Vila Rusko pojedinačno je zaštićeno nepokretno kulturno dobro – spomenik kulture – upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Bio bi joj to onaj početni, ‘službeni’ opis. Ipak je po drugom opisu poznatija Dubrovčanima i ljubiteljima sporta – nerijetko ćete čuti kako se u Ulici branitelja Dubrovika nalazi – Vahina vila! Izbornik Maroka, legendarni Vahid Halilhodžić, kupio je ovo zdanje prije desetak godina, a od početka pripremnih radova poslova na obnovi do danas prošlo je osam godina. Zanimljivo je saznanje kako su ranija dva projekta koja su mu radili drugi arhitekti odbijena od strane Konzervatora. Kada projekt preuzima priznati arhitekt Dubravko Bačić, koji se navodi kao glavni projektant, priča se konačno pokreće.
Ime – Vila Rusko
Vratimo se još malo u povijest – ipak su povijesne okolnosti ‘kumovale’ težini projekta. Uostalom, tek kroz povijesni prikaz možemo razumjeti važnost ove nekretnine. Kako se u registru navodi, ‘sačuvana parcela, posebno razvedene vrtne površine, uključujući stambeni i gospodarski dio daju ovoj cjelini karakter reprezentativne prigradske izgradnje 18. stoljeća. Posjed je stradao u rusko-crnogorskom pustošenju 1806., obnovljen je sredinom 19. stoljeća, a 1934. godine kuća je u potpunosti pregrađena i dograđena po projektu arhitekata M. Kauzlarića i S. Gomboša. Provedeni zahvat, iako je kuću prilagodio suvremenim potrebama, zadržao je prepoznatljivu pojavnost dubrovačkoga prigradskog stambenog sklopa 18. stoljeća.’ Na temelju prostorno-povijesnih istraživanja poznato je da je današnja glavna kuća izgrađena krajem 18. ili početkom 19. stoljeća, a ulazni paviljon krajem 19. stoljeća. U drugoj polovici 19. st. posjed je bio u vlasništvu jednog ogranka pelješke pomorske i brodovlasničke obitelji Bjelovučić, koji su kuću prodali dubrovačkom trgovcu i poduzetniku Marku Rusku 1933. godine. Otud ime Vila Rusko! Inače, u javnosti se često pogrešno interpretira ime vile Bella Luiga, što je potpuno netočno. Rusko je 1934. godine naručio opsežan projekt pregradnje i preuređenja kuće te uređenja posjeda od zagrebačkih arhitekata Mladena Kauzlarića i Stjepana Gomoboša koji u isto vrijeme izvode preuređenje Gradske kavane i vilu Ružu na Koločepu, također za Ruskove. Po projektu Kauzlarića i Gomoboša potpuno je adaptirana unutrašnjost kuće, dograđen je gospodarski trakt u začelju, te u zapadnom produžetku kuće, a uz istočnu fasadu dograđena je lođa, odnosno natkrivena ljetna terasa. Također su uređeni i vanjski prostori posjeda – taraca, opločenje, odrina…
Novija povijest obnove – 2014. godina
Projektu obnove i rekonstrukcije vile Rusko pristupilo se temeljito i po pravilima struke, u svemu sukladno zakonskoj proceduri. Konzervatorski elaborat cijelog sklopa izrađen još 2014. godine, dakle arhitektonski snimak postojećeg stanja, prostornopovijesni razvoj, analiza postojećeg stanja, valorizacija postojećeg zelenila, restauratorska istraživanja, valorizacija cijelog sklopa, konzervatorske smjernice za obnovu. Konzervatorski elaborat izradio je Zavod za graditeljsko naslijeđe Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – v.pred. mr.sc. Alan Braun, dipl.ing.arh. i Tomislav Vidović, dipl.ing.arh. – a na elaborat je ishođena potvrda Konzervatorskog odjela. Idejni projekt na temelju kojeg su ishođeni posebni uvjeti od javnopravnih tijela kao što su Konzervatorski odjel, MUP – požar, vodovod i odvodnja, Hakom, Elektrojug, katastar, izrađen je 2017. godine. Tijekom izrade glavnog projekta bilo je nužno pridržavati se glavnog projekta.
