Dubrovkinja Martina Terakaj studentica je pete godine Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, a trenutno je na razmjeni u Rimu. Akademsku godinu privodi kraju, treba položiti još dva ispita, a planira i diplomirati u prosincu. Njen rad i trud tijekom studija nije prošao nezapaženo jer je osvojila čak tri priznanja za izvrsnost. U moru Martininih obaveza, našla je malo vremena popričati s nama o svojim dosadašnjim uspjesima, ali i planovima koje ima za budućnost.
Martina je oduvijek bila borbena i uvijek je sve trebalo biti pošteno i pravedno. Stoga, ni odluka koji će fakultet upisati nije bila teška.
– Odluka da postanem student Prava rodila se iz moje duboke potrebe za pravednošću. Odluka da upišem Pravo nije bila impulzivna. Rekla bih da je to bio prirodni nastavak mojih interesa i ambicija oduvijek. Ja sam uvijek tjerala pravdu još dok sam bila u vrtiću i školi. Oduvijek sam imala želju jednog dana otvoriti vlastiti odvjetnički ured. Da ja budem glas onima koji nemaju dovoljno pravnog znanja kako bi se sami zaštitili. Tek kad sam počela raditi u Pravnoj klinici, shvatila sam koliko ljudi nisu svjesni svojih prava ni na koji način oni mogu zaštititi sebe i svoja prava. Tek sam tada shvatila da laik o tome ne zna skoro pa ništa. Svatko ima pravo na pravnu zaštitu i moj je cilj biti kvalitetna odvjetnica – rekla nam je Martina koja želi omogućiti stručnu, odgovornu i empatičnu pravnu zaštitu.
No, bez obzira na to što je imala priliku upisati Pravni fakultet u četiri hrvatska grada, Martina se ipak odlučila za Split. Na kraju, to je bio pun pogodak.
– To su me ljudi uvijek pitali na prvoj godini studija. Dugo sam razmišljala u kojem gradu da upišem fakultet. Imala sam priliku upisati fakultet u sva četiri grada jer sam na svaki upala. Međutim, odluka je pala na Split iz više razloga. Prvo, navikla sam na more, sunce i na taj neki ‘dalmatinski đir’, a Split mi je to omogućio bez odricanja od kvalitetnog obrazovanja. Naravno, nije to primaran razlog. Uz to, radila sam u Dubrovniku tijekom cijele godine i često sam putovala kući, takoreći svaki vikend. A bilo mi je važno i da budem blizu obitelji. Fakultet u Splitu stvarno ima vrlo stručne profesore – naglasila je Martina te dodaje kako je u Splitu ostvarila sve što je htjela, i akademski i osobno.
Za razmjenu se odlučila tek na kraju studija, ali nije požalila ni sekunde. Rim je, kaže, bio pravi izbor za nju, a najviše su je dojmili kultura i arhitektura.
– Na petoj sam godini studija, na razmjeni u Rimu. Italija je jako slična Hrvatskoj. Meni je oduvijek bila želja jednu godinu studija provesti u inozemstvu. Htjela sam vidjeti taj drugačiji pristup obrazovanju i obrazovnom sustavu. Naravno, htjela sam steći i više znanja iz područja međunarodnog i europskog prava, budući da smatram to jako bitnim jer je Hrvatska u Europskoj Uniji. Pored toga, htjela sam upoznati nove kulture i novi način života. Smatrala sam da će mi to donijeti baš ono što mi je na kraju i donijelo, novu perspektivu i u pogledu obrazovanja i u pogledu osobnog razvoja. Ipak, tamo sam bila sama godinu dana i ne mogu reći da mi je bilo lako, pogotovo u početku. Ali, na kraju mogu reći da mi je sve bilo odlično. Profesori, predavanja, vježbe, sve je bilo kvalitetno – istaknula je Martina te dodala kako je zahvalna što je iskoristila priliku za razmjenu.
Iako je dugo razmišljala o mjestu studiranja, kada dođe do biranja mjesta rada, tu neće biti pretjeranog razmišljanja. Lokacija tu neće igrati glavnu ulogu.
– Gdje nađem posao u najboljem odvjetničkom uredu, ja ću tamo raditi. Nije bitno je li to Dubrovnik, Split ili Zagreb i ja nemam problem s time i da radim deset sati dnevno. Bože moj, svatko se po nečemu mora istaknuti, a ja ću se potruditi maksimalno koliko mogu – rekla je Martina koja sebe vidi kao borbenu osobu, a zna da mora odraditi i godinu i pol staža. Na sve je spremna, kaže. Pa tako i na bilo koji posao za koji se pruži prilika, kao što je i do sad maksimalno iskoristila prilike koje su joj se pružale tijekom studija.
– U Pravnoj klinici Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu radila sam dvije godine i to na konkretnim slučajevima, pro bono, što mi je dosta pripomoglo. To je bio moj prvi doticaj s ljudima i konkretnim slučajevima, a bila sam na drugoj godini studija. Ali, to me oformilo i, da sam mogla, još bih bila radila u Pravnoj klinici. U okviru kolegija Kaznenog procesnog prava imali smo simulirano suđenje cijeli semestar. To je uključivalo razgovore sa županijskim i državnim odvjetnikom, ostalim odvjetnicima, konkretne slučajeve i primjere. U sklopu drugog predmeta smo odlazili na predavanja na sud – ispričala je Martina.
Pravni fakultet je vrlo zahtjevan sam po sebi. Martina voli da je sve isplanirano i organizirano, da nema puno praznog hoda. Zato ima vremena za sve.
– Svaki ispit zahtjeva posvećenost, temeljitost i puno vremena za pripremu. Tako da se ja slobodno vrijeme trudim iskoristiti za odmor, putovanja i druženje s prijateljima. Osim toga, volim poći u teretanu. To mi je pod obavezno zato što mi tjelovježba pomaže da ostanem smirena i fokusirana – ističe Martina, a teretana i tjelovježba uče je disciplini što smatra važnim za posao buduće odvjetnice.
Trud i rad se uvijek isplate, a tako su se isplatili i Martini. Naime, ona je dobitnica Dekanove nagrade za izvrsnost Pravnog fakulteta u Splitu, Rektorove nagrade za izvrsnost Sveučilišta u Splitu i Priznanja Grada Dubrovnika za posebna postignuća studenata.
– Svo troje je bio moj cilj i baš mi je drago da sam ostvarila ciljeve koje sam sebi zadala. Svako priznanje me dodatno motiviralo da tim tempom nastavim. Ja sam uvijek težila perfekcionizmu. Iako, shvatila sam da ne moram uvijek biti u svemu najbolja, ali ja se uvijek trudim biti najbolja u svemu što radim. Meni je drago da moj trud nije ostao nezapažen. Svaka nagrada je potvrda mog truda, dosljednosti i ozbiljnog pristupa studiju. Zato sam sretna jer je moj cilj biti najbolja verzija sebe i mislim da sam u tome i uspjela. Motivaciju imam jer još nisam ostvarila sve svoje ciljeve. Motiviraju me ljudi koji me okružuju, daju podršku, ali motiviraju me i moji uspjesi. Nije motivacija jednako snažna, i tu je disciplina najvažnija. Ona dolazi s vremenom, gradi se kroz rutinu i samokontrolu, a kad se motivacija i disciplina spoje, mislim da se svaki izazov može savladati bez problema – zaključila je Martina.