Predstavljanje treće knjige dubrovačke autorice Lucije Kovačević održalo se u srijedu u Saloči od zrcala.
Riječ je o zbirci pjesama i proznih zapisa naslovljenoj ‘Snažne godine’ objavljenoj u izdanju Društva dubrovačkih pisaca. Uz autoricu, knjigu su predstavili Boris Njavro, predsjednik Društva dubrovačkih pisaca, urednica knjige, književna povjesničarka i kritičarka, dr. sc. Katja Bakija te recezentica knjige, kroatistica Nikolina Kuraica. Klaviristica Stefani Grbić i glumac Kazališta Marina Držića Edi Jertec, glazbom i riječju dočarali su atmosferu pisma Lucije Kovačević.
Boris Njavro i Nikolina Kuraica početke poznanstva s Lucijom Kovačević vezuju uz njezina supruga Dubravka i njegovo pripremanje knjige ‘Sveti Vlaho i njegovi festanjuli’. Nazvavši dom Kovačevićevih muzejom Grada, Njavro se prisjetio tmurne jesenje večeri pune južine, u kojoj mu je gospođa Lucija potiho spomenula da pomalo piše pjesme i priče, a nakon što je pročitao jedan njezin stih, upoznao je i pjesnikinju Luciju.
Nikolina Kuraica spomenula je kako se suradnja s Dubravkom Kovačevićem za vrijeme lektoriranja njegove knjige o festanjulima, kada je upoznala i Luciju Kovačević, izrodila u nešto puno više od poznanstva. Osvrćući se na knjigu, istaknula je kako zbirka sadrži više tematskih cjelina, a pjesme su posvećene mami, Isusu, ljubavi, prirodi, vjeri, obitelji, Gradu, identitetu i stvaranju. U knjizi će se naći i dnevničkih autobiografskih zapisa, parabola i proznih tekstova. Tematska vodilja zbirke su ‘snažne godine‘ – godine koje su autorici donijele mir i mudrost, ili, kako ona kaže, ‘život s malo briga‘. Autorica je u ravnoteži sa svime što je okružuje, a sve uz Isusov blagoslov, jer vjera zauzima posebno mjesto u njezinu životu. Stihovi posvećeni mami ispunjeni su zahvalom i nemirenjem s gubitkom, jer mama je u svakom trenutku s njom iako je nikad nije upoznala. Zasebna tematska cjelina nosi naziv ‘Život u zagledanost’. Promatrajući svijet oko sebe i diveći mu se autorica zagleda i u sebe samu i vlastite osjećaje. Tako zagledana piše o svom identitetu, o onome što ga gradi, o svemu za čim čezne, o procesu stvaranja stiha, o naviranju riječi, pjesama, tema… A što više piše, dubine su veće, zaključit će Kuraica.
Urednica knjige, Katja Bakija, naglasit će kako autorica ide kroz život, a poezija i njezina vjera je stalno vrebaju iza ugla. Živeći uz Boga, uz svoje bližnje i sve koje voli, ona voli i stvaranje. Prema Bakiji, riječ je o osebujnoj i zanimljivoj autorici čiji poetski uradci zahtijevaju i zaslužuju posebnu pozornost i pružaju užitak primanja i dijeljenja iskrenih, dubokih i plemenitih ljudskih emocija. Emocija koje našem životu daju svrhu i čine ga bogatijim. Ona ide kroz život i svijet i gleda ga širom otvorenih očiju, ne gubeći radost i vjeru koje su izvorište i odrednice svega onog što stvara. Sve loše na što nailazi kod nje je kratkotrajno i prolazno. Njezine godine nisu teške i umorne, nego su snažne, ispunjene bogatstvom života, vjere i ljubavi. Posebno mjestu u svemu što piše zauzima majka, najveći dio pjesama posvećen je majci odnosno mami koju je izgubila. Te su pjesme pune nježnosti, poštovanja, divljenja, zahvalnosti i nikad zatomljene tuge zbog ‘nesusreta‘ i gubitka. Osjećaji prema majci najsnažnija su inspiracija za pisanje, a tu su i motivi djetinjstva. U njezinim stihovima sve je okrenuto vedrijim i optimističnijim stranama života. U ovoj knjizi autorica je zagledana u dane koji dolaze, a nakon druženja s njezinim poetskim uradcima jasno je kako je melodija njezina pisanja i melodija njezina života – melodija sreće.
Na koncu, u skladu sa svime rečenim te glazbom i stihom popraćenim, autorica se publici obratila kratko, iskreno i toplo:
‘Meni se prosuo tvoj sjaj Gospodine, to je tako očigledno, to me miluje, hvala ti. Našla sam se u radosnom pisanju knjige, u svjesnom poimanju sebe, vas i Božje blizine. Hodala sam kroz oaze sjećanja, razmišljanja i meditativne mirnoće. Mama mi nedostaje, uvijek je tako bilo, a tako će i biti. Ugodno je biti Lucija i vi koji ste ovdje večeras doprinijeli ste tome i zato vam svima ponaosob kažem hvala.’
Foto Vedran Levi