Prije jedanaest godina, jedan prijatelj upoznao me s Vukanom Stanišićem. Zapravo, baš je to dosta vremena. Rekao mu je:’ Imam ti jednog tipa, svirao je s Bucom, bi li da vas upoznam, da svirate skupa?’ A Vukan je baš bio ostao bez banda i u čudu rekao: ‘Pa naravno da znam za Buca i Srđana!’ I tako smo počeli, priča je krenula – kaže nam Srđan Sergio Gjivoje, naš poznati glazbenik, pričajući o fenomenu kojeg su ‘slučajno izazvali’. Naime, za Srđanom i Vukanom je prava pomama među našim iseljenicima u dalekoj Americi, a ‘preko bare’ se ore evergreenovi naših krajeva!
U ‘Dubrovniku’ je atmosfera drukčija jer ima više starijih ljudi dok je u ‘Kafani’ sama mladost. I interesantno, ta mladost… Valjda su slušali od matere i oca CD-ove pa sve znaju. Ma pjevaju sve ex-yu hitove, a rodili su se iza njih! Kad pjevamo Olivera to se pleše, a Nove Fosile? Skače! Atmosfera je mrak
— Odmah smo kliknuli i odmah dobili gažu, u restoranu ‘Kafana’ na Manhattanu. Taj prestižni restoran vodi jedan Beograđanin, a u njemu su svaku večer ljudi iz Hrvatske, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Srbije… Vukanu kao Bosancu i meni kao Dubrovčaninu odmah se atmosfera svidjela, i normalno je da su nam gaže postajale sve opuštenije i opuštenije! Kako su nas ljudi koji su dolazili tražili i za svoje privatne partyje ili večeri u restoranu, tako smo dobili i gažu malo dalje, u restoranu ‘Dubrovnik’ u New Rochelleu kojeg drži naš Lopuđanin Željko Tomić, a restoran mu vodi sjajan manager iz Mokošice, Matija Žarak. Nakon tri godine u ‘Kafani’, sjeli smo na jedan objed u ‘Dubrovnik’ i – i tu je kliknulo – priča nam dalje. Svidjelo im se strašno jer, kaže, ne prodava se ko Talijan već poslužuju dubrovačke delicije.
—Evo nas, već sedam godina tamo! Svaki petak ‘Kafana’, svaka nedjelja ‘Dubrovnik’ – dolazimo i do fenomena koji im se dogodio. Mnoštvo mladih ljudi koji pjevaju i plešu na hitove popularne u našim krajevima prije tri, četiri generacije! —Ima i Amerikanaca i Hrvata, tako da nam je repertoar strahovito širok, od dalmatinskih pjesama, regionalnih evergreena do starog rocka – priča nam Gjivoje.
Pleše li se ili tuguje?
—U ‘Dubrovniku’ je atmosfera drukčija jer ima više starijih ljudi dok je u ‘Kafani’ sama mladost. I interesantno, ta mladost… Valjda su slušali od matere i oca CD-ove pa sve znaju. Ma pjevaju sve ex-yu hitove, a rodili su se iza njih! Kad pjevamo Olivera to se pleše, a Nove Fosile? Skače! Atmosfera je mrak – dodaje kroz smijeh. Tu su i već spomenuti privatni partyji, uglavnom u dijaspori uz nešto malo Amerikanaca.
—Čuju dobru gitaru Vukana, pa malo jazza i starih stvari što pjevamo ođe u Roxyja. A uglavnom ti je to dijaspora. Najviše nas traže srčani veseli Makedonci koji sve znaju, pa Hrvati, Srbi, Bosanci… Masu je naših ljudi po New Yorku, po Chicagu, a svirali smo i na više mjesta. Dijaspora nas cijeni i voli – ističe. Tu je i tradicija koju čine već sedam godina, a to je svirka ‘tri-tri’.
Učinimo koncerte pa parenca nase
—Kad ljeti dolazimo u Europ u, učinimo tri koncerta u BiH, tri ođe u Gradu. Onda je partenca nase – smije se dalje. U mirovini je od 2008. godine a kaže, ovo ga drži, pjesma i veselje mladosti koja ne zaboravlja svoje domovine.
—Par puta tjedno sviramo, naporno je, ali istodobno odlično, interesantno. Da, u vrijeme pandemije koronavirusa mi samo tri mjeseca nismo radili. Bili smo ponosni jer smo rijetki muzičari sa stalnim poslom čak i u to teško vrijeme – napominje. Pauzu su dobro iskoristili!
— Snimili smo CD krasnih instrumentala svjetskih hitova među kojima su i oni naši – ‘Galeb’ od Olivera, na primjer. Cijeli CD napravljen je od svjetskih standarda u instrumentalnoj verziji. Tu je i CD iz kućne radinosti, ‘Tempi Passati’ – dodaje.
—U ta tri mjeseca pauze, što je interesantno, javio mi se Josip Sliško koji je pravio prve hitove Buca i Srđana – ‘Povratak’, ‘Ako odem’, ‘Noćas’… Govori mi: ‘Ajmo nešto pokušati napraviti!’ i pristao sam. Slao mi je kompozicije koje je radio ranije, a nije ih uspio iskoristiti. Tu je 12 pjesama, potpuno novih, koje sam sam obradio i otpjevao, radio terce. Nagovorio sam ga da piše po dubrovačku tako da su tu pjesme poput ‘Gustaš me mala’, ‘Sam kala Orlanda’… Složio je lijepo sve ono što mi se u mladosti događalo. Vrlo interesantan projekt u kućnoj radinosti! – zaključuje Sergio Gjivoje, koji se tim projektom vratio u mladost, baš kao što i hitove svoje mladosti sada ‘vraća’ mladima na drugoj strani svijeta.
Foto: Mia Njavro Banić/
arhiva Sergio Gjivoje