U subotu ujutro nešto iza 6 sati u Peytonu na zemljištu ispred zgrade na adresama Iva Vojnovića 48 i 50 dva hrvatska branitelja i ratna invalida Ivo Banović i Ivica Buterin lancem su ogradili prostor improviziranog parkirališta kojim se inače koriste stanari zgrada.
Naime, nakon što su prije dva dana na sudu dobili pravnu bitku sa stanarima zgrade i pravnim putem dokazali da je zemljište njihovo vlasništvo, obavjestili su stanare da u roku 48 sati napuste njihov privatni posjed. Međutim, i nakon isteka tog roka automobili stanara zgrade su ostali iza lanca i ne žele ih maknuti. Na očevid je izašla i Policija i uzela izjave.
– Ovo je u početku bilo društveno vlasništvo koje je Općina Dubrovnik dala tvrtci GP Dubac za gradnju naselja Montovjerna Zapad, a dio tog zemljišta je i ta parcela. Sve što je ostalo neizgrađeno, dakle ta parcela, vraćeno je 1969. godine Gradu kao javno dobro u općoj uporabi, koje ne može biti predmet kupoprodaje ili darovanja. Zemljište je bilo predviđeno kao zelena površina i prostor za šport i rekreaciju, a ne za gradnju. Godine 1998. Grad se uknjižuje kao vlasnik, iako je temeljem Odluke o pretvorbi društvenog vlasništva u državno vlasništvo i vlasništvo lokalne samouprave istekao rok za uknjiženje. Branitelji i ratni invalidi Ivo Banović i Ivica Buterin podnijeli su 2009. godine zahtjev Gradskom vijeću i to su zemljište bez naknade dobili od Grada Dubrovnika, a da mi o tome nismo ništa znali – ističe jedan od stanara Denis Kurćan.
– Ugovor koji je s njima potpisala bivša gradonačelnica Dubravka Šuica u više članaka navodi da u roku godinu dana moraju ishodovati dozvolu ili će se ugovor raskinuti. Međutim, gradonačelnik Vlahušić im kroz tri dodatka ugovora produžuje ugovor, a jednom čak i nakon isteka godine dana. S tim da Vlahušić nije imao ovlast i pismenu dozvolu Gradskog vijeća, jer je riječ o vrijednosti većoj od milijun kuna, čime je počinio kazneno djelo zloupotrebe položaja i ovlasti i čin samovlasti i samovolje – objašnjava Kurćan.
– Oni tu pod krinkom stambenog zbrinjavanja žele graditi dvojnu stambeno-poslovnu zgradu, čiji je idejni projekt izradila arhitektica Marija Kojaković. Žele izgraditi tri poslovna prostora, četiri stana i podzemnu garažu s 14 unutarnjih i 4 vanjska parkirna mjesta. U tu namjenu su od Gradskog vijeća u siječnju ove godine dobili novo rješenje, a gradonačelnik Vlahušić je pri obrazlaganju te točke obmanuo gradske vijećnike, jer nije spomenuo sudski postupak – tvrdi Kurćan.
– To zemljište nije njihov privatni posjed jer smo u zakonskom roku podnijeli žalbu na rješenje o uknjižbi, no zemlja je ipak uknjižena – objašnjava Kurćan.
Stanari ističu kako su cijeli slučaj prijavili USKOK-u i dobili odgovor kako 'obzirom da bi navodi prijave upućivali na zaključak da postoje naznake korupcije' prijavu dostavljaju Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na daljnji postupak.
– Podnijeli smo tužbu za proglašenje ništavnosti ugovora iz 2009. godine i svih njegovih dodataka. Iako je sutkinja u svojoj presudi utvrdila neospornu činjenicu da gradonačelnik nije imao ovlasti da potpiše tri produžetka ugovora, on ih je s Banovićem i Buterinom ipak potpisao – kaže Kurćan.
