Sezona kruzera se već itekako zahuktala, gotovo svakodnevno na tisuće gostiju s kružnih putovanja stižu u naš Grad, a kako sada stvari stoje situacija s gužvama neće biti bitno drugačija od one prošle godine. Zašto većina tih brodova dolazi tijekom vikenda, koje nove ponude i projekti možemo očekivati, kao i kakva je budućnost gruške luke ‘pročešljali’ smo s Antunom Asićem, ravnateljem Lučke uprave Dubrovnik.
Sezona kruzera je počela, što se ove godine može očekivati u smislu broja putnika?
-Mi smo do sada na razini od prošle godine po broju putnika, ali ukupno na razini godine očekujemo pad od cca 17 posto. Treba reći kako je to više rezultat nerealnog rasta od 34% od prošle godine, nego pad potražnje za Dubrovnikom kao destinacijom. Najveći uzročnici smanjenja su odlazak jednog broda MSC sa tridesetak ticanja u Split, te odlazak „branda“ Carnival Cruise line koja je u potpunosti otišao iz Europe za kraći period. Prošle godine smo imali 553 ticanja, ove godine očekujemo 438 ticanja. Pretvoreno u putnike, prošlu godinu imali smo imali 942 tisuće putnika, a ove godine očekujemo oko 780-790 tisuća.
Gdje mi dobro kotiramo, koja tržišta su nam najjača?
-Prema analizi koju smo prošle godine proveli na prvom mjestu prema nacionalnostima putnika nalaze se Talijani s 24% udjela, koje slijede putnici iz Velike Britanije sa 15%, Španjolci 12% te građani SAD, Njemačke i Francuske iz čega je vidljivo da su putnici pretežito sa zapadnog tržišta. Nacionalnosti putnika značajno su povezane s brendovima i domicilom brodarskih kompanija.
Kako osvojiti istočna tržišta?
-To je predmet brodara. Oni organiziraju i dovoze putnike. Mi imamo porast gostiju iz Koreje i Japana, a Kinezi su zasada pretežito orijentirani na lokalna kružna putovanja u Žutom moru. No njihov potencijal raste i ekonomsko jačanje njihova srednjeg sloja stanovništva omogućuje im da sve više interkontinentalno putuju te možemo u skoroj, ne tako dalekoj budućnosti, očekivati i njihovo značajnije učešće.
Svake godine se čuje isto pitanje u ovo doba, kakva je korist od kruzera?
-Teško je to izračunati znanstveno pokazati, ali prema prošlogodišnjem službenom istraživanju prosječna potrošnja putnika s kruzera iznosila je 235 kuna po putniku. To se odnosi samo na osobnu potrošnju i ne obuhvaća izlete i prihode od usluga koji se izravno prodaju na brodu, a troše u Dubrovniku.
Kolika je cijena ticanja svakog broda na kružnom putovanju?
-Tu ima više stavki, ali neka osnovna pristojba koja se plaća lučkoj upravi za infrastrukturu je 550 eura paušalno, plus 10 centi po bruto toni broda. To znači da ticanje najvećih brodova može stajati i do 14 tisuća eura samo za lučku pristojbu. Tu su nadalje naknade za vez, svjetlarina kao i druge brojne usluge – od odvoza smeća do opskrbe vode, popune hrane itd. koje se pružaju brodu.
Nedavno je objavljeno kako će Dubrovnik postati tzv. ‘homeport’, odnosno luka polaska za brodove na kružnim putovanjima. Koliko će to značiti za Dubrovnik, i samu luku?
-Za Lučku upravu to će značiti jedan novi izazov i iskorak na novo tržište. Nama to neće bitno povećati prihode, ali zato hoće svima koji su naslonjeni na kruzere, agencijama, koncesionarima itd.. Procjena je kako će 25 posto putnika prije ili poslije putovanja ostati kod nas u Gradu tako da će i hotelijeri od toga imati koristi. Korist će biti za cjelokupnu zajednicu što i jest jedan od interesa infrastrukturnih projekata.
Uz taj lijepi događaj najavljen za 2015. godinu, postoji i još nešto vrlo značajno u 2015. vezano za dubrovačku luku. Naime, Luci Dubrovnik d.d. ističe koncesija 19. srpnja 2015. godine – kako se može planirati sljedeća sezona uz taj mač nad glavom?
