U proteklih nekoliko godina doživio sam veliku snagu pjevane Božje Riječi koja je osobama u patnji, posebno umirućima pružila utjehu i nadu. Nježno i tiho pjevanje meni kao tenoru snažnog vokala bilo je nešto sasvim novo i otkrilo mi je neopisivu moć takvog pristupa glazbenom izričaju. Nakon različitih glazbenih stilova koje sam tijekom svoje karijere izvodio od klasike, kancona do pop glazbe otkrio sam da je duhovna kršćanska glazba imala najveći doticaj u mom srcu i zato sam želio da moj prvi album bude upravo album duhovne kršćanske glazbe – ističe nam dubrovački glazbenik i tenor Stijepo Gleđ Markos dok govori o svom novom projektu, albumu duhovne glazbe ‘Moja Hridino’. Riječ je ujedno i o njegovom albumu prvijencu nastao u izdanju Aria Artis, a koji će biti dostupan preko njegovo službene Internet stranice te također na Laudato TV-u i u Verbum trgovinama. O njemu je više rekao u razgovoru za DuList, ali se dotaknuo i svog životnog puta, svoje Jelene i glazbenih uzora.
Možete li nam reći malo više o albumu i što ga obilježava te što ste njime htjeli prenijeti? Radi li se o prepjevima ili postoje Vaši autorski radovi te tko je sve sudjelovao u stvaranju albuma?
Album ‘Moja Hridino’ temelji se na ‘davidovski’ nježnim i tihim izvedbama koje će pomoći slušatelju kako bi u svome srcu osjetio dubinu Božje Riječi. Većinu pjesama koje su na albumu skladao sam u prvim mjesecima pandemije i teškog razdoblja kada sam dobio poticaj da kroz pjesmu ljudima donesem ohrabrenje i Božji mir. Biblijski tekstovi i snaga Božje Riječi pružali su mi utjehu u najtežim trenucima kada je melodija krenula izvirati iz molitve. Pjesme sam izveo uz vlastitu gitarsku pratnju kako bih imao potpunu umjetničku slobodu i osjetio sam da to moram podijeliti s drugima. Na moju radost brojni slušatelji su iskusili isti doživljaj utjehe i ohrabrenja.
Objavili ste nekoliko singlova duhovne glazbe. Koji biste izdvojili kao sebi posebno drag? Pjesma i spot ‘Psalam 18’ polučili su veliki uspjeh.
Psalam 18 je pjesma koja je odlično prihvaćena od publike i na neki način je otvorila vrata autentičnom glazbenom izričaju kojim odiše album ‘Moja Hridino’. Tako je i spot za ovu pjesmu kao i za većinu mojih singlova duhovne glazbe sniman u prirodi, smirujućem ambijentu koji doprinosi samoj atmosferi pjesme. Na albumu će se naći i meni posebno draga pjesma ‘Oče naš’ koju sam izveo na Isusovom materinjem jeziku, izvornom aramejskom, a za koju sam skladao glazbu. Bit će tu i nekoliko meni vrlo dragih psalama kao ‘Psalam 23’ i ‘Psalam 103’ za koje sam također skladao glazbu te nekoliko pjesama za koje sam napisao glazbu i tekst poput pjesme ‘Dotakni me Isuse’ koja je ostavila snažan utisak na publiku. Na albumu je i pjesma ‘Betlehemska Hostija’ koju sam napisao upravo u Betlehemu kad sam obilazio Svetu Zemlju. Pjesme s albuma ‘Moja Hridino’ osmišljene su kao malo hodočašće prema dubini srca.
Kako biste opisali proteklu, 2020. ‘koronavirusnu’ godinu i koliko je utjecala na Vaše stvaralaštvo?
