Javno nadmetanje, dražba hotela Župa, čija je utvrđena vrijednost – kako je navedeno na službenim stranicama Fine – 5.818.567 eura, počinje za nešto manje od mjesec dnaa, točnije, 8. veljače u 11 sati.
Minimalna zakonska cijena ispod koje se ta nekretnina ne može prodati, ostanimo u novoj hrvatskoj valuti, je 3.491.140 eura, a tolika je i početna cijena nadmetanja. U kunama, utvrđena vrijednost hotela Župa je 43.839.999 kuna.
Bude li hotel Župa prodan, bit će to završetak nevjerojatne priče u koju su upelteni ljudi poput Vladimira Putina, bivše hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, bivšeg ruskog predsjednika i premijera Dmitrija Anatoljeviča Medvedeva, ili pak nekoć najbogatijeg Hrvata, vlasnika posrnulog Agrokora, Ivice Todorića, te danas pokojnog hotelijera Anđelka Leke. Ali glavni, daleko najvažniji u ovoj priči, su ruski poduzetnik Konstantin Veniaminović Gološčapov i bivša gradonačelnica Zagreba, Vlasta Pavić te dvije njene bliske prijateljice’, prenosi Drago Hedl u svom ekskluzivnom istraživanju za Telegram. On je priču i rekonstruirao, o čemu možete čitati ovdje. Prenosimo ju.
Konstantin Veniaminović Gološčapov, Rus koji je stekao hrvatsko državljanstvo u lipnju 2007., tu je povlasticu dobio zahvaljujući značajnim ulaganjima njegove tvrtke Mikado, osnovane tri godine ranije u Hrvatskoj. Mikado je bio investitor na otoku Šipanu, a novcem Gološčapova zapuštena vila Katino, izgrađena početkom 20. stoljeća, pretvorena je u rezidencijalni objekt najviše kategorije. Na površini od 5,5 hektara, uz obnovljenu vilu Katino, sagrađene su još tri, pa zajedno čine atraktivni, luksuzni resort s pet zvjezdica. O kontroverzama oko financiranja izvještavala je novinarka Mašenjka Bačić s portala Oštro, navodi Hedl za Telegram.
Gološčapov je hrvatsko državljanstvo dobio temeljem preporuke tadašnjeg ministra gospodarstva, rada i poduzetništva Branka Vukelića (umro u svibnju 2016.), a tehnički dio posla obavio je tadašnji ministar unutarnjih poslova, danas gradonačelnik Virovitice, Ivica Kirin. U vrijeme kada je tvrtka Mikado započinjala poslovanje u Hrvatskoj, Vlasta Pavić bila je SDP-ova gradonačelnica Zagreba (ožujak 2002. – svibanj 2005.). Nju i Gološčapova upoznala je Marjana Leinert, pa će se poznanstvo ubrzo pretvoriti u poslovni odnos zasnovan na velikom povjerenju, ali s lošim završetkom. Na sudovima u Zagrebu i Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku još se raspliće ta komplicirana priča. Počela je idilično. Gološčapov je, uz investiciju na Šipanu, namjeravao proširiti ulaganja u hrvatski turizam.
Zanimljiv prijedlog Vlaste Pavić
U razgovoru za Telegram, vođenom u Zagrebu u listopadu prošle godine, Gološčapov tvrdi kako mu je Vlasta Pavić predložila kupovinu hotela Župa koji se početkom 2013. prodavao na javnoj dražbi. Tada nije mogao ni slutiti da će se isti taj hotel ponovno prodavati na dražbi deset godina kasnije. Gološčapov u razgovoru za Telegram kaže da mu je Vlasta Pavić tada objašnjavala kako bi njegova namjera da kao fizička osoba na dražbi kupi taj hotel bila komplicirana i gotovo neizvodiva, pa je predložila osnivanje tvrtke koja će se baviti isključivo tim poslom. Nastala je tvrtka Leinert d.o.o. Njen osnivač je bila Marjana Leinert. Gološčapov kaže kako je potom, sa svog privatnog računa, u tri navrata, na račun tvrtke Mikado, uplatio oko 23 milijuna kuna. U obliku zajma, taj je novac prebačen na račun tvrtke Leinert koja, krajem siječnja 2013., na javnoj dražbi kupuje hotel Župa i plaća ga 19.836.421 kunu.
