Doktorica Marija Mašanović, dr. med. spec. javnog zdravstva, voditeljica Odjela za socijalnu medicinu u Službi za promicanje zdravlja pri Zavodu za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije postala je prvi primarijus ovog Zavoda. S dr. Mašanović razgovarali smo o njenom postignuću, izazovima rada u Zavodu u uvjetima pandemije koronavirusa, kao i gorućim javnozdravstvenim pitanjima naše županije.
Što za Vas osobno, ali i za Zavod znači primarijat koji ste postigli te kako je tekao put do njega?
Primarijat je za svakog liječnika priznanje za njegov cjelokupni opus i rad unutar svoje struke. Budući da sam imala uvjete za kandidiranje, prikazala sam svoj cjelokupni rad u Zavodu kroz ovih 17 godina, u kojem sam se i realizirala kao liječnik specijalist – što smo sve napravili i jesmo li potaknuli ljude na promjene. Zavod je moja matična kuća u koju sam došla raditi kao mlada liječnica, u vrijeme kada je bilo jako teško dobiti specijalizaciju. Prijavila sam se na natječaj u Zavodu, nije bilo puno zainteresiranih kolega i tako sam krenula raditi u segmentu zdravstva koji mi je do tada bio nepoznat. Ovo govorim iz razloga, što se svi liječnici jako puno educiraju da bi se bavili bolestima, da bi prepoznavali simptome i liječili ih lijekovima i postupcima. A, preventivna medicina kojom se Zavod bavi, podrazumijeva sve mjere i snage koje se moraju organizirano poduzeti da bi se kod zdravih osoba navrijeme prepoznalo i otkrilo bolesno stanje ili simptom, nešto što se ne prikazuje, a tinja. To mladog liječnika koji je pun želje za adrenalinom, liječenjem, pomaganjem, u početku možda malo i frustrira jer sve što se radi u javnom zdravstvu zahtijeva vrijeme, timski rad, uključenost struke, zajednice, podršku lokalne uprave, ali i medija. Potrebne su minimalno dvije do tri godine da bismo vidjeli neki pomak i da bi se stvari pokrenule prema naprijed. Primarijat je titula koja prepoznaje rad nekoga tko je najveći dio svoje karijere posvetio širenju zdravstvene misli. Kroz to se ogledaju i svi naši projekti, programi i rezultati. Sve što se realiziralo unutar naše Službe za promicanje zdravlja, u zajedničkom radu svih nas, pa tim više ovaj primarijat nosi i veliku odgovornost da pomognemo ljudima pružiti informaciju gdje mogu riješiti svoj problem u djelokrugu rada koji pokrivamo. Svojim kolegama u Zavodu, na ovaj način sam otvorila put i potaknula ih da i oni prikažu svoj stručni doprinos u zdravstvenoj zaštiti naše županije.
S druge strane, u pandemiji smo se morali naučiti snalaziti i u okvirima preopterećenog zdravstvenog sustava ne samo povećanim obimom posla u Zavodu, već i preraspodjelom radne snage zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika kako bismo situaciju stavili pod kontrolu i nastavili s redovitim poslovima. Zavod je u svemu tome zadržao svoju ulogu u unaprjeđivanju znanja i edukacije zdravstvenih djelatnika. To je ono što i moj primarijat pokazuje drugima – da se i kroz pandemijske uvjete može i treba ulagati u obrazovanje i napredovanje svih kadrova u zdravstvu, da bi se vidjelo svjetlo na kraju tunela, da se možemo nadati da ćemo se ponovno vratiti u naš stari način života, ali s naučenim lekcijama.
Za vrijeme pandemije, uz bolnicu, najveći je pritisak i na Zavodu za javno zdravstvo. Kako se s time nosite?