Nekoliko zanimljivosti kuće
Za prometno rješenje ulaza i korištenja garaže izrađen je i zasebni prometni elaborat. Glavni projekt završen je sredinom 2019. godine, a građevinska dozvola izdana je u prosincu iste godine. Naposljetku, za izvođenje radova izrađen je i detaljni izvedbeni projekt. Na izradi svih faza projektno tehničke dokumentacije sudjelovalo je ukupno dvadesetak arhitekata i inženjera. Tijekom izrade projektno tehničke dokumentacije jednaka je pažnja posvećena uređenju i oblikovanju vanjskih površina, kao što su tarace, vrtovi, šetnica, staze… Kao i projektiranju kuće i pomoćnih građevina. Tako su u ‘Vahinoj vili’ nova ukopana garaža, preoblikovanje stražnjeg trakta, preuređenje nekadašnjih gospodarskih prostorija kotlovnice i praonice uz zapadno pročelje u spremišta, restauratorska obnova paviljona. Stručni nadzor vodio je dr.sc. Dubravko Bačić, dipl, ing. arh. Brojni su detalji koji ovu vilu danas čine impresivnim zdanjem! Zanimljivost kuće je i bazen, potpuno ‘utopljen’ u vrtno polje ispred lođe, uz istočno pročelje kuće. Najveća atraktivnost kuće svakako su njezini veliki vanjski prostori i okoliš, pažljivo uređeni terasirani doci zasađeni autohtonom vegetacijom, dijelom sačuvanom, a dijelom novom, koji se spuštaju od Donjeg Konala, od Ulice A. Bošković pa sve do Ulice branitelja Dubrovnika. Nakon završetka izvedbe nove ukopane garaže, svi su doci i podzidi obnovljeni po ranijim pozicijama, pravcima i kotama. Suradnja s konzervatorima trajala je neprekidno, od izrade Konzervatorskog elaborata, potom u svim fazama izrade projektno-tehničke dokumentacije – idejni, glavni i izvedbeni projekt – te konačno do kontinuiranog konzervatorskog nadzora nad izvođenjem radova. Suradnja je bila vrlo intenzivna i kvalitetna, saznajemo od tima koji je radio na vili, što je ključ svake uspješne obnove i što je također pridonijelo završnom rezultatu. Dolazimo u (pred)pandemijsko razdoblje. Gradilište je otvoreno početkom 2020., a izvođač je bio Alfaplan Građenje d.o.o. iz Dubrovnika. Izvedba je počela paralelno s početkom pandemije, što je u jednu ruku otežalo organizaciju radova, a s druge strane je omogućilo da odvijanje radova što manje opterećuje susjedstvo.
Zahtjevnost radova
Svaki segment izvođenja radova bio je zahtjevan na svoj način. Zemljani radovi bili su vrlo kompleksni zbog velike dubine i visine iskopa za novu garažu, zaštite postojeće vegetacije, prometno kompliciranog prilaza i ulaza na gradilište. Radovi na kući bili su zahtjevni zbog velikog opsega radova pažljive demontaže i uklanjanja građevinskih elemenata, vrijednih vanjskih prostora koje je trebalo čuvati, kao što su pristupna skalinata, odrina, vrtni namještaj, tarace, potom iskopa u stijeni, vrijednih elemenata predratnog interijera koje je trebalo pažljivo čuvati i pohraniti radi obnove i/ili izrade replike, izvedbe novih međukatnih konstrukcija i slično. Kamena fasada stare kuće pažljivo je očišćena, a kameni okviri prozora popravljani i tašelirani. Žbukani dijelovi pročelja – istočna, zapadna i sjeverna fasada – ponovno su ožbukani, u tonu i strukturi žbuke identičnoj ranijoj. Za mnoge radove rađeni su probni uzorci i po nekoliko puta, sve dok vrsta materijala, kvaliteta, boja, tekstura, vizualni dojam ili druge karakteristike nisu bili zadovoljavajuće kvalitete. Uz konzervatorski nadzor, izvedbu radova je konstantno pratilo i četvero nadzornih inženjera i voditelj projekta, što je također utjecalo na konačni rezultat, današnji izgled Vile Rusko, ‘Vahine vile’, u potpunosti poštujući zadane forme. • MNJB
Objavljeno u tiskanom izdanju 11. svibnja 2022.