Dio kamenog poliptiha u muzeju stare ljekarne i fragment je s reljefom sv. Ivana Krstitelja koji desnom rukom pridržava jasno vidljivi uklesani svitak na kojem je u skraćenom obliku latinski natpis ‘Ecce Agnus Dei'(Evo jaganjca Božjeg). Ivan Krstitelj ukazuje na onoga čiji je dolazak najavljen od proroka, i koji je došao.
Riječi su to koje je uz njega vezao sv. Ivan, Krstiteljev učenik a kasnije Isusov apostol i evanđelist (usp. Iv 1,29 i 1,36). Ovaj fragment i onaj sa sv. Franjom i sv. Klarom ima iste frontalne dimenzije, dužine 105 i visine 75 cm. Debljina im je različita (varira od 15 do 25 cm), što upućuje na činjenicu da su imali građenu pozadinu. Veličina fragmenata i položaj svetaca na njima, kao i činjenica da su dio jedne kompozicijske cjeline upućuje na zaključak da su izrađeni u isto vrijeme i da su imali istu svrhu.
Razlika je u ukrasnim cvjetićima na vrhovima fragmenata, dok su cvjetići unutar luneta i na jednom i na drugom fragmentu slični. Primjetna je i razlika u kvaliteti izrade na fragmentima, pa Cvito Fisković zaključuje da su ih radila dva majstora. Jednostavnost i određena nedorečenost u izradi detalja posebno je vidljiva na fragmentu na kojem se nalazi sv. Franjo.
Prema orijentaciji i poruci likova, može se zaključiti, da su ovi fragmenti doista pripadali staroj franjevačkoj crkvi na Pilama, i da su služili kao dijelovi oltarne pregrade. Položaj svetaca, gledajući prema zamišljenom oltaru, ukazuje na činjenicu da je fragment sa svetim Franjom bio na lijevoj strani, a fragment sa sv. Ivanom Krstiteljem na desnoj strani crkve. U smjeru pretpostavljenog oltara okrenut je sv. Franjo u ekstazi i sv. Klara s jedne strane, a sv. Ivan Krstitelj s druge strane. Ivan Krstitelj u stvari ukazuje na oltar, na kojega dolazi Krist. To je vjerojatnije tumačenje od onog kojeg je ponudio Cvito Fisković, da je u sredini te kompozicije bio Isus koji je propao.
Prema tome, fragmenti u muzejskom postavu krivo su postavljeni, zapravo su zamijenili mjesta. Otkriva to i činjenica da lijeva strana fragmenta, kod reljefa sv. Franje ima određeni završetak, a na desnoj strani, kod lika sv. Klare u gornjem dijelu ukrasni luk se nastavlja. Isto je i na drugom fragmentu, gdje se također novi luk od reljefa sv. Ivana Krstitelja produžuje, što navodi na zaključak da su fragmenti na tim stranama imali nastavke, na kojima su također bili uklesani slični lukovi, koji su išli nešto dalje. Uočljivo je da na tim mjestima ni na jednom ni na drugom fragmentu nije došlo do naknadnog skraćivanja.
Na tim dijelovima, kojih nema, vjerojatno su bila učvršćena tada uobičajena čelična kovana rešetkasta vrata u visini oltarne ograde. Visina fragmenata odgovara oltarnoj ogradi, pogotovo ako se uzme u obzir podatak da su fragmenti na vrhu imali dodatni ukrasni kameni profil, kako je to pretpostavljao Fisković. Time je visina ograde prelazila 80 cm, dok na primjer njezina visina u današnjoj franjevačkoj crkvi iznosi 70 cm.
Fra Stipe Nosić