Za mene osobno prošla godina je bila stvaralački vrlo produktivna. U nekoliko mjeseci snimio sam i skladao svih 12 pjesama koje se nalaze na albumu ‘Moja Hridino’. Unatoč tome što nismo u mogućnosti držati koncerte mi glazbenici nikada ne možemo biti zakinuti za stvaralaštvo, u tome je ljepota umjetnosti. Naravno da se posebno radujem da se u što skorijoj budućnosti možemo ponovno vratiti svojoj publici i izvedbama uživo.
Možete li se s nama vratiti unazad i objasniti našim čitateljima zaokret prema duhovnoj glazbi? Je li se Vaš životni pa i duhovni zaokret prelio i na glazbu?
Pjesme s albuma ‘Moja Hridino’ su plod proživljenog iskustva Božje ljubavi i naravno da je ta činjenica imala veliki utjecaj i na moj glazbeni smjer. Pjevanje koje izvire iz molitve, utjecalo je na mene kao osobu i kao umjetnika. Osjetio sam se potpun, iskren u svom glazbenom izričaju upravo kroz duhovnu glazbu, a biti autentičan i svoj je upravo ono čemu svaki umjetnik teži. Svakako, na mom glazbenom repertoaru kao i u mom autorskom opusu su i dalje pjesme koje se ne mogu svrstati u žanr duhovne glazbe, ali moraju odgovarati mom glazbenom i životnom stilu.
U vlastitom domu imate studio. Znate li biti po cijeli dan u njemu i stvarati?
Mislim da danas većina glazbenika zahvaljujući modernoj tehnologiji u svom domu ima mogućnost snimanja i produciranja. Moj glazbeni studio nastao je i usavršavao se dugogodišnjim iskustvom i upoznavanjem produkcije, suradnjama s prijateljima glazbenicima koji su nesebično dijelili svoje znanje. Danas je velika prednost kad si u mogućnosti snimati doma jer nisi ograničen vremenom i možeš odabrati najbolji trenutak za snimanje. Ja nikada ne snimam ako nisam uistinu inspiriran i raspoložen.
Uvijek biram najbolji i najopušteniji trenutak što na kraju svega rezultira boljom i iskrenijom izvedbom.
Ističe se kako ste tijekom karijere upoznali Andreu Bocellija, koji Vam je bio velika pomoć na glazbenom putu. Na koji način?
Andrea Bocelli je jedan od mojih prvih glazbenih uzora. Puno sam naučio slušajući ga. Način interpretacije, posebno u prvim njegovim albumima mi je bio posebno inspirativan. Nisam mogao ni slutiti da ćemo se jednog dana poznavati. Upoznali smo se u Međugorju gdje je držao koncert duhovne glazbe i od tada mi je uvijek davao veliku podršku. Svakako mi je najdraža njegova pohvala za najbolju i najoriginalniju izvedbu jedne od njegovih omiljenih pjesama ‘Il mare calmo della sera’ koju su izvodili brojni svjetski poznati pjevači.
I koga biste još izdvojili da je kroz život utjecao na Vas te na Vaše formiranje kao tenora?
Sigurno je da je prije svega to Božji dar koji sam dobio, ali bez daljnjeg usavršavanja taj dar bi gasnuo i zato bih u svom glazbenom formiranju za tenora spomenuo dva profesora koja su imala najveću ulogu. Moj dragi profesor Stojan Stojanov Gančev, jedan od najvećih opernih umjetnika jugoistočne Europe i negdašnji prvak opere HNK u Zagrebu bio je prvi koji je prepoznao moj talent, oblikovao me kao tenora i potaknuo me na odlazak u inozemstvo. U Londonu je veliki utjecaj na moje daljnje formiranje kao tenora i na moj scenski dramski izričaj imao profesor Ryland Davies, jedan od najvećih britanskih tenora i profesor s Kraljevske glazbene akademije. On me formirao za najveće tenorske uloge u operi, a nakon toga s lakoćom sam izvodio i uloge u mjuziklima koje su u Londonu posebno tražene.