– Da to zemljište čini cjelinu sa zgradom dokazuje i šaht, odnosno izlaz iz našeg atomskog skloništa, koji se nalazi na tom zemljištu, a vodi do naših šupa – ističu stanari, koji dodaju kako im je Banović prijetio kako ne smiju prolaziti preko spornog zemljišta.
– Policija nam je rekla da izbjegavamo nasilje jer će u suprotnom doći s 'maricom' i sve nas pokupiti. Rekli su da oni nemaju ovlasti maknuti lanac s ulaza na parkiralište. Upozoravali smo i načelnika Policije da će rok isteći jutros. Nas je strah za naše životu jer nam se prijeti nasiljem. Čak je i 'animirao' neke snagatore. Pa je li to 1991. godina? Oni su donijeli i ljestve kako bi skinuli tablu na početku parkirališta, ali smo ih uspjeli spriječiti – govore stanari, koji su od Policije zatražili i 24-satnu zaštitu.
S druge strane parkirališta stajali su Ivo Banović i Ivica Buterin koji smatraju kako je pravno sve čisto i jednostavno jer su sve tužbe stanare redom odbijene, a stanari nikad nisu bili vlasnici navedenog zemljišta.
– Mi smo ovu zemlju dobili 2009. godine od Grada Dubrovnika temeljem Zakona o hrvatskim ratnim invalidima. Oni smatraju da to zemljište pripada njima, a oni niti su ikada bili vlasnici niti su sad, a mi imamo vlasnički list. Godinama smo po redu rješavali sve što se od nas tražilo, a oni su nas tužili sudu, Ministarstvu branitelja, Ministarstvu graditeljstva, Policiji, DORH-u, USKOK-u, pa opet sudu u Dubrovniku i sve žalbe su im odbijene. Još uvijek imaju mogućnost tužbe na Županijskom sudu i ako taj sud odluči da mi nismo u pravu mi se povlačimo. Ali to će se zemljište opet vratiti Gradu, jer to nije od stanara. Oni se ljute jer su to zemljište koristili za parkiralište – objašnjava Ivo Banović.
– Mi samo želimo da oni izađu s našeg zemljišta i da nas puste na miru. Mi želimo početi raditi, kako bi aktivirali dozvole, a ne možemo, jer su njihovi auti tu. Ukinut će nam dozvolu ako ne počnemo raditi – kaže Banović te ističe kako Grad Dubrovnik zakonski nije u ugovor smio staviti ograničenje od godinu dana za ishođenje dozvole, što im je potvrđeno i u Ministarstvu hrvatskih branitelja.
– U Gradu su rekli da će to ispraviti, ali nisu. Ured za izdavanje dozvola rekao nam je da se može produžiti taj rok i mi smo potpisali tri dodatka ugovoru. Mi smo dobili posljednji sudski postupak i sad imamo pravo gradnje – ističe Banović, dok Buterin dodaje kako su još pred godinu i pol dana trebali početi graditi pristupnu cestu, za što su dobili lokacijsku dozvolu.
– Imamo vlasnički list i temeljem njega imam ih pravo maknuti s mog zemljišta. Dvaput su tražili privremenu mjeru i oba puta im je odbijena. Dakle, sud mi je dao dozvolu da počnem graditi. A to što oni rade, i to će se riješiti. Ako budu lijegali tuda kao u slučaju Horvatinčića, taj građanski neposluh, ima načina kako se to rješava – kaže Buterin te dodaje kako su stanari tijekom cijelog postupka bili pozivani da se očituju, ali da to nisu učinili.
Banović i Buterin ne osporavaju da postoji izlaz iz skloništa, ali ističu kako su ta 3,5 metra četvorna odvojena od njihovog zemljišta i na tom dijelu neće biti gradnje.
– Kad smo krenuli u projekt uopće nismo znali da taj šaht postoji, jer je bio zatrpan. To je postalo jasno tek kad su nas tužili, ali onda se taj dio odvojio za zgradu. Nema problema – ističu te odbacuju optužbe za prijetnju stanarima. Planiraju tužiti stanare za naknadu štete te novi rok od još dva dana da ipak napuste njihov posjed.