Gološčapov, pak, tvrdi kako ga je Vlasta Pavić, kao prokuristkinja u tvrtki Leinert (funkciju direktorice obnašala je Marjana Leinert), uvjeravala da će mu, kada posao bude obavljen, prenijeti vlasništvo nad hotelom Župa, odnosno da će, kada sve bude okončano, on postati vlasnik poslovnih udjela tvrtke Leinert. Gološčapov je, kaže, imao neograničeno povjerenje u Vlastu Pavić i njene poslovne partnerice. Rijetko je dolazio u Hrvatsku i posve im prepustio vođenje poslova.
Na dan 28. siječnja izvješćuje ga o tijeku kupovine hotela Župa, odnosno o uplaćenom pologu od 5,95 milijuna kuna i napominje kako razliku od 13,9 milijuna kuna treba uplatiti do 25. ožujka 2013. godine. Ponavlja kako je, da bi se kupio hotel, osnovana tvrtka Leinert i da će ta tvrtka biti vlasnik nekretnine. No, znakovita je rečenica koja glasi: “Za buduće poslovanje uredit ćemo vlasničku strukturu prema tvojoj uputi i nalogu”. U istom mailu potvrđuje da je novac za kupnju posuđen od tvrtke Mikado, za koju smo rekli da je u vlasništvu Gološčapova.
‘Da sam htjela prevariti, ne bih pisala’
U mailu, poslanom tri dana kasnije Eleni Pavlučenko, osobi koja je vodila poslove za Gološčapova u Rusiji, 31. siječnja 2013., Vlasta Pavić piše kako je između Mikada i Leinerta zaključen ugovor o kreditu u iznosu od 6,1 milijuna kuna, na rok od 30 dana s kamatom od četiri posto. “To je minimalna kamata koju zakonodavac propisuje”, piše Vlasta Pavić i nastavlja: “Kod nas ne postoji zakonska mogućnost izbjeći kamatu čak i u slučaju da je isti vlasnik obje tvrtke. Budući da mjesečni iznos kamate koju Leinert mora platiti Mikadu iznosi gotovo 21.000 kuna mjesečno, logično bi bilo da se tvrtki Leinert što prije doznače sredstva kako bi ih se moglo vratiti na račun Mikada”.
Vlasta Pavić tvrdila je u razgovoru za Telegram kako su upravo ta dva maila dokaz da nije imala namjeru prevariti Gološčapova. Da ga je imala namjeru prevariti, veli, to sigurno ne bi napisala. Tvrdila je, kako smo već rekli, da će nakon kupovine hotela Župa vlasnička struktura tvrtke Leinert biti uređena prema njegovim uputama i nalozima. To se, međutim, nije dogodilo, navodi Drago Held.
U razgovoru za Telegram Konstantin Veniaminović Gološčapov kaže kako je zbog iznimno visokih troškova renoviranja hotela Župa, koje mu je prezentirala Vlasta Pavić, odustao od daljnjih ulaganja. Prihvatio je ponudu poznatog hrvatskog hotelijera, tada među ostalim i vlasnika zagrebačkog Westina i Sheratona, Anđelka Leke (Leko je preminuo u lipnju 2018.), da zamijeni kupljeni hotel Župa za nekoliko renoviranih i namještenih vila u Mlinima pored Dubrovnika.
Međutim, Gološčapov će biti neugodno iznenađen kada će mu pravna služba Anđelka Leke, nakon što je pročešljala zemljišne knjige, priopćiti kako on, Gološčapov, uopće nije vlasnik hotela Župa, a nije niti vlasnik poslovnih udjela tvrtke Leinert. “Tako sam saznao da sam prevaren”, ustvrdio je. U razgovoru za Telegram rekao je kako su Vlasta Pavić, Marjana Leinert i Iva Franekić, bez njegovog znanja, podijelile vlasništvo tvrtke, a time i vlasništvo nad hotelom Župa. Vlasta Pavić u tvrtki Leinert imala je 50 posto udjela, a Iva Franekić i Marjana Leinert, u jednakim omjerima, drugu polovinu.
