Veliki pritisak posljednjih tjedana stavlja se na Gradsku upravu od koje se traže hitne izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana. Gradonačelnik Mato Franković istaknuo je kako je Ministarstvo kulture pristupilo izradi konzervatorske podloge, koja bi trebala biti gotova do travnja. Tek tad Grad može pokrenuti izmjene i dopune GUP-a.
O izradi konzervatorske podloge i novoj buffer zoni porazgovarali smo s ministricom kulture dr. sc. Ninom Obuljen Koržinek, a dotaknuli smo se Dubrovačkih ljetnih igara, ali i najavljenog Zakona o nedopuštenom ponašanju na internetu.
Može li i u kojoj mjeri novodefinirana buffer zona zaštititi prostor Dubrovnika koji se danas suočava sa sve većom prekomjernom izgradnjom kojom se uništavaju njegove vizure?
Područje nove buffer ili kontaktne zone je znatno povećano u odnosu na dosadašnje i to upravo zbog prepoznavanja različitih rizika. U skladu s tim određen je i odgovarajući prostorni obuhvat kontaktne zone svjetskog dobra od Rijeke dubrovačke do istočne administrativne granice Grada (rt Orsula), uključujući južne padine Srđa i pripadajući akvatorij. Sukladno smjernicama za provedbu Konvencije o svjetskoj baštini UNESCO-a te Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, kontaktna zona je područje koje okružuje kulturno dobro upisano na Listu svjetske baštine za koje se određuju mjere radi osiguranja zaštite vrijednosti kulturnog dobra. U našem slučaju uspostava buffer zone je nužna s obzirom na izrazitu vizualnu izloženost i osjetljivost povijesnog urbanog krajolika Dubrovnika te na pritisak suvremenih razvojnih potreba i trendova temeljenih na atraktivnosti destinacije. Za područje buffer zone utvrdit će se mjere zaštite kojima se povijesna jezgra štiti od negativnih utjecaja prekomjerne izgradnje i njenog mjerila.
Tko treba izraditi konzervatorsku podlogu za područje kontaktne zone i kad se ona može očekivati? Je li to zadnji korak za implementaciju buffer zone u prostorno-plansku dokumentaciju?
Konzervatorsku podlogu prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrđuje nadležno tijelo Ministarstva kulture. U svrhu izrade Konzervatorske podloge za kontaktnu zonu Dubrovnika, Ministarstvo kulture formiralo je stručnu radnu grupu koja je započela izradu podloge. Mjere zaštite iz konzervatorske podloge bit će integrirane u prostorno planske dokumente svih razina. Na taj način će područje kontaktne zone biti regulirano odredbama planskih dokumenata čime će se osigurati zaštita tog prostora od neprimjerenih zahvata. Dinamika izrade konzervatorske podloge za kontaktnu zonu uskladit će se s dinamikom izrade izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika i bit će dovršena u najkraćem mogućem roku. Ministarstvo kulture izradu konzervatorske podloge za kontaktnu zonu Dubrovnika smatra prioritetom.
Mnogi Konzervatorski odjel vide kao spor, gotovo zatvoren državni aparat. Kakvim ocjenjujete rad ovog odjela u Dubrovniku i može li se više otvoriti javnosti?
Konzervatorski odjel u Dubrovniku koji je nadležan za područje Dubrovačko-neretvanske županije spada u najopterećenije odjele u Hrvatskoj uz Split, Rijeku, Pulu i Zadar i to s obzirom na iznimna kulturna dobra koja se nalaze na području nadležnosti, pritisak investitora usmjerenih upravo na eksploataciju kulturnih vrijednosti te na trenutačno najmanji broj konzervatora od osnutka Odjela. Odjel na svom području skrbi za 890 zaštićenih kulturnih dobara, od toga 18 kulturno povijesnih cjelina od kojih je kulturno-povijesna urbanistička cjelina Dubrovnika upisana na Listu svjetske baštine dok su cjeline Stona i Korčule na Pristupnoj listi svjetske baštine. Konzervatorski odjel je u protekloj godini odgovorio na preko 3 000 zahtjeva za konzervatorskim uvjetima, prethododgovorio na preko 3 000 zahtjeva za nim odobrenjima, potvrdama, stručnim mišljenjima, očitovanjima, obustavama radova koji su se odvijali protivno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Izdavanje gotovo svih dokumenata zahtijeva i terenske obilaske i nadzore tijekom izvođenja radova na kulturnim dobrima.
