Svatko mora pronaći smisao života

Dva misionara, don Charles Bell rodom iz Škotske, inače misionar na Karibima i mladi bogoslov Guillermo Flores del Rosario iz Dominikanske Republike boravili su u Dubrovniku kako bi nazočili mladoj misi našeg sugrađanina don Frana Čivljaka.

Tim povodom razgovarali smo s njima.

– S prijateljima sam počeo ići u Crkvu, te smo sudjelovali i na susretima. Poslije 4 godine susreta odlučio sam ući u bogosloviju. Kad sam završio srednju školu, onda sam krenuo u sjemenište u Dominikanskoj Republici. Prvo sam dvije godine bio u sjemeništu, a s obzirom da su to misionarska sjemeništa, odlučli su da mladići koji su tamo, idu kao misionari po cijelom svijetu. Tako sam ja otišao u Albaniju – uvodno nam je rekao mladi bogoslov Guillermo Flores del Rosario. Na pitanje što je bila prekretnica zbog koje je odlučio ući u sjemenište odgovara:
– Bilo je to najprije radi prijatelja. S obzirom da su ljudi navještali kateheze, s prijateljima sam odlučio poći vidjeti što oni govore. Slušali smo kateheze, a najviše me dojmila kateheza o Abrahamu. Počeo sam otkrivati vjeru. Prije sam Crkvu doživljavao kao nešto dosadno, no s novim pogledom vidio sam da je ona nešto sasvim drugačije i da mi zapravo daje život. I ne bih ušao u sjemenište da Bog to nije učinio mogućim. Počeo sam Boga vidjeti kao oca. Bog je imao milosti prema meni, pripremao me stalno na tom putu. Moram reći da sam prije toga, svog oca, koji je bio jako strog, mrzio upravo zbog njegove strogoće. I jednostavno sam na jednom susretu sa svojim prijateljima odlučio krenuti u sjemenište – istaknuo je.

UNIŠTENE OBITELJI

Pitali smo ga i da nam opiše život u rodnoj mu Dominikanskoj Republici.
– Ljudi su tamo otvoreni, sve je živo, s mnoštvom festa i plesa. Činjenica je da je tamo uvijek vruće. Ima i dosta poganstva. Iako smo svi katolici, malo je onih koji žive u pravom katoličanstvu. Puno je uništenih i razorenih obitelji, rastavljenih, ima puno trpljenja. Posebno trpe djeca. Tako je skoro u cijeloj južnoj Americi. Moja zajednica neokatekumenskog puta pomaže puno obiteljima i ukazuje im na svojevrsnu smisao obitelji. Ovdje me najviše oduševilo kad sam vidio da obitelj zajedno ruča. U nas je jedan na televiziji, jedan na kompjuteru, uopće ne ručaju zajedno – napomenuo je. Guillermo Flores del Rosario bio je misionar u Albaniji, a sada je na Kosovu.
– Kad sam išao u Albaniji, moram priznati da me bilo malo strah, jer su tamo većinom muslimani. Nisam znao kako će biti. No, lijepo su nas primili. Vrlo su dobri ljudi. Jedno sam vrijeme živio u Kosovskoj Mitrovici sa svećenikom, no bilo mi je teško jer sam mu morao prevoditi s albanskog jezika. Bilo je teško jer je bilo malo katolika, a bili su daleko. Ta četiri mjeseca bila su naporna, iako su ljudi bili gostoljubljivi, posebno jer sam morao biti „svećenikova usta“ i prevoditi. To mi je bilo jako teško. No, bilo mi je i jedno veliko iskustvo. Sad u Srijemskoj Mitrovici počinje nova misija u sklopu koje tri obitelji s djecom dolaze živjeti tamo. One će doći s ukupno osamnaestero djece, pa ćemo vidjet što će biti  – zaljučio je.

U ŽIVOTU JE BITNO POSLANJE

Svećenik don Charles Bell rodom iz Škotske, mišljenja je kako svatko mora imati svoje poslanje u životu. 
– Svatko mora vidjeti smisao života i koji je Božji poziv za njegov život. Prije nego što sam ušao u crkvu, mislio sam da je žvot nešto drugo – primjerice znanost, ženidba, novci, lagodan život. Otac mi je uvijek govorio: „Uči, da dobiješ diplomu i imaš lagodan život“. Ali Bog ima drugačije planove za naše živote. Kad mi je umro otac, imao sam 14 godina i slijedio sam ono što mi je otac govorio, no uvijek sam imao jedan veliki upitnik. Odgovor sam dobio kada sam ušao na neokatekumenski put. Tada sam imao 19 godina, a studirao sam na elekrotehničkom fakultetu. Ja sam, iako sam bio u Crkvi, živio kao da Bog ne postoji i nakon takvog puta morao sam otkriti novi smisao života. Prvo sam otišao kao laik u Pakistan i kada je papa Ivan Pavao II otvorio sjemenište za neokatekumenski put osjetio sam da me Bog poziva – rekao je don Charles Belle koji smatra kako je Crkvi danas potrebna nova evangelizacija.

– Moj rektor u Rimu, pomoćni biskup, jer ja sam inače svećenik u Rimskoj biskupiji, kaže kako će župe koje imaju uvod u kršćanski život, imati puno plodova i poziva, imat će život, a župe koje nemaju takvu novu evangelizaciju jednostavno će nestati. Zato danas nemamo poziva. Živimo u interesantnim vremenima, a Benedikt XVI rekao je kako društvo danas prolazi kroz promjene isto kao u vrijeme kada je padalo Rimsko carstvo – naglasio je dodavši kako je „bitno znati što je Bog odredio za tebe, odnosno koji je tvoj poziv“.
– Zato sam ja u Crkvi i obavljam poslanje koje mi je Bog dao – biti vjeran Bogu. Crkva je kvasac i svjetlo svijeta – naglasio je.
On je danas misionar na Karibima, a bio je i u Turskoj, Njemačkoj i Nigeriji.
– Kuba je još uvijek pod komuizmom. Ima razlike između slobodnih otoka i onih na kojima je komunizam. To su jednostavno dva različita drva, ali kad ideš uzeti plodove, oni su isti. Obitelj je u potpunosti uništena, mladi su uništeni, bez morala. No, Bog daje sjeme obiteljima i zajednicama, pokazuje da život ima smisao – istaknuo je. U njegovom rodnom Glasgowu, kojeg je napustio 1976. kako bi postao misionar, mladih jednostavno više nema u Crkvi.
– Crkva u Škotskoj bila je napadnuta, kao i u Hrvatskoj. Tamo je bila napadnuta od masona koji su tamo rođeni. Više nema mladih u crkvi, roditelji nisu prenijeli vjeru na djecu, jednostavno su zadovoljni  jedanput tjedno otići na misu – zaključio je don Charles Bell.