Sumnjive isplate za konzultantske usluge
Gološčapov će također saznati da je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na hotel Župa u korist tvrtke Winokurow u iznosu od 1.245.000 eura i to temeljem nepostojećih, fiktivnih potraživanja. Da bi se moglo dalje pratiti ovu zamršenu priču valja pojasniti kako je upravljačka struktura tvrtke Winokurow posve identična onoj tvrtke Leinert. I ondje, u tvrtki Winokurow, članice uprave su Vlasta Pavić, Marjana Leinert i Iva Franekić. I adresa na kojoj su registrirane tvrtke je ista. Jedno vrijeme, dok je ondje direktorica bila Iva Franekić (od 14. rujna 2011. do 12. kolovoza 2015.) i tvrtka Mikado bila je registrirana na adresi Ksaver 1 u Zagrebu. Uz to, sve tri tvrtke, Mikado, Winokurow i Leinert povezivale su iste osobe: Pavić, Leinert i Franekić.
Tvrtka Winokurow skapala je ugovore i poslove s Mikadom i raznim računima počinje naplaćivati značajne iznose. Kasnije to isto radi i tvrtka Leinert. U pitanju su fakture za kojekakve usluge i naknade za konzultantske poslove za koje će se pokazati da su bili fiktivne. O tome postoje i materijalni dokazi, no do toga ćemo doći kasnije. Ali na ovom mjestu valja reći kako su Marjana Leinert (koja je bila i direktorica tvrtke Winokurow) i Gološčapov, kao direktor Mikada u vrijeme kad je osnovana ta tvrtka, sklopili ugovor o naknadi od 2000 eura mjesečno koliko je Gološčapov bio spreman plaćati za obavljanje konzultantskih usluga i poslova.
Kasnije, ta se naknada, bez znanja Gološčapova, popela na četiri posto od ukupne vrijednosti investicije turističkog kompleksa Katino na Šipanu. Ugovor o naknadi od četiri posto od ukupne vrijednosti investicije bio je potpisan između Mikada i Winokurowa, i to neposredno nakon što je Iva Franekić postala direktoricom Mikada, a potpisale su ga Iva Franekić i Marjana Leinert.
‘Nisu mi htjele vratiti novac koji sam dao’
Sve je postalo puno jasnije 2015. godine nakon smjene uprave Mikada. Za direktoricu tada dolazi Natalija Oštarijaš, koja je i ranije, djelomično, bila upućena u poslovanje te tvrtke s Leinartom i Winokurowim jer je često, u raznim prigodama, prevodila razgovore ili korespondenciju između Gološčapova i Vlaste Pavić. Tada će se otkriti oni fiktivni računi koje su Mikadu ispostavljale tvrtke Leinert i Winokurow, a saznat će se i za zadužnice koje je bez znanja Gološčapova izdavao Mikado, odnosno Iva Franekić.
Nakon ovih šokantnih saznanja, Gološčapov je zatražio povrat kreditnih sredstava, ali Vlasta Pavić, Marjana Leinert i Iva Franekić nisu mu, kaže, htjele vratiti novac. Zbog toga je 2016. godine podnio kaznene prijave i tužbu protiv Leinerta i Winokurowa, a sredinom prošle godine i protiv stečajne mase Winokurow koja je ostala iza te, u međuvremenu, ugašene tvrtke. Kao što smo rekli, ti su postupci u tijeku.
Gološčapov se u cijeloj priči našao u možda najnezgodnijem mogućem trenutku. Nakon Putinove agresije na Ukrajinu, ruski poslovni ljudi nisu baš omiljeni na Zapadu, pa tako ni u Hrvatskoj. Međutim, novinar neovisne ruske Novaya Gazeta Europe, Sergej Žitnikov, krajem studenoga prošle godine kaže za Gološčapova da je “jedini bliski suradnik Vladimira Putina, koji nije završio na popisu sankcija i čija međunarodna imovina nije zaplijenjena”. Čini se ipak da je pao u nemilost Kremlja otkako je sredinom lipnja 2022. napustio Rusiju, a nedugo zatim ruske su službe pretresle njegove stanove i kuće.
Nikad do kraja razjašnjene veze s Putinom
U razgovoru za Telegram Gološčapov je neizravno potvrdio da je u nemilosti Kremlja. Pitali smo ga je li se za pomoć obratio ruskom veleposlaniku u Hrvatskoj, kako su to učinili neki drugi poduzetnici upoznajući svoja diplomatska predstavništva s teškoćama poslovanja u Hrvatskoj. Rekao je tek kako je on i hrvatski državljanin te da vjeruje da će svoja prava zaštititi na hrvatskim sudovima.