Odjel je trenutačno angažiran na izradi opsežnijih konzervatorskih dokumenata kao što je Konzervatorska podloga za buffer zonu Dubrovnika i Konzervatorska podloga područja Stona, a uskoro će voditi izradu podloge i za samu kulturno-povijesnu urbanističku cjelinu Dubrovnika. Cilj je da konzervatorski dokumenti postanu javni dokumenti koji će pomoći građanima i konzervatorima u očuvanju kulturnog nasljeđa i kvaliteti života u visoko valoriziranim cjelinama. Mislimo da će se transparentnim pravilima jednakima za sve konzervatorska služba približiti građanima.
U tijeku je monitoring oštećenja Orlandovog stupa. Je li postavljanje replike konačna odluka, odnosno kad će se znati njegova buduća sudbina?
Cilj monitoringa i ostalih pripremnih postupaka je utvrđivanje stanja kamena i karaktera strukturalnih oštećenja te određivanje pristupa zaštiti Orlandovog stupa u skladu s preporukama UNESCO-a. Rezultati monitoringa utjecat će, između ostalog, na konačnu odluku o tome hoće li original moći ostati na svom mjestu ili će se muzealizirati i izraditi replika.
Smatrate li da su Dubrovačke ljetne igre potkapacitirane s obzirom na broj izvedbenih programa pa i izvanfestivalskih budući da se primjerice bave i produkcijom Zimskog festivala? Koliko bi im posao olakšao npr. menadžment u kulturi i je li on potreban gradu kakav je Dubrovnik?
Osnivač Javne ustanove u kulturi Dubrovačke ljetne igre, koja organizacijski i produkcijski provodi nacionalni festival Dubrovačke ljetne igre, je Grad Dubrovnik koji usvaja plan i program ustanove te je, samim tim, mjerodavan donositi odluke o kadrovskoj politici. Javnost u Dubrovniku zna da sam bila dijelom tima koji je pripremao kandidaturu Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture. Koordinaciju cijelog procesa vodile su kolege i kolegice iz ove javne ustanove, tad sam mnoge od njih dobro upoznala i uvjerila se u njihov profesionalizam, otvorenost i posvećenost poslu.
U tijeku je izmjena Pravilnika o organiziranju, financiranju i donošenju programa festivala Dubrovačke ljetne igre. Zbog čega se ukazala potreba da se intendant imenuje na četiri umjesto na dvije godine?
Dubrovačke ljetne igre, kao najstariji hrvatski nacionalni festival u području izvedbenih umjetnosti, već dugi niz godina nastoji se pozicionirati među vodeće europske festivale. Budući da nije realno održavati izvedbenu i organizacijsku razinu festivala u sve zahtjevnijim produkcijskim uvjetima, kad znamo da su termini renomiranih umjetnika i ansambala, kako internacionalnih tako i hrvatskih, popunjeni više godina unaprijed, odlučili smo da je potrebno pristupiti izmjeni Pravilnika te mandat vodstva Dubrovačkih ljetnih igara, zbog omogućavanja lakšeg planiranja festivalskih izdanja, produžiti na 4 godine. Napominjem kako i intendanti nacionalnih kazališta u Hrvatskoj dobivaju mandat na 4 godine što, uz pozitivnu praksu inozemnih festivala, ukazuje na opravdanost ove odluke.
U Dubrovniku skoro pa ni jedan natječaj za ravnatelja javne ustanove u kulturi ne prođe bez određenih poteškoća pa i tužbi na Upravnom sudu. Na kraju zapravo politika u većini slučajeva ima zadnju riječ, suprotno mišljenju upravnog vijeća ustanove. Kako to komentirate i bi li se izbori ravnatelja trebali drukčije regulirati?
