‘Mezimica’ dubrovačke publike i jedna od većih promotorica Lijepe naše ponovno stiže u Grad. Violončelistica svjetskog glasa Ana Rucner i ove će godine održati koncert ‘Pozdrav ljetu’ u amfiteatru na Srđu. Uz njega priprema i dodatni program o kojem nam je više rekla u razgovoru. Govorila je i o svom albumu, najdražim suradnjama, ali i o životnim ispunjenjima.
Na prvi dan ljeta, na Svjetski dan glazbe, u 5 sati ujutro ponovno ćete pozdraviti Ljeto i publiku u amfiteatru na Srđu. Riječ je o Vašem 12. koncertu pod nazivom ‘Pozdrav ljetu’. Što nam za ovu godinu pripremate i koje nam posebne goste dovodite?
Festival ‘Ana u Gradu’ imat će dva usko povezana događaja, različita, a spojiva. Sve započinje 20. lipnja u Kneževom Dvoru, večer uoči samog koncerta ‘Pozdrav ljetu’, kada će se javnosti predstaviti već dobro poznata nacionalna kampanja Ministarstva unutarnjih poslova naziva ‘Manje oružja, manje tragedija’ čija sam ponosna promotorica. Ova sjajna kampanja bit će predstavljena u jednom sasvim novom ruhu jer ćemo javnosti prvi put pokazati unikatno, novo violončelo, kojeg je izradio sjajan glazbalar, gospodin Zoran Gojmerac. Izrađeno je od dijelova dragovoljno predanog oružja građana, a na njemu ću zasvirati s policijskom klapom Sv. Mihovil. U Kneževom Dvoru, održati će se interesantna večer uz premijerno pokazivanje filma ‘Od strahote do ljepote’ koji prikazuje nastanak glazbala od dijelova dragovoljno predanog oružja građana. Večer će biti obogaćena glazbenim nastupom mene kao promotorice kampanje uz Policijsku klapu Sv. Mihovil te dramski nastup akademske umjetnice Perice Martinović u prisustvu mladih dubrovačkih glazbenika. Sastavni dio ove večeri je konferencija za medije na spomenutu temu. A 21. lipnja, u 5 sati ujutro, na koncertu ‘Pozdrav Ljetu’ na Srđu u Amfiteatru Excelsa Nekretnina ponovno će mi se pridružiti Policijska klapa Sv. Mihovil kada ćemo održati cjelojutarnji koncert. Izvodit ćemo pjesme s njihovog albuma ‘Kada je trebalo…’, a koje su posebno prilagođene za moje violončelo. To su sve pjesme koji ljudi poznaju, vole i mogu zapjevati gotovo svaku s nama. Ono što će biti posebno tog jutra jest violončelo na kojem ću svirati uz klapu. Ovaj novi instrument koji je tek izrađen premijerno će biti predstavljen i široj javnosti, a u sklopu spomenute kampanje ‘Manje oružja, manje tragedija’ i kao takav jedini je u Hrvatskoj i Europi, a moguće i u svijetu te nosi vrlo važnu poruku! Jedva čekam uživo podijeliti svaki detalj s vama kao i ovaj koncert koji će zbog ovog noviteta biti vrhunac svih dosadašnjih!
Više od desetljeća radite na ovom projektu, ali i na dosta drugih u Dubrovniku tijekom proteklih nekoliko godina. Grad i Vi ste posebno povezani. Što Vama osobno znače – i projekt i Dubrovnik?
Zavoljela sam Dubrovnik kroz umjetnost i njegovu kulturu, ljude… Za mene je svaki dolazak u Grad veselje i radost, a Festival koji sam započela prije više od 10 godina veliki je dar i koliko god da je često teško i neizvjesno realizirati ga, ipak ne odustajem jer ljudi koji godinama dolaze na koncert ‘Pozdrav Ljetu’ moja su najveća nagrada. Zbog njih to sve i radim. Glazba je oduvijek bila velika ljubav i poveznica medju ljudskim bićima. Tako je lijepo baviti se glazbom!