Nekoliko hrvatskih medija koji su ranije pisali o Gološčapovu pomalo posprdno su ga nazivali “Putinovim maserom”. No, iako ne negira nekadašnju bliskost Putina i Gološčapova, novinar Novaya Gazete, Žitnikov, kaže kako “ne postoje vjerodostojni izvještaji o tome na koji su se način Putin i Gološčapov susreli”, pa se onda “u medijima pojavljuju razne hipoteze, kontradiktorne teorije i tračevi”. Ali i Žitnikov spominje jednu od inačica tog događaja: i Putin i Gološčapov “bavili su se džudom i upoznali se na natjecanju još u školskim danima”.
Druga je pak verzija, nastavlja novinar Novaya Gazete, da se Gološčapov bavio i masažom, te je svoje vještine upotrijebio kako bi pomogao Putinu kad je ovaj u vrijeme svojih KGB-ovskih dana ozlijedio leđa. Gološčapovljevo prebivalište, inače, bilo je u Sankt Petersburgu, u vrijeme dok je bio vlasnik Mikada.
Vlasta Pavić kaže, pak, kako je, dok su surađivali, bila u prisnim odnosima s Gološčapovim i tvrdi kako ga je posjetila u njegovu stanu u Moskvi. Poznavala je i njegovu obitelj, suprugu i šestero djece. Veli, nije to bio osobito raskošan stan, nalik onima ruskih imućnih ljudi kad se povremeno pojave u javnosti. No, skeptična je oko njegovog bogatstva. Govori da je stvarni vlasnik rezidencijalnih vila na Šipanu Dmitrij Medvedev.
Ako je to točno – a izvor blizak Gološćapovu tvrdi da nije – bivša hrvatska predsjednica, Kolinda Grabar Kitarović, bez da je to znala, bila je na imanju nekadašnjeg prvog čovjeka Rusije s kojim se ugodno družila u loži olimpijskog stadiona Fišt, u Sočiju početkom srpnja 2018. kada smo u četvrtfinalu Svjetskog nogometnog prvenstva pobijedili domaćina, Rusiju.
Grabar Kitarović u rezidencijalnom objektu na Šipanu, našla se u ljeto 2016. na poziv pokojnog profesora Radovana Vukadinovića, predsjednika Atlantskog vijeća Hrvatske, gdje se održavao tradicionalni 15. skup posvećen sigurnosnim izazovima i ulozi NATO saveza. Tako je imala prilike vidjeti “raj na zemlji”, izgrađen novcem Gološčapova, a kao suvenir dobila je maslinovo ulje proizvedeno u tom resortu.
Sudski postupci, naravno, idu vrlo sporo
Izvor blizak Gloščapovu kaže kako je Vlasta Pavić Medvedeva mogla vidjeti samo na televiziji, no ona tvrdi drugačije. Veli da je poznavala ruskog premijera i da je upravo ona bila ta koja mu je sredila ljetovanje na Smokvici, otoku kojeg je tada u koncesiji imao Ivica Todorić. Medvedev je, priča Pavić, htio ljetovati na Jadranu, želio je posjetiti Mošćeničku Dragu, no ona ga je odgovorila, rekavši kako ondje nema uvjeta za odmor kakav on želi i kakav priliči njegovom statusu. I s Todorićem utanačila da Medvedev dođe na Smokvicu.
Vratimo se glavnom dijelu priče. Na upit Telegramovog novinara, iz Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, u listopadu 2022. odgovaraju da još uvijek postupaju oko kaznene prijave koju je u ime Gološčapova podnio odvjetnik Čedo Prodanović. I sudski postupci idu sporo, a dan kada na bubanj ide hotel Župa brzo se približava. Proda li se ta nekretnina, sada u vlasništvu tvrtke Leinert, Gološčapov može zaboraviti na svoj novac.
Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu tvrtka Winokurow brisana je iz Sudskog registra krajem travnja 2018. godine. Marjana Leinert ondje je bila direktorica, a Vlasta Pavić i Iva Franekić članice uprave. Spomenuti sud 21. ožujka 2018. objavljuje upis odluke o otvaranju i istovremenom zaključenju stečajnog postupka. Jedini dužnik prema kojemu su ostala potraživanja Winokurowa je tvrtka Leinert, a u njoj su – i danas stoji u Sudskom registru – direktorica Marjana Leinert, a članice uprave Vlasta Pavić i Iva Franekić.