Kad je nastupila pandemija neke službe Zavoda su se preraspodijelile tako da su djelatnici krenuli pružati podršku u testiranju, evidentiranju i obradi oboljelih. To je jedan ogromni nevidljivi posao. U pandemijskim okolnostima zadatak nam je bio doći do podataka o svim kontaktima oboljelih, osobe staviti u izolaciju dok se prirodni tijek infekcije COVID-19 ne zaključi, kako se bolest ne bi širila dalje. U našem smo odjelu u to vrijeme ostali bez jedne medicinske sestre te smo pod hitno morali pronaći novu. Bilo je teško dobiti nekoga, s afinitetom za rad u ovoj djelatnosti, ali došla nam je izvrsna medicinska sestra koju smo uputili u posao. Uz podršku i razumijevanje ravnatelja dr. Mata Lakića i voditeljice naše službe dr. Ankice Džono Boban uspjeli smo se ekipirati i zahvaljujući tome, organizirati tako da se i ja priključim pod kraj trećeg vala koronavirusa u epidemiološku obradu kontakata. Što se tiče prilagodbe rada u odjelu za socijalnu medicinu koji vodim, raduje me što napokon možemo nastaviti i s našim javnozdravstvenim aktivnostima. Do pandemije koronavirusa, radili smo brojne radionice i za djecu vrtićke dobi, držali smo gerontološka predavanja, bilo je i aktivnosti na otvorenome. Nadam se da ćemo uspjeti i sada unatoč malo zahtjevnijim okolnostima.
Je li uloga kampanja koje Zavod provodi u vrijeme pandemije još veća kako druge bolesti mimo COVID-a, ne bi prošle ‘ispod radara’?
Statistika će nam pokazati s kakvom ćemo zdravstvenom slikom izići iz pandemije. Ono što svatko sam može napraviti jest, kada dobije poziv da nešto poduzme za svoje zdravlje, da se odazove. Bolesti od kojih ljudi najčešće boluju su vezane uz način života. To je ponajprije malo kretanja, puno sjedanja, neuredna i nutritivno siromašna, neraznolika prehrana, nedovoljan unos tekućine, pretjerivanje s koncentriranim ugljikohidratima, šećerima, alkoholom i drugim sredstvima ovisnosti. Sve te posljedice vidjet ćemo u razdobljima koja su pred nama. Svi ti stilovi života povezani su s organskim sustavima koji najčešće zbog njih i obolijevaju. Želim sve naše razgovore okrenuti na pozitivu. Ne želim vjerovati da ćemo toliko zapustiti naše zdravstveno stanje jer da sam toliki pesimist ne bih se radovala svakom novom danu na poslu gdje uvijek sa svim našim suradnicima možemo napraviti neku promjenu. A, promjena prvo počinje od samog čovjeka koji će reći, primjerice, da danas želi smanjiti jedan cigar i napraviti nešto za sebe. Kad se zapita gdje bi mogao pronaći konkretnu pomoć, to može u našem Zavodu.
Zavod provodi i nacionalne programe ranog otkrivanja zloćudnih bolesti i upravo ste krenuli s novim ciklusom.
Provodimo Nacionalne programe ranog otkrivanja raka dojke, vrata maternice koji je trenutno u reorganizaciji i debelog crijeva. Rak ne daje rane znakove bolesti. Svi nacionalni programi dizajnirani su upravo da pozivaju zdrave osobe bez simptoma bolesti u dobi u kojoj se određeno sijelo raka najčešće javlja. Za Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva to je dob 50 – 74 godine, a pozivima su obuhvaćeni i muškarci i žene. Osobe koje već boluju od raka debelog crijeva se ne pozivaju. Upravo ovog tjedna krećemo sa slanjem poziva i testova u sklopu 5. ciklusa i to osobama koje su rođene 1963. – 1966. jer su pozivima bili obuhvaćeni prije dvije godine i onima koji su rođeni 1970. i 1971. – njih pozivamo prvi put. Zovemo ih da se odazovu na testiranje stolice na oku nevidljivu krv u vlastitom domu. Bilo bi lijepo kad bismo malo podigli odaziv na ovaj program jer on nije zadovoljavajući u našoj županiji kroz protekle dvije godine. Voljela bih nas svrstati među županije koje su za to više zainteresirane. Vjerujem da ćemo u svemu uspjeti, samo nam za to treba pomoć građana. Ono što oni mogu napraviti je vrlo jednostavno kad je u pitanju otkrivanje raka debelog crijeva. Kada dobiju pozivno pismo samo trebaju potpisati suglasnost da žele napraviti test, dobiti testove, napraviti ih te poslati nazad u kuverti s plaćenim odgovorom.
