Pokušali smo prethodno pokrenuti raspravu na tematskoj sjednici Županijske skupštine, uputili smo javne apele i razotkrivali netočne podatke koji se nalaze u Studiji izvedivosti, organizirali tribine i dovodili stručnjake koji ne dvoje da je odabirom lokacije ugrožena budućnost uzgoja svjetski prepoznatljivog, na nacionalnoj i na europskoj razini zaštićenog, uzgoja kamenica u Malostonskom zaljevu – poručili su u ponedjeljak na konferenciji za medije predstavnici stranke Srđ je Grad i inicijative Pravo na zavičaj, a na kojoj su izvijestili javnost da su podnijeli prijave JASPERS-u i OLAF-u zbog sumnje u nepravilnosti prilikom prijave projekta CGO Lučino razdolje za sredstva iz EU fondova.
– Konzultirali smo se s neovisnim stručnjacima i rezultati su porazni. Dokazuju ono u što smo sumnjali od početka: osim ekoloških rizika, novci će biti bačeni u projekt koji neće biti održiv i kontinuirano će stvarati gubitke koji će se prenijeti na krajnje korisnike – jednostavno rečeno, plaćat ćemo najskuplje deponiranje otpada u Hrvatskoj. Stoga smo danas podnijeli prijave Europskoj komisiji, OLAFU i JASPERSU – rekao je Marko Giljača.
– Da bi za neki projekt bila odobrena EU sredstva, taj projekt mora ispunjavati uvjete postavljene pred države članice odnosno EU direktive. Projekt CGO Lučino razdolje temelji se na netočno procijenjenim količinama otpada koje nastaju na području Dubrovačko-neretvanske županije. Razlika između količine otpada koja stvarno nastaje i one koji se navodi u Studiji izvedivosti za 2019. godinu je 20.000 tona. Izrađivačima Studije izvedivosti dostavljene su namjerno prenapuhane brojke da bi se pokazala opravdanost projekta. Kako se u naravi radi o bitno manjim količinama, kalkulacija cijene miješanog otpada koja će se u Centru zbrinjavati neće biti 98 eura, kako je to Župan najavio, već bitno veća. U analizi Studije izvedivosti otkrili smo da će procijenjeni gubitci koje će CGO Lučino razdolje stvarati biti preko 600.000 eura godišnje, što će plaćati građani kroz povećane račune Čistoće. Također, u Studiji izvedivosti nerealno je iskazan trošak zbrinjavanja gorivog smeća u tvornici cementa u Kaknju. Za ostale CGO-ove u Hrvatskoj taj je iznos oko 100 eura, a ne 30 eura kako je prikazano u Studiji izvedivosti – kazao je Đuro Capor.
– I najveći problem koji proizlazi iz ovog projekta činjenica je da zbog nepostojanja sustava gospodarenja otpadom nećemo ostvariti količine odvojeno prikupljenog otpada što bismo morali zbog ispunjavanja EU direktiva. Stoga nam nad glavom vise i penali koje će gradovi i općine morati plaćati zbog neispunjenja direktiva o otpadu. A u nedostatku izgradnje cjelovitog sustava podmeće nam se do daljnjega nastavak odvoženja miješanog otpada na Grabovicu. Dok je ostatak Republike Hrvatske u prosjeku na 37% odvojeno prikupljenog otpada, Grad Dubrovnik, koji dobiva nagrade za pametni grad, iskrcava svoje smeće u vodozaštitnoj zoni Omble i godinama stagnira na 15% odvojeno prikupljenog otpada – zaključio je.
Nevenka Đirlić iz inicijative Pravo na zavičaj upozorila je na opasnosti zbog izabrane lokacije o kojima su govorili brojni stručnjaci na javnim tribinama koje smo organizirali.
– Trasiranje prof. dr. Josipa Šimunića iz 2008. godine jasno je pokazalo da podzemne vode povezuju lokaciju sa Malostonskim zaljevom, slanskim akvatorijem i područjem Zažablja. To je istraživanje zanemareno, a cijela se Studija temelji na kasnijem istraživanju, naručenom da bi se zaobišli rezultati Šimunićeve studije, koje na kraju nije pokazalo gdje voda iz Lučina razdolja završava. Zaključili su samo da ne završava u Malostonskom zaljevu. Odabirom lokacije Lučinog razdolja za CGO zapravo odabiremo uništenje Malostonskog zaljeva i brojnih staništa na potezu od Slanoga do Neretve – kazala je Đirlić.
Marko Giljača na kraju je zaključio:
– Malostonski školjkari također su digli glas. Pisali su Vladi i upozoravali ministarstva. Podnijeli su zahtjev Saborskom odboru za zaštitu okoliša za održavanje rasprave na temu CGO Lučino razdolje, i premda je predsjednica odbora predložila da se ta točka uvrsti na dnevni red, HDZ je sa šest ruku u zraku dva puta odbio raspravu. Studiju izvedivosti iz 2016. godine tražimo uporno već godinama i nismo je dobili ni putem prava na pristup informacijama. Nije to uspjelo ni službi Saborskog odbora za zaštitu okoliša koja do danas nije dobila zatraženu studiju.Zbog tvrdoglavosti i nespremnosti za argumentiranu raspravu, upornog ignoriranja stručne javnosti te ignoriranja apela građana preostalo nam je samo obratiti se europskim institucijama i to smo danas napravili.