Neobičan luping s pokušajem ovrhe
Gološčapov kaže kako odgovorne osobe tvrtke Winokurow (Pavić, Leinert, Franekić) nisu ishodile brisanje tereta Winokurowa na hotelu Župa. Smatra kako je to učinjeno zato da bi se kasnije taj teret aktivirao iz stečajne mase Winokurowa. Postavlja se pitanje zašto tvrtka Leinert, odnosno njena uprava (opet Pavić, Leinert i Franekić) koja je povezana s tvrtkom Winokurow nije ranije aktivirala hipoteku nad hotelom Župa, već je pustila da ta tvrtka, Winokurow, ode u stečaj, a da hipoteku nije brisala.
Odgovor, onako kako ga vidi Gološčapov, moguće je iščitati u tužbi koja se rješava na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Naime, stečajni upravitelj nad stečajnom masom Winokurowa omogućio je odvjetniku koji zastupa stečajnu masu, podnošenje prijedloga protiv tvrtke Leinert za ovrhu na hotelu Župa.
Odvjetnički ured koji zastupa Gološčapova upozorava na apsurd: Vlasta Pavić jedini je stečajni vjerovnik u stečaju i ona 26. siječnja 2021. osobno plaća pristojbu u iznosu od 5000 kuna na podneseni prijedlog za ovrhu, umjesto da je to učinjeno iz stečajne mase Winokurowa. U tužbi stoji da je to dokaz “kako se u konkretnom slučaju radi o podrobno isplaniranom postupanju” i da “ovrha predstavlja završni čin prijevarnog postupanja i zloporabe te da se radi o ništetnim pravnim poslovima”. Po ovome ispada da iste osobe (Pavić, Franekić, Leinert) koje su vlasnice dviju povezanih tvrtki (Leinert i Winokurow) pokušavaju ovršiti same sebe na teret tuđe imovine. No, je li to tako odlučit će sud.
Nalaz Porezne ide na ruku Gološčapovu
Zanimljiva stvar dogodila se nakon što je Porezna uprava Ministarstva financija sredinom studenoga 2017. nakon obavljenog nadzora nad tvrtkom Mikado donijela porezno rješenje. Tada su utvrdili kako je tvrtka Leinert Mikadu u 2015. ispostavila dva računa, na ukupni iznos od 800.000 kuna i to, kako je stajalo, temeljem “naknade po ugovoru”.
Podsjećamo na tvrdnju Gološčapova da je s Marjanom Leinert (odnosno tvrtkom Winokurow) imao ugovor o plaćanju naknade od 2000 eura mjesečno. Već iz toga vidljivo je da su “naknade po ugovoru” kasnije bile više nego napuhane, a Porezna uprava će zaključiti kako ti računi ne predstavljaju vjerodostojne knjigovodstvene dokumente jer ničim nije dokazano da su usluge stvarno obavljene. Račun je ispostavila Marjana Leinert (iz tvrtke Leinert), a platila ga Iva Franekić, kao direktorica Mikada.
Ali nije samo tvrtka Leinert slala Mikadu račune za “naknade po ugovoru”. Činila je to i tvrtka Winokurow. Tako će Vlasta Pavić, kao direktorica Winokurowa (prestala je to biti tek danom otvaranja stečajnog postupka 15. prosinca 2017. godine) u 2015., početkom ožujka i sredinom srpnja, poslati dva računa u ukupnom iznosu od oko 2,2 milijuna kuna. Svrha plaćanja opet je “naknada po ugovoru”. Porezna uprava utvrdila je kako ni ti računi ne predstavljaju vjerodostojnu dokumentaciju jer ne sadrže pobliže podatke kojima bi se moglo utvrditi stvarno obavljanje poslova.
