BOŽIĆ KOD ZLOČESTIH MAMA
Nastavak iznenađujuće dobre komedije Zločeste mame iz 2016. godine ponovo okuplja istu ekipu multipraktik mama predvođenu Milom Kunis, Kathryn Hahn i Kristen Bell. Nakon što su u prvom dijelu odlučile (konačno) posvetiti malo vremena sebi, u novom nastavku sa svim stresom koji donose Božićni blagdani, ali i onim ultimativnim stresom – dolaskom uvijek kritizirajuće majke.
Chick flick Zločeste mame su prošle godine osvojile publiku kombinacijom ležernog humora i mogućnošću žena da se poistovjete s likovima. Odajući priznanje svim ženama koje su pravi mali superheroji u kući koji stižu i obavljati kućanske poslove, raditi sa djecom i održavati cijelu obitelj na okupu – pogotovo u razdoblje Božićnih blagdana, Zločeste mame su film koji bi trebali pogledati i muškarci. Iako Božić kod zločestih mama jest chick flick, gledljiv je i muškoj publici kojoj bi nakon njega, baš kao i prethodnika, mogli shvatiti koliko poslova odrađuju njihove bolje polovice.
U odnosu na prvi dio nastavak donosi puno više likova, jer osim što se vraćaju svi „stari“ likovi, uključujući Christinu Applegate, redatelji originala Jon Lucas i Scott Moore svakoj od tri glavna lika dodaje novog – majku. Unatoč tome što jednu od majki igra Oskarovka Susan Sarandon, gužva s likovima se osjeti na scenariju pa film ne odiše ležernošću kao njegov prethodnik. Ista stvar je s humorom koji je svojom ležernošću osvajao u prošlogodišnjem filmu, a sada već opasno koketira s komercijalnim humorom tipičnim za nastavke. Netko je čak za film napisao – duplo više likova, duplo manje humora, i iako ta izjava donekle i stoji, ipak je pretjerana jer Božić kod zločestih mama još uvijek ima svoj šarm.
Presuda: Možda nije na razini prethodnika, ali Božić kod zločestih mama je još uvijek zabavan film u kojem će se većina žena prepoznati, a kojeg bi muškarci trebali pogledati da dobiju dojam kroz kolike stresove prolaze obiteljske žene, pogotovo za vrijeme blagdana.
JIGSAW
Iako je bio ograničen malim budgetom, zbog čega je snimljen u samo 18 dana, redateljski debi majstora horora Jamesa Wana, danas kultni horor Slagalica strave, je 2004. godine bio pravo iznenađenje. S potpuno ovom idejom, maštovitošću i neočekivanim preokretom na samom kraju, Slagalica strave je bila pokretač za još šest nastavaka koji tvore jednu od najboljih horor franšiza svih vremena. A iako je sedmi nastavak snimljen prije sedam godina nosio naziv Posljednje poglavlje, u kino je stigao novi nastavak jednostavno nazvan – Jigsaw.
Radnja filma, koji će očigledno biti pokretač nove serije filmova, je dobro poznata špranca – petero se ljudi probudi zarobljeno na nepoznatom mjestu, i prisiljeno na jezivu igru, kroz koju ih vodi poznati nam jezivi glas. Ali kako je to moguće, pitaju se inspektori, kada je Kramer mrtav već 10 godina…
Kopirajući uspješnu formulu svojih prethodnika, i možda malo previše posuđujući od prvog filma franšize, Jigsaw tijekom svojih jedva sat i pol trajanja fanovima serijala donosi sve ono što su i željeli. Baš kao i originalna Slagalica strave i Jigsaw film uspješno dijeli film na dva dijela – smrtonosnu horor igru života i smrti na nepoznatoj lokaciji te tipična triler lova na počinitelje. Gledateljima nenaviknutim na ovu franšizu, i horor filmove općenito, same sprave i smrtonosna igra će i dalje biti brutalne, ali svi će fanovi serijala primijetiti da sprave nikada nisu bile „humanije“, ako i u ponekim slučajevima i nedostatak maštovitosti – što je i očekivano s obzirom da je Jigsaw već osmi film u franšizi.
Sa druge strane, priča o otkrivanju očekivano nije na nivou krimi trilera redatelji, ali braća Spierig igraju pametno te nam u samoj završnici, kada se otkriva identitet i priča, kroz flashbackove otkrivaju da su nam cijelo vrijeme davali odgovore ali ih nismo primijetili.
Presuda: Otkriti toplu vodu u franšizi poznatoj po određenom stilu koja je već došla do osmog nastavka je nemoguće. Ljubitelji franšize neće biti nezadovoljni, a svi oni koji se po prvi put susreću s ovom franšizom bi se čak mogli i oduševiti.
DVORAC OD STAKLA
Snimljen prema istoimenim besteller memoarima Jeannette Wall iz 2005. godine, Dvorac od stakla donosi priču o disfunkcionalnoj obitelji koja svako malo seli u novu napuštenu kuću, i koja zbog neimaštine prvenstveno uslijed očeva opijanja jedva preživljava. Ispričana kroz oči djevojčice pronalazi vatrenu odlučnost da skroji uspješan život po svojim pravilima, ova drama donosi izvrsnu glumačku ekipu predvođenu Oskarovkom Brie Larson, Woodyjem Harrelsonom i Naomi Watts.
Dvorac od stakla je pravi emocionalni rollercoaster koji pogađa u srce i koji gledatelja u konačnici može dovesti čak i do suza. Ne previše poznati redatelj Destin Daniel Cretton, kojemu je ovo drugi dugometražni uradak a ujedno i drugi film u kojem surađuje s Brie Larson, jako dobro donosi turobnu atmosferu loše realnosti, ali kroz likove djevojčice i oca u njegovim trijeznim trenucima i nadu u bolje sutra.
Brie Larson, Woody Harrelson i Naomi Wats donose snažne izvedbe, ali prvo ime je neočekivano Ella Anderson u ulozi malene Jeannette čija je moćna izvedba najviše zaslužna za snažne emocija filma, jer je toliko prirodna da gledatelj svaku njezinu patnju osjeća kao svoju.
Sa svojih 127 minuta Dvorac od stakla je uobičajenog trajanja za svoj žanr, ali istovremeno ipak nekih 20-tak minuta predug jer se u suštini cijelo vrijeme ponavlja ista priča – otac se opija, grozna je prema svojoj obitelji i jedini koji ga podnosi jest malena Jeannette koja ipak vidi neku nadu. I baš kada se stvari počnu popravljati, otac se ponovo opije. Ovakvi ciklusi se događaju 5-6 puta tijekom trajanja filma, a spori ritam i nelinearna priča – odnosno preskakanje iz prošlosti u sadašnjost (koja su u ovom slučaju 80-te) neće svima sjesti najbolje.
Presuda: Ukoliko volite filmove koji kod gledatelja izazivaju snažne emocije – od tuge do bijesa i razočarenja, ovo je pravi film za vas bez obzira na spomenute nedostatke. Emotivnost i odlične glumačke izvedbe čine Dvorac od stakla vrijednim gledanja.
Više recenzija potražite na stranici Lone Wolf.