Placa se priprema više za drugoga nego za placare – čuli smo u utorak ujutro u điru gruškom placom. Dobar dio prodavača koje smo zatekli u malom broju, nije želio ništa komentirati oko rekonstrukcije place, čija je cijena posljednjih dana podigla veliku prašinu u dubrovačkoj javnosti. Podsjetimo, DuList je prošlog tjedna pisao kako je, otkako je na čelu tvrtke Sanitat direktorica Klaudia Barčot, a predsjednik Nadzornog odbora Pero Vićan, cijena rekonstrukcije i uređenja gruške place sa 7,5 milijuna kuna porasla do vrtoglavih 18,5 milijuna kuna! Zaputili smo se stoga među prodavače ne bismo li čuli njihovo mišljenje o cijelom projektu.
‘Puno će koštati, a mi ćemo se i dalje smrzavati’
‘Nemoj mene’, ‘Oni tamo će vam bolje znati’ – pravdali su nam se redom simpatični prodavači na placi, a potom su nas uputili na ‘glasnogovornika’ za Postranje. Gospar Miše Miloslavić spremno nam je dao izjavu, no požalio se kako s novom placom prodavači neće dobiti – ništa!
—Puno će koštati, a mi ništa ne dobivamo kao prodavači jer će staviti gore tendu i bočni dio ostaje otvoren. Što smo dobili kad puše bura? Ništa! Ostaje kao i dosad – mišljenja je gospar Miše.
—Za te pare mogli su placu napraviti kao ribarnicu. Tamo su krasni zimski uvjeti. Ako je bočni dio otvoren i tamo otvoreno, što smo dobili s tendama? Ništa. Eno, u petak smo se smrzavali od 5 sati, to je katastrofa – ističe dalje ovaj Župljanin.
Pitali smo ga i misli li da ćemo konačno dočekati obnovu place o kojoj se govori već nekoliko godina.
—Tko zna. Naslušali smo se svakakvih projekata. Čas idu u škrabicu, čas iz škrabice. Kako koji dođe, tako vodi svoju politiku – dodaje nam.
Pratio je zadnjih dana i medijske izvještaje o odlascima Blaža Peza i Nika Kapetanića iz Nadzornog odbora Sanitata.
‘Tu nisu čisti posli’
—Dvojica su otišla iz nadzornog odbora. Vidi se da se tu nešto događa, tu po meni nisu čisti posli. Očito nekome nešto ne odgovara – mišljenja je gospar Miloslavić. Na opasku našeg fotografa Zvone ‘bit će su ljuti na Pera (Vićana, op. a.)’, gospar Miše je dodao: E, da. A tko zna.
—Oni su ljuti jedan na drugoga, a onda opet svi zajedno piju kafu, a mi glasamo za njih – poručio je.
Kad se jednog dana i krene s radovima, iz Sanitata su još prije godinu dana objavili kako će nedavno rekonstruirana ribarnica uobičajeno raditi i dok budu trajali radovi. No, zelena placa seli – u Lapad.
Gospar Miloslavić mišljenja je kako će to biti katastrofa.
—Da ide u Lapad i riba i povrće, to je ok, ali ribarnica ostaje. Tko će ići tamo ako je riba tu? Hoćete li, evo vi prvi, doći ođe kupiti ribe i onda poći u Lapad? Malo je to grubo – mišljenja je gospar Miloslavić. Začudio se i kad je u medijima čuo informaciju kako će radovi trajati 9 mjeseci pa je napomenuo: ‘Japanac ili Kinez načinio bi sve za četiri dana!’
Ništa bez parkinga
Porazgovarali smo potom i s gosparom Antunom Moretićem iz Orašca.