Obavještavamo samo osobe s pozitivnim nalazom testa i za njih dogovaramo kolonoskopski pregled u Općoj bolnici Dubrovnik, za koju ne treba uputnica obiteljskog liječnika. Na taj način osobe preuzimaju aktivnu skrb za svoje zdravlje, a u ruci svakog čovjeka leži moć za očuvanje vlastitog zdravlja. Rak debelog crijeva u Hrvatskoj se najčešće otkriva u uznapredovalom stadiju, a kad imate negdje polip koji ste odstranili i niste dozvolili da se zapusti, osobu ste izliječili. Zato je važno stalno podizati svijest o preventivnom zdravstvenom djelovanju. Kroz godine smo napravili niz kampanja preko kojih su informacije doprle do sugrađana.
Kakvom biste našu županiju ocijenili po pitanju zdravstvenog stanja? Brinemo li o njemu dovoljno?
Kolege bi rekle da smo zapušteni. Pretili smo, puno pušimo, pijemo, malo se krećemo, ne odazivamo se baš na preventivne preglede, a bolest se otkriva u uznapredovalom stadiju i to ne samo karcinomi. Tu su i bolesti probavnog, dišnog, koštano-mišićnog sustava, endokrinološke bolesti poput šećerne bolesti i poremećaja rada štitnjače i ostale kronične nezarazne bolesti. Imamo na dosta toga poraditi, a sve kreće od zdravih životnih izbora. Ako jedna informacija koju uputimo promijeni nekome život, on će dalje kao u koncentričnom krugu širiti to znanje i mijenjat će živote drugih ljudi. Ljudima su bolesti samo brojevi dok im se ne dogode u njihovoj bliskoj okolini. Onda to nije samo karcinom, nego iz prve ruke osoba vidi koliko se čovjek u njegovoj blizini pati, da se zapustio, da se nije pazio, da nije imao podršku kako bi do kraja odradio pregled ili se na to dugo čekalo. Sustav mora pronaći način da se ljudi više okrenu sebi, svome zdravlju, odlasku na redovite preglede i da to usvoje kao npr. svakodnevno pranje zubi. Nadam se da ćemo iz svega ovoga izaći jači i da nam zdravlje neće patiti.
Što biste izdvojili kao gorući zdravstveni problem u županiji, mimo COVID-a?
To je svakako dugo čekanje na dijagnostičke i specijalističke preglede. Problem je, primjerice, što se u sklopu Nacionalnog programa mamografija može napraviti bez problema, ali se na ultrazvuk čeka jako dugo. Pitanje je i kadrova koji to mogu napraviti. Ne mogu odraditi nešto za što nemaju fizičkih kapaciteta. Postoje i privatne zdravstvene ustanove gdje osoba može napraviti preglede, ali ipak, zdravlje bi kao temeljno ljudsko pravo trebalo biti dostupno svima, bez obzira na ekonomski ili bilo koji drugi status. Upravo je ova pandemija ključna te ćemo u njoj vidjeti kako će i koliko osobe biti u mogućnosti sebi priuštiti pretragu i pregled. Što se tiče bolesti, gorući problem su bolesti srca i krvnih žila, zatim karcinomi – kod žena karcinomi dojke, pluća i debelog crijeva, a kod muškaraca prostate, debelog crijeva i pluća. Trenutno je popriličan problem i u ordinacijama obiteljske medicine jer su liječnici opterećeni dodatnim poslom. Angažirani su u cijepljenju, ne samo svojih pacijenata, nego svih kako bismo što prije procijepili populaciju. Ipak, nadam se da će sve izaći na dobro. Brojke oboljelih opadaju, situacija je sve bolja, a vjerujem i da će cijepljenje donijeti dobre rezultate.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 19. svibnja 2021.