U povodu četrdesete obljetnice otvorenja muzejske zbirke samostana Sigurata u Dubrovniku u četvrtak 15. lipnja Školske sestre franjevke Splitke provincije Presvetog Srca Isusova otvaraju svoja vrata za besplatno razgledavanje, najavljuju iz Dubrovačke biskupije.
Sestre franjevke u samostanu žive od 1952. godine, a vrata svoje kuće i crkve otvorit će za sve građane. Razgledavanje će se održati uz stručno vodstvo od 15 do 20 sati.
Preporučuje se ulaz iz Ulice Celestina Medovića, a stručna vodstva bit će organizirana svakih pola sata. Kontakt osoba je s. Marislava 098568056.
Sigurata je pučki naziv za drevnu crkvu Preobraženja Gospodinova (lat. Transfiguratio Domini) u sjevernome dijelu dubrovačke povijesne jezgre, iznad Prijekoga. Svetkovina se obilježava 6. kolovoza, a radi Gospine slike koja se na glavnome oltaru ove crkve stoljećima časti katkad se naziva i Gospa Sigurata.
Uz crkvu stoljećima je djelovala skupina pobožnih žena trećoretkinja (“picokara”) po reguli sv. Frana Asiškoga, a zabilježeni su i pojedini slučajevi pobožnih rekluza. Početkom 18. stoljeća ove su sestre dobile i svoju vlastitu regulu zapisanu našim jezikom.
Sve do sredine 20. stoljeća te su trećoretkinje bile poznate po svome ručnom radu od kojega su se velikim dijelom i izdržavale. Posebno se isticalo tkanje raznih vrsta tkanina, izrada svilenih maramica (“dumanjski ubručići”) i pravljenje sitnih dubrovačkih slastica. Iako se radilo o skromnoj zajednici kojoj odgovaraju skromne dimenzije crkve i samostana (samostanska kuća koja je s crkvom povezana minijaturnim mostom znatnije je nadograđivana1900. i 1932. godine), ipak je zajednica pobožnih žena kroz stoljeća stekla određene vrijedne predmete.
Samostanska zajednica i uprava odlučile su stoga u donjem dijelu kuće (ulaz iz Ulice Celestina Medovića) javnosti otvoriti sačuvanu zbirku za čiji je koncept i postav zamoljen ugledni povjesničar umjetnosti, franjevac trećoredac (glagoljaš), Anđelko Badurina (1935.-2013.) s Instituta za povijest umjetnosti.
Zbirka je otvorena 15. lipnja 1983. godine čime se pridružila kulturnom pejsažu Dubrovnika, posebno njegovih sakralnih zbirki. Anđelko Badurina osmislio je postav u ambijentu donjeg (najstarijeg) dijela samostanske kuće (prizemlje i kat), a izložene predmete nastojalo se postaviti po skupinama i kronološki.
U prizemlju su uporabni predmeti, a na katu umjetnine. Iako je ugođaj komoran radi se o zbirci koja svjedoči ne samo kontinuitet samostanske zajednice uz crkvu Siguratu već se svojom raznovrsnošću uklapa u bogati baštinski mozaik grada pod Srđem.
Najstarije umjetnine izložene u samostanskoj zbirci su kasnoromaničko procesijsko raspelo iz 14. stoljeća i dio izvezene misnice iz prve polovice 15. stoljeća (prikaz pranja nogu Apostolima), a tu su i četiri slike italo-kretskih majstora iz 16. i 17. stoljeća.
Izložen je i jedan od najstarijih likovnih prikaza nekog dubrovačkog broda (zavjetna slika temperom na drvu) koja se pripisuje slikaru Franu Matijinu iz oko 1540. godine.
Od umjetničkih slika dominiraju naravno sakralni motivi i to velikim dijelom iz 17. i 18. stoljeća, a može se vidjeti i nekoliko umjetnički izrađenih liturgijskih predmeta. Uporabni predmeti također privlače pažnju jer svjedoče o svakidašnjici “dumnica od Sigurate” – tu su dva tkalačka stana (18. stoljeće), starinska kuhinjska oprema od bakra i keramike te sitni alati i kućanski predmeti.
Godine 1986. zbirka je dobila i mali vodič čiji je autor također Anđelko Badurina, a 1996. o istraživanjima crkve Sigurate objavljena je posebna knjižica (Željko Peković – Ivica Žile).
Iako nije izložen u zbirci nego u crkvi, posebnu pažnju vjernika i posjetitelja privlači kipić Djetešca Isusa („Bambin“) koji je pripadao kućnom oltariću obitelji slavnoga Ruđera Boškovića i kojega su nakon napoleonskih ukinuća mnogih gradskih samostana na čuvanje preuzele “dumne od Sigurate”.
Foto: Dubrovačka biskupija