—Placa je žila kucavica za svaki grad, a ne za Dubrovnik. Bilo bi lijepo da naprave jednu primjerenu placu koja će služiti građanima, na kojoj će se građani okupljati i koja će biti centar života ovdje. Po meni, a i dosta ljudi ovdje razmišlja tako, ako u sklopu place ne bude adekvatan parking, to neće profunkcionirati. Toliki se novci ulažu, ne znam o ciframa niti me interesiraju, ali to ne složiti s ovijem, to će biti promašenainvesticija – mišljenja je gospar Moretić.
Budući da je gospar Miše istaknuo kako se uvjeti, posebno tijekom zime, za prodavače neće promijeniti ni nakon obnove, i njega smo o tom problemu pitali.
—Bit ćemo i dalje na vjetrometini. Mi smo naučili na vjetrometinu, nas nitko ne žali i o nama nitko ne razmišlja. Sigurno postoji još neki cilj realizacije pored ovoga. Dobit ćemo nešto, novo je novo, ali najbitnije bi bilo sklopiti parking i placu i da bude to reprezentativno za grad kakav je Dubrovnik. Ako se neće i staro i mlado tu nalaziti, nema od tega ništa – mišljenja je. Sve je manje i kupaca i prodavača. Zanimalo nas je i ima li kupaca.
—Ovdje sam 13 godina dva puta tjedno. Po tradiciji od kuće, prije smo hodili u Grad, a od rata smo ovdje i moram reći kako je svaki dan sve manje i manje ljudi. I prodavača i kupaca, centri nose svoje, stari ljudi koji su naučili na nešto domaće, njih je svaki dan manje i manje, a mladi… Nemam o mladima što govoriti – rekao je, a na to je stigla i opaska sa strane kako mladi danas ni ne kuhaju.
—To vam je ukratko realnost ovog ovdje. Petkom i subotom bude nešto više ljudi pa se skupi, ali evo danas, imam pet kila zeleni, a nemam je kome prodati – požalio nam se te nam iznio i računicu koja glasi ovako: Placarina s vagom je 60, 70 kuna, parking je 50–60 kuna jer je ura vremena ispred Robne kuće 10 kuna. Ili možete uzeti mjesečnu kartu pa auto ostaviti u Radeljeviću. I sve je to bez sendviča i bez benzine.
—Ja imam 150 kuna troška danas pa hi vi zaradite, a pet kila zeleni je 100 kuna ako je prodate – ističe nam gospar Moretić.
Inače, prodavačima su kraj place osigurana tri parkirna mjesta za iskrcaj i ukrcaj robe, ali samo na 10 minuta.
—Toga se nitko ne pridržava jer tko dođe prvi, tu i ostane. Netko se pomakne, netko ne. Drugo mi nemamo ovdje ništa – poručio nam je nakon što smo pitali hoće li se barem njima u sklopu obnove osigurati parkirna mjesta. I za kraj je dodao: ‘Ne daj bože da nam se vremena okrenu. Naučili smo lagodno živjeti, a ništa ne raditi.’
‘Više ništa ne vjerujem’
U Gružu smo za bankom susreli i gospođu Mirjanu Vukić iz Lovornog. Požalila nam se kako još uvijek, od kad je bila korona, nemaju mogućnost rezervacije banka i to im, govori nam, predstavlja veliki problem. Inače, na placu njena obitelj dolazi već 50 godina, baba 40, a ona 10.
—Ako pođemo u Lapad, nećemo se tamo imati gdje parkirati. Grozno. Nisu nam ništa govorili što ćemo kad počnu radovi. Samo je tu jednom preko place bila direktorica, rekla je da će biti rekonstrukcija i da ćemo ići u Lapad i to je sve – rekla nam je. Pitali smo je i misli li da će se konačno dočekati obnovu o kojoj se već duže vremena govori.
—Ja više ništa ne vjerujem – dodala je. Za kraj smo se našalili i pitali je jesu li i njihove cijene ‘skočile’ kao što je u samo godinu dana ‘skočila’ cijena rekonstrukcije.
—Ne možemo mi nego isto. Balica je vazda pet kuna i još govoru da je i ovo skupo – zaključila je gospođa Vukić.