Autori studije o mladima Zaklade Friedrich Ebert i Instituta za društvena istraživanja došli su do poražavajućih podataka, piše Jutranji list.
Anja Gvozdanović iz Instituta, jedna od sedam autora studije, predstavila je najvažnija otkrića istraživanja stavova i ponašanja mladih provedenog ove godine u Hrvatskoj kao i u 12 zemalja u regiji. Istraživanje je obuhvatilo 717 mladih iz cijele Hrvatske u dobi između 14 – 29 godina, a isto takvo provedeno je 2018. i 2012. i pokazuje nove trendove među mladima nakon epidemije korone i rata u Ukrajini.
Kada je riječ o selidbi samo 22 posto mladih nema namjeru napustiti državu, broj onih koji ne žele odseliti u inozemstvo opao je sa 62,5 posto iz 2018. godine na 22 posto u 2024. godini – što znači da 78 posto mladih razmišlja da bi im život negdje drugdje pružio bolje mogućnosti. Snažnu želju da napusti Hrvatsku izražava čak 21 posto mladih.
Najveću želju za odlaskom imaju mladi iz zemalja izvan EU, na prvom mjestu se nalazi Sjeverna Makedonija (39 posto), Albanija (36 posto) i Turska (34 posto). Ove želje su pak obrnute njihovom socioekonomskom statusu, mladi koji žive u kućanstvima s lošijim financijskim situacijama nemaju nadu za poboljšanjem svojih situacija.
Strah od nezaposlenosti i korupcije
Korupcija i strah od nezaposlenosti su glavni problemi koji utječu na njihovu odluku o želji za odlaskom. 2018. su smatrali da su osobne veze presudne za pronalazak posla, a novim istraživanjem prednost daju stručnosti. Više od pola, njih 51 posto ih živi s roditeljima, a jedna trećina bi ih se željela osamostaliti.
Nezaposlenost im stvara najveći strah, 48 posto ih strahuje da će ostati bez posla, a 46 posto ih strahuje od rata i lošeg zdrastvenog sustava. Najviše vjeruju vojsci i policiji, iako je i taj postotak u padu, a najveći pad povjerenja ostvario se prema medijima, crkvi i sindikatima. Više se informiraju preko društvenih mreža nego preko tradicionalnih medija. Pogled na budućnost pesimističniji je sada nego prilikom prošlog istraživanja.
Došlo je do pozitivnih pomaka u zaposlenju i većina ih je zaposlena na neodređeno na puno radno vrijeme, njih 26,8 posto. Međutim, samo ih samo 37,5 posto zaposlenih mladih radi u zanimanjima za koja su se školovali, a 26,5 posto na poslovima nižih kvalifikacija.
23 posto ih ne planira imati djecu
2018. samo ih je četiri posto živjelo samostalno, a danas se ta brojka povisila na 11 posto. Međutim, 34 posto živjeli bi sami kad bi im financije to dopuštale a 2018. to je deklarirala točno četvrtina. Pozitivna stvar je da čak 93 posto mladih svoj odnos s roditeljima ocjenjuje dobrim.
Što se tiče tradicionalnih i obiteljskih vrijednosti i tu su se stvari znatno promijenile. Danas 23 posto mladih ne planira imati djecu, dok je 2018. tek 6,4 posto njih reklo da ne želi potomstvo.
U izboru partnera mladima su najvažniji obrazovanje (38 posto), odobrenje obitelji (33 posto) što je značajan pad u odnosu na 2012., kada je iznosio 44 posto, isto kao i s religijskim uvjerenjima. Dok je ekonomski status 2018. bio magnet za 44 posto mladih u odabiru, sada se srozao na 26 posto. U padu je i bitnost nacionalnog porijekla partnera: 2018. njih 38 posto izjavilo je da im je nacionalnost bitna, sada 22 posto. Spol je diferencijalna točka; ženama su bitniji ekonomski standard i obrazovanje, a muškarcima djevičanstvo.
18 posto ih spremno podržati diktaturu
Porastao je i broj mladih koji su doživjeli neki oblik diskriminacije, većinom zbog seksualne orijentacije ili političkih uvjerenja. Kod osobnih životnih vrijednosti kao najvažnije ističu: samostalnost i uspješnu karijeru. Porasla je zainteresiranost za politiku, ali istodobno najmanje izlaze na izbore.
Tolerantniji su i prema pobačajima i homoseksualnosti nego 2018. Za njih gotovo 50 posto demokracija je dobar oblik vladavine općenito, 42 posto kaže – pod uvjetom ekonomske sigurnosti građana. Između 25 i 30 posto spremno je na kompromis kada je riječ o redukciji građanskih sloboda u zamjenu za zaštitu od terorizma i radi osiguranja boljeg standarda. Ideju političkog autoritarizma i jakog političkog vođe koji se ne zamara izborima i parlamentom podržava čak trećina mladih. Stabilnih 18 posto, kao i 2018., spremno je, u nekim okolnostima, podržati diktaturu.