Susret pripadnika Linđove generacije iz 1973., koji su iz Dijona u Dubrovnik donijeli dvostruko zlato, održao se u ponedjeljak navečer u Lazaretima. Veliki broj tadašnjih članova stigao je na susret te su se kroz smijeh i priču prisjetili uspomena koje su tada zajednički stvorili. Razmjenjivali su fotografije na kojima su zabilježeni zanimljivi momenti iz tog razdoblja, a na licima zlatnih Linđovaca vidjela se istinska sreća. Brojni od njih godinama se nisu sreli, čak ni prepoznali, ali nakon nekoliko rečenica imali su osjećaj kao da je natjecanje u Dijonu bilo jučer.
Raznorazni su osvajali, ali nitko nije u istoj godini osvojio duplu krunu – za ples i za glazbu. To je nešto što Linđo izdvaja u odnosu na ostale ansamble.
-Osjećam se prije svega sretno i zadovoljno jer smo uspjeli okupiti veliki broj naše generacije koja je tada postigla jedan neviđen uspjeh za to vrijeme. Naš umjetnički direktor dobro je rekao da tko nije bio, ne može znati ni osjetiti što ovo natjecanje znači i što je sve bilo potrebno da se osvoji duplo zlato – rekao je ravnatelj FA Linđo Vlaho Kljunak te dodao kako se današnji uspjesi mjere na neki drugi način.
-Natjecateljski festivali tog tipa nisu više toliko aktualni. Dijonski festival danas je koncipiran na drukčiji način, nije to više isključivo folklorni festival. Danas su tu uključeni razni tipovi plesa, razne vrste umjetnosti te je postao više prezentacijska priča. Mi sada imamo neke druge nagrade, poput Orlandove nagrade koju smo dobili prije dvije godine za cjelokupni doprinos Ljetnim igrama. To je naš sadašnji trenutak kojim se mlađe generacije mogu ponositi – objasnio je Kljunak.
Gospođa Željka Benić za DuList podijelila je njoj jednu zaista posebnu fotografiju koja je nastala na tom natjecanju. Naime, riječ je o fotografiji gospođe Željke, a na poleđini se nalazi poruka koju joj je napisao jedan Francuz.
-Sjećanje na lijepu Jugoslavenku koja je jedina govorila francuski – napisao je, a gospođa Benić objasnila nam je kako je ona jedina u toj grupi pričala francuski te je bila kao prevoditelj.
Luko Brailo, predsjednik Upravnog vijeća FA Linđo, rekao je kako je tada sve bilo fenomenalno, odbalali su Linđo, Vrličko kolo i Bunjevačko, a glazbenici su odsvirali svoje.
-To u Dijonu bilo je jedino neopisivo slavlje. Kada smo tek došli tamo i vidjeli dobar dio programa, s tim da nam to nije bilo prvo natjecanje, shvatili smo da možemo biti i da zaslužujemo sami vrh! Proradio je tad i onaj natjecateljski despet, adrenalin i želja za dokazivanjem – rekao je Brailo dodavši kako su se trudili plesati iznad svojih mogućnosti.
-Dijon je u Francuskoj jako cijenjen, a Linđo je tu gostovao 10-ak puta. Kada su te ’73. rekli da smo mi pobjednici, i to dvostruki, iz Dijona dobili smo ogromne ovacije. Tek godinama kasnije smo shvatili vrijednosti ovih priznanja koje smo danas donijeli u Lazarete – objasnio je Brailo naglašivši da koliko je tada bio sretan, toliko je sretan i danas jer se iz te generacije danas okupilo dosta članova.
Mithad Čerimagić, poznatiji kao Miki, ponio je sa sobom sliku s natjecanja te priznao kako je sretan što je sreo dosta ljudi koje godinama nije vidio.
-Emocije su pomiješane, tu sam s prijateljima s kojima sam proživio fenomenalnu mladost i ginuli smo jedni za druge. To su bile velike obaveze za dečka od 15 godina, svaki drugi dan bili su nastupi, a dvije godine kasnije bio sam u Dijonu! – rekao je naglašivši kako je Linđo institucija.
Nataša Beus, gospođa kojoj je tadašnji gradonačelnik stavio kolajnu oko vrata prisjetila se ponosa koji je osjetila u tom trenutku.
-Bila mi je čast primiti tu zlatnu kolajnu. Zapravo, nismo mi ni bili svjesni koliko je zapravo prestižno to natjecanje bilo i koliko je to puno značilo u svijetu. Bili smo mi mladi tada, ali kako tada tako i sada, Linđo je jedno društvo koje okuplja mlade ljude. Mi smo te 1973. pošli, probali, vidjeli i osvojili, ali i nastavili plesati godinama kasnije – ispričala je Beus.
Najmlađa članica Linđa, kada je osvojeno dvostruko zlato, Dubravka Sarić, tada je imala samo 14 godina. Njena ljubav prema dubrovačkom ansamblu započela je u Dijonu, a ove godine, na veliku 50. obljetnicu odlazi u mirovinu.
-Putovati s Linđom bilo je uvijek veliko zadovoljstvo. Pogotovo kad si tako mlad i nikada nisi putovao. Pamtim ga po svom prvom putovanju izvan ondašnje Jugoslavije, ali i po osvojena dva zlata! – rekla je Sarić dodavši kako je divan osjećaj vidjeti sve kolege.
Bilo ih je tada 50 članova, a po slikama uspjela je detektirati njih 47 od kojih je 27 njih došlo u Lazarete proslaviti ovaj veliki događaj.
-Linđo broji jako puno mlade snage. Svake godine priključuju se dosta njih. Postoji i jedna mala sekcija ‘Linđovo blago’ koja je osnovano 2011. godine. Počeli smo kroz škole i vrtiće, te su ti maleni Linđovci danas plesači u A sastavu – ponosno je rekla Sarić, koja je i započela s tom sekcijom.