Radeći godinama kao službenica za Odnose s medijima i prodaju u segmentu turizma, aktualna predsjednica Društva turističkih vodiča Dubrovnika (DTVD), Maja Milovčić proputovala je čitavi svijet predstavljajući, među ostalim, naš Grad na sajmovima, ali i stječući znanja koje je potom nastojala prenijeti u praksu u lokalnim dimenzijama. Uvijek radije operativac, negoli čelna osoba za DuList objasnila je izazove s kojima se svakodnevno susreće ova struka, štite li ih dovoljno zakoni Republike Hrvatske, ali i u kojoj mjeri se promijenila struktura posjetitelja.
Ljeto je tek počelo, vjerujem da kao predsjednica imate pune ruke posla. Kako se diše u redovima gradskih turističkih vodiča?
Ljetno razdoblje krenulo je nakon vrlo uspješne predsezone koja uobičajeno počinje pred Uskrs, međutim ove godine naši vodiči s radom su startali već 1. travnja. To je doba velikog broja organiziranih grupa, pojačano je uplovljavanje brodova s kružnih putovanja, incentive putovanja i kongresa te niza poslovnih sastanaka. Također, tada započinju letovi iz sjevernoeuropskih odredišta, dobra je popunjenost turista u hotelima i privatnom smještaju – po podacima više nego lani – dakle, obilje posla za svakoga pa tako i za nas vodiče. DTVDse dobro nosi s jezičnim potrebama, mi smo uvijek bili društvo koje nije samo po članstvu najmnogoljudnije u Hrvatskoj, već smo najjači u osiguravanju vođenja na 22 strana jezika. Iznova se popunjavamo novim, mladim članovima kojima osiguravamo sve informacije za zaštitu struke, način naplate usluga putem Društva, ali i nizom stručnih predavanja – dodatnu besplatnu edukaciju i osvježenje znanja tijekom zimskih mjeseci. Izazovi koji su se ticali donošenja Zakona o uslugama u turizmu koji je stupio na snagu još lani su za nama. Dvije godine do donošenja Zakona obilježile su izuzetne aktivnosti i sastanci Upravnog odbora koji su se doslovno održavali svaka tri dana. Sada se odvijaju neke druge prvenstveno vezane uz partnerstvo s Gradom na realizaciji projekta Respect the City u kojem i mi vodiči kao najbolji poznavatelji stanja na terenu i s većom odgovornosti možemo doprinijeti boljoj komunikaciji da se ne samo turisti, već i građani Grada osjećaju bolje.
Jeste li zadovoljni svojim statusom na Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, odnosno Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje? Kako je pitanje turističkih vodiča reguliralo resorno ministarstvo?
Iako je došlo do nekih prijepora u mišljenju pojedinih ministarstava prilikom tumačenja našeg statusa, Ministarstvo turizma stalo je na našu stranu, a Ministarstvo rada uz HZZ. Nelogično je da stjecanjem uvjerenja i Rješenja od strane područnog Ureda za gospodarstvo se legalno možeš baviti vodičkim poslom te si automatski zaposlen ili samozaposlen. To je samo certifikat da se tim poslom možeš po Zakonu o uslugama u turizmu baviti. Mi vodiči smatramo da sve dok se vodič ne upiše u registar poreznih obveznika i ne registrira turistički obrt ili tvrtku te postane obveznim plaćati porez i prirez, nije u registru samozaposlenih, već je u upisniku – evidenciji. Vjerujem da će doći do suglasnosti u stavovima triju ministarstava. Pozivam mlade vodiče koji su nedavno položili ispit i ishodovali Rješenje, a tek se plasiraju na tržištu i nemaju dovoljno posla da se učlane u Društvo vodiča te svoje usluge legalno naplaćuju putem DTVD-a. Kad ocijene da će moći dovoljno zaraditi i podmirivati sve poreze i prireze onda mogu registrirati polugodišnji ili cjelogodišnji obrt. Posao vodiča je sezonskog tipa, vodiča ima puno, konkurencija je velika i nema dovoljno posla za svih koji mogu ostvariti samozaposlenost. Konkurencija će iznjedriti one koji će uvijek imati više posla, stoga treba na sebi stalno raditi, educirati se, dolaziti na naše stručna predavanja tijekom zime koja se upravo zato i organiziraju.
Mnogi kažu da je posao turističkog vodiča ‘laka lova’. Koji je ključ uspjeha u ovom poslu?
Mene je vrlo naljutio jedan prilog u glavnom terminu na televiziji koji govori da za dva sata razgledanja Grada vodič zaradi 500 kuna. Nije spomenuto da je to brutto iznos i da u njega ulaze svi doprinosi, dakle mirovinsko i zdravstveno osiguranje te ostala davanja koja su u prosjeku 48 posto. Lako je izračunati koliko vodič dobije netto. Pojedini vodič mora biti usredotočen na točnost izvršenja programa, uvijek ljubazan, nasmijan, pristupačan i pristojno odjeven, znati kvalitetno interpretirati našu povijesnu i prirodnu baštinu, poštovati goste i različitost kultura iz kojih dolaze, posjedovati komunikacijske sposobnosti – biti zanimljiv, ali ne nametljiv. Mislim da je najteži dio kad se tijekom vođenja netko od gostiju ozlijedi ili mu pozli. U tom trenutku potrebna su dodatna znanja o pružanju prve pomoći, ali i odgovarajuća uputstva agencije kako postupiti u tom trenutku.
Zadaje li Vam glavobolje ‘nelojalna’ konkurencija?