Nastupom na Šibenskoj šansoni 2019. godine označen je Vaš povratak na domaću glazbenu scenu. Koliko je na Vas utjecao rad u inozemstvu?
Na Šibenskoj šansoni doživio sam velike ovacije publike, ali prije svega jednu toplu dobrodošlicu na domaću glazbenu scenu kojoj je prethodio i niz koncerata s orkestrima. Tako je jedna od ljepših suradnji bila i ona s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom na koncertima Sentimento festivala. Rad u inozemstvu prvenstveno mi je pomogao u mom glazbenom usavršavanju, ali i u daljnjem glazbenom usmjerenju. Veliko iskustvo na kazališnim daskama doprinijelo je i mnogim glavnim ulogama koje sam odigrao u mjuziklima hrvatske produkcije, tako sam nakon povratka utjelovio jednu od glavnih uloga u mjuziklu ‘Mirakul’ čija premijera je bila u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, a potom je emitiran na Hrvatskoj radioteleviziji.
Vaša supruga također djeluje u glazbenom svijetu. Je li Vas glazba povezala i kako biste opisali Vašu suradnju?
Moja Jelena i ja smo najbolji prijatelji i najveća podrška jedno drugom. Oboje imamo ljubav prema glazbi i sigurno je da smo jedno drugom najveći Božji dar. Jelena je autorica i suautorica mnogih pjesma koje sam otpjevao. Jedna poznatija je ‘Nebo ljubavi’ koju publika jako voli. Naša suradnja je prije svega ljubav koja donosi plodove na svim područjima života, a naravno da je i glazba jedan od njih.
Nedostaje li Vam sviranje na događanjima, nedostaju li Vam koncerti?
Jako mi nedostaju koncerti, nedostaje mi publika. Internet i razne online mogućnosti su dobra zamjena, no ne može se usporediti onaj osjećaj kad si fizički blizu publike i kad dišete kao jedno. Zato se posebno radujem skorom koncertu koji ću održati 16. travnja u bazilici Svete Obitelji u Solinu u sklopu dana Kršćanske kulture gdje ću izvesti pjesme s albuma ‘Moja Hridino’.
Pokrenuli ste prije osam godina ‘Festival Sentimento’, međunarodni kulturni događaj. Koliko je za Vas on bitan i što za Vas predstavlja?
Glazba ima veliku snagu i moć, a glazbenici su ambasadori koji svojim djelovanjem mogu pozitivno utjecati na društvo. Prepoznao sam koliko je od velikog značaja uključiti u glazbene projekte osobe koje se nažalost ponekad osjećaju na marginama društva i tako ne samo vratiti ih s periferije u centar zbivanja nego dati jedan veliki doprinos u kulturnom stvaralaštvu grada Dubrovnika. Tako je 2014. godine nastao međunarodni kulturni edukacijsko-rehabilitacijski festival Sentimento koji je kasnije izrastao u cjelogodišnji program Unison World. Od koncerata, radionica, edukativnih seminara, nastala je jedna prelijepa glazbena lepeza koja traje osam godina. Nadam se da će se pandemija uskoro stišati i da ćemo ponovno moći uživati u zajedništvu kroz pjesmu i druženje.
O NASTUPIMA ‘Moj glazbeni put je čudesan’
Svaki nastup je poseban baš kao i svaka pjesma. Teško mi je izdvojiti najdraži nastup ili nagradu jer svaki izlazak pred publiku donosi i posebne emocije koje ostavljaju prekrasna sjećanja. Moj glazbeni put je čudesan jer me je ona prva raspjevana ljubav iz mladosti pozvala da ostavim more i pomorstvo, uđem u kazalište i započnem jedan sasvim nov život koji mi je u ovih dvadeset godina donio puno radosti i priznanja od kojih mi je najveće priznanje to što imam svoju publiku i što sam zaista sretan glazbenik.
Foto: Aria Artis / Saša Ćetković
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 10. ožujka 2021.