz oluje i tjesnace njegova života i trudi se da ga ojača kako bi njegove mišice mogle odolijevati udarima koji će ga tek čekati.
A kako taj Netko zna da ‘bez muke nema nauke’? On se trudi da čovjek koji je pod Njegovim utjecajem ispeče zanat koji će mu služiti za veće dosege. Često možemo čuti riječi: ‘Samo je On mogao nacrtati Krik’, i čudimo se kako je taj umjetnik mogao nacrtati takav ekspresivan crtež. No taj se preslik božanstvenoga mogao dogoditi jedino poslije velike patnje. Uzmite samo biografije velikih umjetnika i vidjet ćete da ništa nije slučajno, i da su do svojih božanstvenih djela dolazili kroz šume i nevere svojih života. Ako i susretnete uz put velikog umjetnika i osjetite kao da prolazite pokraj planine koja je, doduše velika, ali imponira svojom šutnjom i dubinom, znajte da je njegov obol životu već dan i da teret koji nosi na plećima ne nosi on sam nego njegov Stvoritelj. Možda je čudno, ali i prije stvaratelja postojao je Stvoritelj.