U mandatu ove Vlade u svim zakonima koje smo do sad mijenjali u resoru kulture (muzeji, knjižnice, arhivi, audiovizualne djelatnosti) podizali smo kriterije za izbor upravnih vijeća i ravnatelja javnih ustanova. Moje je mišljenje da na rukovodeća mjesta u ustanovama u kulturi treba uvijek birati kandidate s najboljim programom i odgovarajućim kvalifikacijama. Tim principima se vodim u imenovanjima koja su u mojoj nadležnosti. To je jedini način na koji mogu poslati poruku kulturnoj javnosti, ali i predstavničkim tijelima koja ovlast izbora ravnatelja imaju na lokalnim i regionalnim razinama. Ne znam točno na koji ili koje se primjere referirate u vašem pitanju, ali iz mojih kontakata s ravnateljima javnih ustanova u Dubrovniku mogu reći da se radi o visoko motiviranim i stručnim osobama.
Hoće li se i kad pokrenuti izmjene Zakona o medijima i Zakona o elektroničkim medijima i na što će biti stavljen naglasak?
Zakon o elektroničkim medijima planiramo uputiti u proceduru u trećem kvartalu ove godine, a o Zakonu o medijima provodimo konzultacije, planiramo donošenje novog zakona sljedeće godine. Zakon o elektroničkim medijima donijet će usklađivanje s revidiranom Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama, ali i niz izmjena koje su potrebne kako bi se zakonodavni okvir uskladio s potrebama današnjeg vremena. To se odnosi, između ostalih tema, na liberalizaciju sustava koncesija, pravila o koncentraciji, unapređenja vezano uz elektroničke publikacije, pitanje transparentnosti vlasništva u medijima.
Vruća tema zadnjih je dana Zakon o nedopuštenom ponašanju na internetu. Je li točno da će odgovornost za sadržaj u komentarima biti na samom mediju i tko bi u tom slučaju nadzirao sadržaj?
Zakon o nedopuštenom ponašanju na internetu ne odnosi se na medije. On će se odnositi u prvom redu na platforme, servise i društvene mreže koje nisu mediji iako mnogi građani imaju dojam da dijeleći i konzumirajući sadržaje i objave zapravo prate medije. U medijima postoji urednička odgovornost koja je jasno utvrđena i ako se objavljuju neprimjereni sadržaji, za te objave odgovara urednik. U slučaju društvenih mreža i platformi nema takve odgovornosti. Namjera je da se utvrdi odgovornost onih koji su vlasnici i koji upravljaju takvim servisima ako se na takvim mrežama objavljuju i dijele sadržaji koji pozivaju na mržnju, terorizam, koji mogu predstavljati ugroze za sigurnost ili javno zdravlje. Ne radi se o nadziranju sadržaja nego o utvrđivanju odgovornosti onih koji omogućuju da se takvi sadržaji dijele i postaju dostupni. Na europskoj razini uz razgovore o unapređenju zakonskih okvira puno se radi na samoregulaciji u okviru koje platforme same rade na suzbijanju takvog ponašanja i naravno na programima medijske pismenosti koji su najvažniji kako bi građani, a posebno djeca i mladi znali prepoznati negativne pojave i prema njima zauzeti adekvatan stav.
Zbog čega se osniva još jedno regulatorno tijelo umjesto da se reformira postojeća Agencija za elektroničke medije?
O tome hoće li se osnivati posebno regulatorno tijelo ili ne tek će se voditi rasprava. Ono što očito nedostaje jest regulatorno tijelo koje bi imalo nadležnost nadzirati provođenje odredbi Zakona o medijima. U ovom trenutku, s obzirom da ne postoji regulator, jedina satisfakcija, odnosno zaštita koju možete potražiti ako smatrate da se netko u tiskanim medijima ogriješio o Zakon ili povrijedio vaša prava jest pokrenuti spor pred sudom. Svjedočimo većem broju sudskih tužbi i postupaka što nije dobro za percepciju neovisnosti i slobode medija.
Razgovor je objavljen u tiskanom izdanju DuLista.