dragi dnevniče,
opet imam onaj osjećaj,
kao da sam na početku,
jučer sam dobio novi komp, ol in van,
zamotao sam se sav u optički kabel,
dok vani sipi kiša, letim bespućima interneta
i povijesne zbiljnosti,
planiram nabaviti i one cvike za virtualnu stvarnost,
da crtam prstom po zraku ko’ tom kruz
u specijalnom izvještaju.
da me banke ne potkradaju,
na kredit bih uzeo novog crnog pik apa,
da mogu nosit ormare i kauče do otoka,
jer samo tamo mogu čuti boje.
još da mi je naručiti novi mozak preko temua,
graund kontrol to mejdžer tom.
——————————————————————————–
dragi dnevniče,
od danas opet živim zdravo,
počeo sam piti granulat sikavice, matičnjaka,
prakticirati povremeni post,
onu dijetu s dvopekom, narančama i kuhanim jajima,
nezaslađenim čajem, zelenom salatom i kapljom ulja.
u proljeće se inače osjećam napuhano,
kao reforma u vodno komunalnom sektoru,
kao špicen kandidat na eu izborima,
kao ambicija voljenog kluba početkom svake sezone.
i ovog pramaljeća nosim kante, pituravam,
gradim vrte, sadim oleandre i lavandu,
a onda uvečer ruke drhtave od umora,
nenavikle na fizički rad okidam panoramske fotke,
silno se trudim ispasti kul, art i prpošan,
a zapravo sam samo razmetljiv i pretenciozan,
i uopće se ne odmaram i ne uživam,
kako se to javnosti dvostruko-identitetski predstavljam.
dragi lastane, jesam li ja normalan.
——————————————————————————–
dragi i dobri moj dnevniče,
jutros sam pao i skršio se ispred hiltona,
pred šokiranim prolaznicima, autobusima, kolegama,
kišilo je, a ja za despet u žutim teniskama,
otišla mi zadnja loža, koljeno,
još sam vruć, pa ne boli previše,
ovaj put me nije bilo ni sram,
više sam i star, pa se djeca putem uopće ne čude
(kako je samo nestabilan na nogama).
sinoć sam se do kasno vajberom dopisivao s nidžom,
komentirali enbijej sezonu i košarku općenito
(ni drugi voljeni klub jučer u višnjiku nije imao šanse),
nabraja mi ovogodišnje bendove na orsuli,
mort, zoster, porto morto,
kažem mu da nemam pojma o njima,
da imaju pomalo morbidna imena,
a on me uvjerava da su odlični,
da se isplati poći,
pa mi šalje link na neke njihove stvari,
ostatak palamudonja nas bezobrazno ignorira.
glazbeno neinformiran i financijski nepismen,
pola dana ispravljam tipfelere u porukama,
ne vidim više ništa pa pogrešno pišem,
ubija me taj autokorekt.
——————————————————————————–
dragi dnevniče,
danas sam samo jedna epizoda serije zaboravljeni slučaj,
danas sam azimut i terestrička navigacija,
između hrpe registratora,
osjećam se tako kičmanovićevski,
kao u registraturi.
danas je dan kad mi je posebno teško
živjeti na marginama svega,
danas je dan kad mi je teško razgovarati,
kad sam blaziran, prepun šupljih fraza, glup.
zato sam valjda i pretjerano labarast kad se opustim,
pa nazdravljam, provociram, pilam naopako,
podsjećam sebe tad na boža maljkovića,
iz onih sretnih dana splitske jugoplastike.
imam neki špurijus da će ovo ipak
na kraju sve ispasti okej,
jer uvijek se u ovo doba sjetim dražena,
kobija i lena biasa,
i njihovih preranih odlazaka,
a mi smo još uvijek tu.
idem popit drugu kavu u last čensa,
neuspješno se probijam kroz krdo turista,
u šarenim kabanicama,
narančastim, žutim, ljubičastim,
đast enader dak šop.
ponekad pomislim da sam prespavao cijeli jedan život.
———————————————————————————
dragi dnevniče,
tri ure su ujutro i upravo sam pročitao frencena,
njegova raskrižja čine mi se ista kao i moja,
njegove rečenice odjekuju negdje duboko u meni,
kao da su moje vlastite
(samo su moje lošije napisane i nespretnije posložene).
i njih stavljam na fejsbuk
da se pohvalim kako čitam,
ali i da ne šaram olovkom po knjigama
koje ostavljam mojim curama u amanet.
mislio je da bi mu se glava mogla rasprsnuti od strave.
čuo je kako se zasmijuljio,
uvod u nekakav govorni čin.
smijuljenje je zaudaralo na lažnost,
škripavu improvizaciju tetiva i mišića,
nehotice aktiviranu kukavičkom željom da ugodi i uklopi se,
da prođe kao autentična osoba.
činilo mu se da je svaka riječ koju je ikad izgovorio,
gnusna, ljigava od samožive proračunatosti,
a njegova ispraznost čujna svima i od sviju prezrena.
cijeli su mu život ljudi tajili svoje pravo mišljenje o njemu.
dobranoć dragi dnevniče,
vrijeme je, homo spat.
STAVI NA JAVNO Specijalni izvještaj