Ono što nama zadaje glavobolje su vodiči koji bez položenog posebnog dijela ispita za Dubrovnik nelegalno vode, švercaju se u ranim jutarnjim ili večernjim satima bez pratnje lokalnog vodiča. Mi smo u procesu izrade obavijesnih tabli koje će upozoravati goste da ako nemaju uz sebe lokalnog vodiča inspekcija može zaustaviti vođenje i novčano ih kazniti. Očekuje se uskoro intenzivnije provođenje kontrole. Gradonačelnik je u ime Grada Dubrovnika uputio dopis na Državni inspektorat s namjerom rješenja ovog nelegalnog gospodarskog djelovanja. Naše Društvo ima 370 članova, nisu svi aktivni, ne možete zaustaviti smjenu generacija i logično je da se na polaganje vodičkog ispita odlučuju mladi koji moraju, budimo realni, zaposliti se sezonski, zaraditi nešto i pomoći roditeljima u troškovima uzdržavanja. Uostalom i ispit košta! Ima i onih koji imaju stalni posao i polaganje vodičkog ispita im je dodatni bonus u tvrtki u kojoj rade. Čujem da se otvara mogućnost vezan uz projekta ESF -UP kojeg jedno međunarodno sveučilište provodi u svojstvu nositelja projekta Arheološkog konceptualnog turističkog vođenja za mlade i seniore namijenjenog nezaposlenim osobama mlađim od 25 i starijim od 54 godine. Projekt financira Europski socijalni fond i troškove pokriva nositelj projekta. Nositelji projekta su navodno neke putničke agencije. Za sada nemamo dovoljno informacija o ovome. Nastojat ćemo saznati mogu li se socijalno osjetljive skupine iz naše Županije aplicirati i na koji način.
U koju kategoriju biste svrstali posjetitelje koji dolaze u Dubrovnik? Je li se njihova struktura promijenila u odnosu na prethodne godine?
Turisti više ne dolaze samo iz nama tradicionalnih tržišta poput sjeverne Europe. Dugo godina se ciljano promovirao Daleki Istok, promjene su nastupile u manjoj ili većoj mjeri ovisno o segment. Većina gostiju je 30+ i 40+, ali u predsezoni i posezoni uglavnom stižu seniori. Naravno, periodično ima i onih od 20+ godina koji sa sobom nose mladost, slobodu, opuštenost – ponekad su nesnošljivi, ali moramo se navikavati na nove trendove. Svjetska turistička organizacija predviđa nezaustavljiv rast u sljedećih 20 godina. S obzirom na to da smo izuzetno popularni, rangirani visoko na listama po zanimljivosti moramo se bolje organizirati i više sebe poštivati.
Po čemu gosti, prema Vašem iskustvu, prepoznaju, ali i pamte Dubrovnik? Zašto se odlučuju uopće doći?
Dubrovnik je uvijek bio magnet za privlačenje velikog broja turista. Danas kao najpoznatiji hrvatski brend, dragulj naše obale, kulturno središte, UNESCO-om zaštićen grad, neizostavan je u turističkim programima koje kreiraju agencije, ali je i more drugih, osobito mladih kojima su nove tehnologije omogućile da u par klikova u što kraćem vremenu vide što više. Iako se prosjek boravka gosta po danu postupno povećava, Dubrovnik još ne možemo zvati odmorišnim odredištem. Zašto doći u Dubrovnik? Pa zato što je to trendy. Milijuni fotografija Dubrovnika su na društvenim mrežama, ako si ti bio tamo, idem i ja. Dubrovnik je rijetki grad koji potiče na kreativnost svakog posjetitelja bilo na posao, uživanje ili zabavu.
Kako biste ocijenili ponudu naše destinacije?
Uvijek može bolje! Zamjeram što se događanja ne usklađuju na jednoj adresi jer ne možete u isto vrijeme biti na dva mjesta. Prije desetak godina mladi su se žalili da za njih nema dovoljno sadržaja, danas je to sasvim druga slika. Nedostaje plesnjaka za ‘baby boomerse’, o skupini 60+ se nedovoljno vodi računa, a oni imaju novca za potrošiti. Pogledajte kad Sebastijan Vukosavić i njegovi sviraju kraj Cele ili iza Onofrijeve kako se naši turisti upuštaju u ‘street dance’.
U turizmu ste takoreći čitav radni vijek, kako ste se odlučili upustiti u ovu profesiju?
Ne računajući četiri godine u tajništvu Skupštine Općine Dubrovnik cijeli radni vijek sam u turizmu. Prvi posao mi je bio u Excelsioru, potom u agenciji, pa u Općini, Hotel Belvedere i nakon Domovinskog rata u Turističkoj zajednici Grada Dubrovnika. Vođenjem turista počela sam kao maturantica, ali ne mogu tvrditi da sam tada bila pravi vodič. Najprije je trebalo biti pripravnik i voditi transfere na Elafite i Rivieru, Mostar i Crnu Goru, a tek poslije zaslužiti da počneš voditi po Gradu. Nisam ni svjesna bila da ću se tim poslom baviti od studentskih dana sezonski, a poslije dopunski uz stalni. Turizam je u Dubrovniku odredio život mnogim generacijama pa tako i meni. Željela sam biti učiteljica ili nastavnica u školi i onda su moji roditelji, ali i profesori isplanirali Višu turističku s objašnjenjem da je turizam nova grana budućnosti, a učenje jezika prednost. Čini me zadovoljnom što sam dio turističkog Dubrovnika.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 26. lipnja 2019.