Njemica Elena Paumer i Amerikanka Lindsey Beatty studentice su koje su preko Erasmusa došle studirati međunarodne odnose na Libertas međunarodnom sveučilištu u Dubrovniku. Odlučile su se na to unatoč situaciji s pandemijom te nisu željele dopustiti da ih ona sputa u upoznavanju s prilikama studiranja u inozemstvu i stjecanju novih poznanstava. Gradom su, otkrivaju nam, naprosto oduševljene i zahvalne su na prilici da su baš kod nas mogle doći studirati. More, plaže, ljepota gradske jezgre, naša povijest i arhitektura jednostavno su ih ‘natjerale’ da se u Dubrovnik zaljube na prvi pogled. 23-godišnja Elena Paumer iz njemačkog Regensburga u rodnom radu pohađa preddiplomski studij međunarodnih odnosa na istoimenom sveučilištu koje je partner Libertas međunarodnom sveučilištu. Zato je, govori nam, bila sretna što dio svog studija može provesti upravo u Dubrovniku. 24-godišnja Lindsey Beatty dolazi iz američkog Ohia, a trenutno je na zadnjem semestru svog preddiplomskog studija. Kad se vrati kući, čeka je diploma.
A, što ih je privuklo Dubrovniku?
— Iskreno, jako volim Igru prijestolja i želja mi je vidjeti sva mjesta gdje je snimana. Razmišljala sam o opcijama i Hrvatska je bila jedna od njih. Znala sam da su ovdje snimali Igru prijestolja, naučila sam i sama o Hrvatskoj toliko toga, tako je lijepo izgledala i željela sam ovdje doći nekada na ljetovanje. Međutim, promislila sam zašto ne bih pošla studirati u Hrvatsku umjesto samo ljetovati? I tako sam odlučila doći u Dubrovnik – otkriva nam Lindsey.
‘Zinula’ sam kad sam kročila na Stradun
Eleni Paumer Dubrovnik je bio prvi izbor. Provjerila je sve opcije koje nudi njezino sveučilište u Regensburgu i odlučila doći u Grad.
— Mislim da je Dubrovnik jako često turističko odredište za mnoge Nijemce, ali ja prije nikada nisam bila u Hrvatskoj. Zato mi se učinilo kao odlična prilika ostati ovdje četiri mjeseca. Obje smo tako prvi put u Hrvatskoj – rekla je Elena.
Obje je studentice Dubrovnik ‘kupio’ na prvi pogled. Lindsey ističe kako je bila oduševljena kad je prvi put kročila na Stradun.
— Toliko je nevjerojatan. Kad sam ga prvi put vidjela jednostavno sam ‘zinula’ i ostala zadivljena. Još uvijek mi se sve čini nerealno dok hodam Stradunom iako smo ovdje nekoliko mjeseci. Ne mogu vjerovati da ovdje živim. Prekrasan je – ističe Lindsey.
Elena dolazi iz ruralnog područja u Njemačkoj u kojem živi oko šest tisuća ljudi te ističe kako okolina izgleda potpuno drukčije nego u Dubrovniku.
— Ovdje sam oduševljena morem, plažama, povijesnog jezgrom, zidinama… – priča Elena. Pandemije ove dvije djevojke nije spriječila da se odluče studirati u inozemstvu. Lindsey kod nas provodi svoj zadnji semestar, a oduvijek joj je bila želja studirati u inozemstvu.
Odlično iskustvo
— Uvijek mi je to bilo preskupo. Ovo mi je zapravo bila zadnja prilika i morala sam odlučiti hoću li potrošiti novac i poći u inozemstvo, što će mi biti jako korisno i donijela sam tu odluku prije
diplome. Odlučila sam da je jednostavno vrijedno toga – govori Lindsey.
Elena u sklopu svog preddiplomskog studija svakako obvezno mora provesti jednu godinu u drugoj zemlji. Dio studenata u Njemačkoj, govori, studira od kuće, online, ali ona je željela pokušati uživo ako ima priliku, svakako, poštujući sve epidemiološke mjere. Dolazak u Dubrovnik za nju je odlično iskustvo. Upoznala je, dodaje, puno drugih Erasmus studenata. Nikad im nije dosadno te su iskušale razne aktivnosti od posjeta Lokrumu do kajaka. Kao studenticama im u Dubrovniku, naglašavaju nam, ništa ne nedostaje.
— Najdraža stvar oko Dubrovnika mi je koliko je ovdje sve opušteno. Sve se radi pomalo. U Americi sam radila tri posla, išla u školu, vrlo sam bila zaposlena i uvijek pod stresom. Ovdje je sve smirujuće, sporije, jako mi se sviđa ta promjena. Sviđa mi se i novi Studentski dom u kojem boravimo. Ne možemo se požaliti ni na noćni život, unatoč pandemiji. Organiziraju za nas Erasmusovce zabave i razne događaje – ističe Lindsey.
Obje su se apsolutno zaljubile u more. Elena ističe kako su joj najdraži bili oni trenutci kupanja u rujnu dok je more još bilo toplo.
— Ne živim inače blizu oceana ili mora. Ovdje je more prekrasno, zaljubljena sam u zidine, svu povijest, arhitekturu. Ovdje mi nije stresno, a primjećujem da je kultura kolektivistička. Ljudi sjede u kafićima po tri sat, više su fokusirani na druženja. Puno studenata još uvijek živi s roditeljima, a kod nas u Americi s 18 napuštaš dom i puno smo samostalniji. Taj aspekt je skroz drukčiji. Kava je ovdje drukčija. U Americi imamo Starbucks pa uvijek uzmimam velike kave za van, a ovdje su tako male – govori kroz smijeh Lindsey.
— Uspoređujući s Njemačkom, ljudi su ovdje opušteniji. U Njemačkoj uvijek moraš biti na vrijeme negdje ili 15 minuta prije dogovora. I dalje se toga držim, ali u Dubrovniku je to opuštenije. U Regensburgu imamo velike trgovačke centara, a ovdje ih nema i to mi je puno draže. Sviđaju mi se mali kafići, a ne ti veliki komercijalni brendovi – priča Elena.
Od nenošenja maska do strogih mjera
Pitali smo ih i kakva je situacija s Covid-om u njihovim zemljama i što ih potencijalno čeka kad se u njih vrate.
— U gradu u kojem živim sve je drukčije nego ovdje. Ljudi baš ne drže do mjera, nitko ne nosi više maske. Bolnica u kojoj radim zahtijeva cijepljenje, ali mimo bolnice, nema obveznog cijepljenja – ističe Lindsey.
— U Njemačkoj je to strože. Kad se vratim za mene će biti teško jer tamo moraš nositi posebnu vrstu maske. Kad ideš u restoran, što ovisi o kojoj pokrajini govorimo, moraš nekada biti cijepljen ili preboliti covid da možeš ući. Jako je strogo. Ne znam što me čeka kad se vratim jer se stalno situacija mijenja – ističe Elena.
Na Libertas međunarodnom sveučilištu posebno im se sviđa što studiraju u manjim grupama u kojima imaju priliku bolje diskutirati i razmjenjivati ideje, a kolegiji su im raznoliki.
Za kraj smo ih pitali i jesu li naučile koju hrvatsku riječ?
— Naučile smo dobar dan, dobro jutro, dobar tek, kako si, doviđenja, ali i kenova – zaključuju za
DuList ove dvije simpatične studentice.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 10. studenog 2021.