Nakon što je propao i otišao iz Dubrovnika prodavši lanac Jadranskih luksuznih hotela obitelji Lukšić, Goran Štrok se silno želi vratiti u hotelski biznis.
Za 'oko' mu je trenutno zapeo Šibenik, a zapravo je riječ već o trećem projektu za kojeg je Štrok navodno zainteresiran u Hrvatskoj. Trenutno se vrti oko šibenskog TEF-a bivše Tvornice elektroda i ferolegura i 272 tisuća četvornih metara neiskorištenog zemljišta na kojem bi se upustio u gradnju urbanih vila.
Za šibenski portal potvrdio je kako je u Šibeniku bio u izvidnici, istaknuvši pritom kako je ‘prerano za ikakve ozbiljne najave, jer se takve često krivo shvate’.
Inače pored Šibenika, nedavno je izrazio spremnost za ulaganje u objekte bivšeg vojnog odmarališta u Kuparima, a vidi se i u urbanom dijelu projekta 'Rijeka Gateway', vrijednom 300 milijuna eura. Riječ je o projektu prenamjene lučkog područja na Delti i Porto Barošu, na ušću Rječine u more, za turističke, kulturne, poslovne, javne, zabavne i rekreativne sadržaje, izuzetno atraktivnom prostoru na kojem se Rijeka otvara moru i stvaranjem svog “waterfronta” napokon dobiva obilježja pomorskog i mediteranskog grada. Riječkim je vlastima poručuje da je investitor na kojega treba ozbiljno računati te da će od Rijeke napraviti Dubai.
Podsjetimo slom hotelskog magnata Štroka, koji danas živi u Londonu, dogodila se zbog kulminacije dugogodišnjega kreditnog preopterećenja. Morao je prodati tvrtku Jadranski luksuzni hoteli uključujući i riječku Bonaviu. Istovremeno mu je propala i hotelska investicija u Windsoru, gradiću zapadno od Londona. Hotelskog biznisa na Sejšelima, gdje su njegove tvrtke upravljale i bile suvlasnice dvaju hotela, riješio se već prije nekoliko godina.
Naravno, treba napomenuti kako je izgradnju svog hotelskog carstva Štrok započeo tijekom vladanja Slavka Linića u Račanovoj vladi. Linića je, dio trenutno oporbenih političara, prozivao kako je privatizacijom hotela 'Excelsior' izravno pogodovao Goranu Štroku, a protiv prodaje tog hotela bila je tadašnja ministrica Župan Rusković. Prodajna cijena hotela 'Excelsior' bila 1,2 milijuna tadašnjih njemačkih maraka, a uplaćeno je samo 600.000.