Nedavno ste objavili pjesmu ‘Bijeli anđeo’, drugi singl kojim najavljujete album ‘Classic album’, ali i novo poglavlje u Vašoj glazbenoj karijeri. O kakvom se albumu radi, kao i novom poglavlju djelovanja?
Album je točno ono što njegov naziv govori. Klasik Balkan kombinacija. Klasično sviranje violončela u kombinacijama s raznim ritmovima, od makedonskog, bugarskog kola do romskih vokalnih izvedbi. Skladbe su autorske, a njih je za mene napisao moj glazbeni producent Zlatko Timotić. Na ovom CD-u sam se napokon usudila iskoristiti svoj vokal koji zaista zvuči zanimljivo i izvaditi iz sebe sve skrivene emocije koje sam ikada nosila. Svaka pjesma jedna je zasebna priča. Od ‘Bijelog anđela’ do ‘Esme’ čiji ću spot predstaviti javnosti nakon Festivala ‘Ana u Gradu’.
Kroz svoju ste karijeru ostvarili brojne suradnje. Pamtite li možda neke najdraže suradnje ili neke najljepše trenutke koji su se odvili u tim suradnjama?
Najviše od svega pamtim Kinu i ne mogu dočekati da mi se ta vrata ponovno otvore te da se vratim na njihove pozornice. Nigdje na svijetu nisam osjetila takvo poštovanje kao tamo. Oni su jedan vrlo zahvalan i drag narod koji izuzetno cijeni umjetnost i glazbenike iz Europe. Iako po Aziji gostujem više od deset godina i već sam ostvarila velike uspjehe, moja priča tamo još nije niti počela. Možda čudno zvuči, ali jako vjerujem da ću u Kini tek ostvariti uspjeh. Samo još malo strpljenja (smijeh).
Čemu težite u životu i što Vas ispunjava? Tko ili što Vam može uvijek izmamiti osmijeh na lice?
Ispunjava me ljubav. Ona koja je u mome srcu, ona koja dolazi od Nebeskog oca. Kada spoznamo da je to jedina prava ljubav onda se prestanemo oslanjati na čovjeka, jer čovjek će uvijek povrijediti čovjeka, ne namjerno, ali hoće. To smo mi, ljudi. Griješimo, donosimo krive odluke, učimo najčešće nažalost iz vlastitih grešaka. Ali baš kada je najteže i kad mislimo da ne možemo dalje, Bog nam pošalje rješenje. Samo mu treba vjerovati, svakodnevno moliti i naučiti kako čuti ono što nam govori. I naravno, treba biti spreman ponijeti križ jer svaki koji dobijemo možemo i iznijeti. A osmijeh? Meni ga, ali baš uvijek može izmamiti moj sin. Kada je on sretan, ja sam još više!
Glazba je jedna od bitnijih stavki u Vašem životu. Koliko se promijenio glazbeni svijet od Vaših početaka?
Mijenja se svakodnevno. Ono što je uvijek ostalo isto jest kvaliteta. Ono što je iskreno i dobro postavljeno od početka trajat će, stvar je samo svojevrsne prilagodbe vremenu u kojem živimo. Trendove treba pratiti, ali im ne treba robovati!
Polako se život vraća na staro, mjera više i nema. Osjećate li osobno, kao glazbenica, taj povratak na staro po broju koncerata i angažmana? I što Vam je dalo snage tijekom protekle dvije godine?
Život se nikada neće vratiti na staro, i to nema veze s koronom. Jako puno toga se promijenilo u protekle dvije godine, a epidemija nas je dodatno ‘zašamarala’, najviše u ljudstvu. Moja snaga je u Isusu Kristu, on je moja najveća vodilja. Sve ga više upoznajem i to najčešće u trenucima koji su baš bili krivi za mene. Upravo tada, kada najviše padnemo, možemo postati samo jači. To je snaga vjere! To je život!