‘Znam koji je bio motiv te operacije’
Ipak, možda najzanimljiviji dio ove nevjerojatne priče događa se nakon smjene uprave Mikada kada na čelo tvrtke dolazi Natalija Ošatrijaš. Nju će, krajem kolovoza 2015., Ružica Rašić, tadašnja knjigovotkinja u Mikadu, obavijestiti kako se na poslovnom računu tvrtke provodi ovrha u ukupnom iznosu od 12.383.744,35 kuna. Taj iznos s računa Mikada pokušao se prenijeti postupkom tzv. prisilne naplate. Oštarijaš će otići u Finu i iz predočene dokumentacije saznati kako postoje još dva računa koja je Vlasta Pavić u srpnju i kolovozu, kao direktorica Winokurowa, opet temeljem “naknade po ugovoru” ispostavila Mikadu. Ta dva računa bila su u iznosu od oko 9,3 milijuna kuna i nisu bili evidentirani u poslovnim knjigama Mikada.
Takvu, nepostojeću tražbinu, krajem 2015. Winkourow će ugovorom, kasnije i dodatkom ugovora, ustupiti Leinertu i tada dolazi do onog, ranije spomenutog, osnivanja založnog prava (hipoteke) na hotelu Župa.
Ugovor je u ime Winokurowa potpisala Vlasta Pavić, a u ime Leinerta Marjana Leinert. Razlog takvog postupanja, odnosno cilj te operacije, smatra Gološčapov, namjera je Vlaste Pavić, Marjane Leinert i Ive Franekić da steknu vlasništvo nad hotelom Župa, te da mu onemoguće vraćanje zajmova, odnosno prijenos vlasništva nad hotelom Župa.
Izjava ‘pod punom odgovornošću’
Telegram je u posjedu dokumenta, izjave Vlaste Pavić, potpisane i ovjerene kod javnog bilježnika 3. rujna 2015. koju je dala u svojstvu direktorice Winokurowa. Ona “pod punom moralnom, materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuje kako se Winokurow izričito i neopozivo” odriče prava na prisilnu naplatu i to temeljem zadužnica koje je izdala tvrtka Mikado. Te zadužnice u ukupnom iznosu od 12.383.744,35 kuna u korist Winokurowa izdala je Iva Franekić, kao tadašnja direktorica Mikada i to bez znanja vlasnika tvrtke.
Pavić u istom dokumentu izjavljuje kako pravo na naplatu Winokurow nije ustupio nikom drugom, jer “ne postoji nikakva pravna osnova da bi bilo koja druga pravna ili fizička osoba mogla pokrenuti postupak prisilne naplate” temeljem tih zadužnica.
U tužbi koju je protiv tvrtke Leinert i stečajne mase iz Winokurowa podnio Gološčapov kaže se kako je taj potez Vlaste Pavić povučen “uslijed opravdanog straha”, te da je zbog toga povukla račune iz postupka prisilne naplate Fine, jer nije postojala nikakva dospjela tražbina Winokurowa prema Mikadu i da je sve bilo zasnovano na fiktivnim računima.
Pod kojim bi uvjetima vratila novac?
Tvrtka Leinert, vidljivo je u Sudskom registru, 2021. završila je s gubitkom od 529.159 kuna, a u bilješkama uz financijske izvještaje za tu godinu, u rubrici knjigovodstvena vrijednost materijalne imovine, stoji zanimljiv podatak. Vrijednost materijalne imovine (koja se između ostalog sastoji od zemljišta i građevinskih objekata) je 21.511.844 kuna, što je približno cijeni za koju je taj hotel kupljen. A kao što smo rekli hotel Župa kupljen je zajmovima koje je Leinertu dala tvrtka Mikado, tada u vlasništvu Gološčapova.
Vlasta Pavić u razgovoru za Telegram kaže kako ni na koji način nije namjeravala prevariti Golopčapova niti je to učinila i voljna je vratiti mu zajmove, no pod uvjetima koje nije precizirala. Spominjala je i da postoji zaineresirani kupac za hotel Župa, ne navodeći o kome se radi. Veli kako Gološčapov odbija bilo kakvu mogućnost razgovora s njom. Gološčapov uistinu ne želi nikakve pregovore s Vlastom Pavić, potvrđeno je Telegramu, jer nju, odnosno tvrtku Leinert ne smatra vlasnicima hotela Župa.
Zanima ga isključivo povrat njegove imovine, odnosno novca koji je uplatio za kupnju tog hotela i to pokušava riješiti sudskim putem. Datum dražbe na kojoj će se pokušati prodati hotel Župa vrlo je blizu – ostalo je tek nešto manje od mjesec dana – a sudske su presude još daleko, zaključuje Hedl.