Revolucija u očima subverzivnog Frljića

Povodom premijere Büchnerove „Dantonove smrti“ u režiji najnagrađivanijeg i najprovokativnijeg hrvatskog redatelja Olivera Frljića održana je konferencija za medije.

„Dantonovu smrt“ Büchner je napisao u zlatno doba njemačkog romantizma, 1835. godine na temelju bogatog dokumentarnog materijala. Drama prati povijesne događaje i sudbinu jednog od vođa Revolucije, Georgesa Dantona, u vrijeme kada strah i teror postaju njenom okosnicom.

Uz čuvenu repliku „Revolucija je kao Saturn, ždere vlastitu djecu“, Danton već na samom početku komada predviđa vlastitu sudbinu i točno dijagnosticira neuralgičnu točku svake društvene pobune koja naposljetku uvijek žrtvuje svoje protagoniste pod cijenu reda u novom poretku.

Kad drama počne, Revolucija se već pretvorila u kaos u kojem s nepogrešivom pravilnošću funkcionira jedino giljotina: giljotina je postala zakon Revolucije, vrhunski sudac koji dijeli prave od krivih, „prijatelje“ od „neprijatelja“. Odbacujući s rezigniranom odlučnošću teror, Danton odbacuje i Revoluciju; Robespierre, naprotiv, u teroru vidi jedinu mogućnost njenog nastavljanja.

U njihovoj jedinoj direktnoj konfrontaciji, u prvom činu drame, Dantonovom uvjerenju da nema razloga za daljnji obračun – „jer tamo gdje prestaje samoobrana počinje ubojstvo“ – Robespierre se suprotstavlja nepokolebljivim stavom da „socijalna revolucija još nije završena“, da „zdrave narodne snage“ moraju zauzeti mjesto istrošene i poročne aristokracije, da „porok mora biti kažnjen, a vrlina vladati putem straha“. Na kraju drame, krvavo sječivo pada na Dantonovu glavu. Ali, Robespierre ipak ne može trijumfirati.

Tekst je u vrijeme nastanka bio toliko kontroverzan da je čekao na praizvedbu više od 60 godina a danas se smatra pretečom tzv. dokumentarnog teatra. Redatelj Oliver Frljić ispituje mogućnost, odnosno nemogućnost revolucije u neoliberalnom kapitalizmu koji zatvorio sve moguće putove za izlaz. Postavlja pitanje jeli revolucija danas svedena na politički aktivizam i mogu li se u općoj političkoj i ekonomskoj krizi nazrijeti konture neke nove revolucije. „Koliko se god govori o krizi ona ne uspijeva izvesti kritičnu masu naroda na ulicu“, zaključuje Frljić.

Dramaturgiju potpisuje Marija Karaklajić, scenografiju Igor Pauška, a kostimografiju Sandra Dekanić. Sreten Mokrović u ulozi je Dantona, Milan Pleština igra Robespierrea, a ostali članovi Festivalskog dramskog ansambla redom su – sjajna Ivana Roščić koja igra sve ženske likove, a uz to i personifikaciju revolucije te Dean Krivačić, Dražen Šivak, Nikša Butijer i Filip Juričić koji igraju vojnog i političkog vođu St. Justa i neku vrstu kora.

Treća dramska premijera 63. Dubrovačkih ljetnih igara, Büchnerovo remek – djelo „Dantonova smrt“ u režiji intrigantnog Olivera Frljića i u izvedbi Festivalskog dramskog ansambla izvodit će se od 20. do 24. kolovoza u 20:30 i u 23:00 sata na tvrđavi sv. Ivan, osim 22. kolovoza kad će biti izvedena u 22:30 sati. Sve izvedbe su gotovo rasprodane.

Zbog jedinstven izvedenog gledališta koje je uklopljeno u pozornicu i scena eksplicitnog nasilja, predstava se ne preporuča osobama koje pate od klaustrofobije i mlađima od 16 godina. Predstava je zamišljena tako da bi se gledatelji trebali osjećati sputani, kao da su pod oštricom giljotine za razliku od klasične situacije kad publika sjedi na jednoj strani, a glumci na drugoj.