Srđevci su poslali još jedno priopćenje u kojem ističu kako ‘Zakon o strateškim investicijama ne može i ne smije primjenjivati na gradovima i prostorima s UNESCO-ve liste’.
Iako prijevod termina OUV nema veze s Universal Studiom, svi su dosadašnji scenariji podloga nekog zastrašujućeg filma.
Ljepotica s UNESCO-ve liste postaje zvijezda kojoj prekomjerno blještavilo uništava istinski sjaj. Kontradiktorna je to priča o pozicioniranju na top listi Iznimnih univerzalnih vrijednosti (OUV) svjetske baštine koje upravo zbog te pozicije bivaju ugrožene. Sve ljepotice imaju istu životnu priču, la Serenissima, Barca, Ragusa…
Prevelika medijska eksponiranost dovodi puno onih koji ih žele vidjeti i doživjeti, dok ih oni koji ih neposredno baštine, mrcvare i prostituiraju do iznemoglosti. U klinču tih dviju pošasti dolazi do univerzalnih problema i univerzalne degradacije svega što je ove vrijednosti činilo vrijednima, a to je, kao prvo, život stanovnika u njima.
Na drugom je mjestu prostor u njima i oko njih čiji je pritisak iskorištavanja na rubu izdrživosti, na korak do samouništenja. Uz Dubrovnik, na tom iznimnom popisu ljepota ove zemlje, stoje Dioklecijanova palača, Trogir, Plitvice… A u svakoj drugoj medijskoj naslovnici stoji barem jedno ime s popisa uz koje se vežu afere i problemi.
I dok za sve krivimo HDZ jer je većinu vremena proveo na nacionalnoj i lokalnoj vlasti, treba naglasiti da ovaj grad nije ništa bolje prošao ni sa smjenom vlasti i na nacionalnom i na gradskoj razini s osovinom SDP-HNS-HSS.
Referendum: sve samo ne-fer lekcija o demokraciji
Donijeli su Zakon o referendumu na lokalnoj razini koji svojim odredbama čini sve da izrelativizira i bajpasira snagu 10.000 glasova lokalnog stanovništva dok gradonačelnika na tom istoj lokalnoj razini izabiremo s upola manje glasova da bi nam sljedeće četiri godine krojio život s katastrofalnim koalicijskim partnerima. Selektivno zakonodavstvo.
Sljedeća izdajnička razina je Dubrovački dogovor, ugovoreni brak ideološki suprotstavljenih stranaka sa samo jednim ciljem, a to je zadovoljavanje interesnih skupina. Taj je dogovor servisirao želje investitora dizanjem ruku za izmjene prostornih planova, taj je dogovor odgovoran za financijske posljedice arbitraže i sve koje tek slijede u kontekstu katastrofalnih projekata na Srđu. Odgovornost ima svoja imena i ne prestaje mandatom u vijeću. Prestaje za selektivno pravosuđe.
Posljednji udarac: Zakon o strateškim investicijama
Kad se protiv nekog projekta lokalna zajednica ipak mobilizira i dovoljno pobuni – proglasi ga se strateškim na nacionalnoj razini i lokalna se razina zaobiđe.
Lekcija o Zakonu o strateškim investicijama nije naučena. Jedini način na koji nacionalni ‘strateški’ zakoni ne bi mogli ‘bajpasirati’ mišljenje 10000 glasova lokalnog stanovništva – bar u OUV slučaju – je da se Zakon o strateškim investicijama NE MOŽE I NE SMIJE primjenjivati na gradovima i prostorima s UNESCO-ve liste.
To bi trebao biti sljedeći potez Vlade kako bi zaštitili Iznimnu univerzalnu vrijednost koju ova zemlja u svojim zaštićenim gradovima baštini. Da je zaštiti od rasprodaje, da ne bude pokriće obveznicama i dugovima, da u njima zadrži život koji ih čini iznimnima. Ako nešto ne poduzmemo u smislu zaštite nacionalnog prirodnog i kulturnog blaga, ono će postati roba kojom trguju na londonskoj burzi. Kupovat će naše otoke i rijeke, kao što sad kupuju kamene kuće i zemlju.
Taj ekskluzivni klub Iznimnih univerzalnih vrijednosti resurs je od kojeg svi posredno ili neposredno živimo.
Taj ekskluzivni klub Iznimnih univerzalnih vrijednosti odbrojava posljednje šanse za spas.
Svi nosimo dio odgovornosti da la Sereenissima, Barca i Ragusa nepovratno ne postanu „one night stand“ ljepotice. Lijepe bez duše.