-Tako je, to je 19. srpnja, ali sezona se može i mora planirati. Luka Dubrovnik d.d. podnijela je 2006. godine nepotpuni zahtjev za dodjelu koncesije. U to vrijeme nije bio riješen ni UPU tako da se potpuni zahtjev nije mogao ni podnijeti. Početkom ove godine podnesen je dopunjeni zahtjev koji još uvijek nije u potpunosti usklađen s razvojnim ciljevima i planovima lučke uprave i RH. Cijelo vrijeme nastojimo iznaći rješenje, ali još ga nemamo.
Što to točno znači?
-Luka Dubrovnik traži da se preferira kao partner u razgovorima s budućim koncesionarima, a to u današnje vrijeme jednostavno nije moguće. Budući koncesionar će morati uložiti 70 milijuna eura u izgradnju terminala, trgovačkog centra i novog autobusnog kolodvora te nametanje preferencijalnog partnera znatno bi otežalo natječaj za koncesiju.
Znači traže protekcionizam?
-Tako je, traže da budu zaštićeni u budućem natječaju za koncesiju. To je vrlo teško izvesti, pogotovo godinu dana prije isteka koncesije. Za to nema realne tržišne i ekonomske osnove, a niti pravne osnove. Luka Dubrovnik jest u 48 postotnom vlasništvu Grada, ali je po svome ustroju privatno društvo.
Direktor Luke Dubrovnik Božidar Memed je u nekoliko navrata rekao kako je svima produžena koncesija, osim Luci Dubrovnik. Na posljednjoj sjednici GV-a je za govornicom rekao kako ih Ministarstvo opstruira, a kako 70 obitelji od toga živi?
-Cilj je je i Ministarstva i Lučke uprave da se Luci Dubrovnik produlji koncesija. Nikome nije cilj nestanak Luke Dubrovnik i dolazak nekoga drugoga na područje gdje Luka Dubrovnik već dugo godina obavlja lučke aktivnosti. Može se isto tako postaviti pitanje Luci zašto je svima produljena koncesija, a njima ne. Ono što se Zakonom traži nije dostavljeno na pravi način.
Što im nedostaje?
-Nema transparentnog i jasnog dokumenta u obliku Studije izvodljivosti, sa realnim iskazom budućeg poslovanja željama i izračunima. To mora biti detaljno razrađeno i transparentno napisano kako bi se spriječili sukobi u budućnosti. Sama inicijativa za produljenje koncesije mora biti jasno napisana, a ona to još uvijek nije. Svima nam je cilj da se koncesija produlji, ali tražimo od Luke Dubrovnik na temelju čega se to može napraviti. Na taj način Luka Dubrovnik zadržala bi svoje djelatnosti na cijelom području, izuzev manjeg broja djelatnosti koje će biti uključene u natječaj za koncesiju. Nekoga tko ulaže 70 i više milijuna eura morate motivirati za mogućnost zarade, jer u suprotnom neće nitko doći, odnosno kapital će poći tamo gdje je manji rizik i veća mogućnost zarade.
Na temelju čega Luka Dubrovnik kao tvrtka može temeljiti svoj financijski plan, od čega mogu uprihodovati te novce?
-Oni će i dalje raditi opskrbu vodom, naplaćivati privez i odvez borda, uklanjanje otpada, opskrbu električnom energijom gdje je to moguće s obzirom na infrastrukturu. Luci Dubrovnik s ulaskom budućeg koncesionara također se pruža mogućnost da i njemu pruži određene usluge koje on bude trebao, ali na tržišnim osnovama, a ne protekcionistički. Primarna koncesija, znači zaštitu ne ulaska tržišta za određeno vrijeme, a to nije dobro za efikasnost luke i njenu konkurentnu poziciju. Luke su bitan element u gospodarstvu i Europa dosta razmišlja o tome kako ih učiniti što efikasnijim. Ako se zaustavi ulazak tržišta onda se javljaju problemi efikasnosti i konkurentnosti luke.
Znači li ulazak koncesionara gašenje Luke Dubrovnik kao dioničkog društva?
-Ne znači. Mi još uvijek očekujemo, a vjerujem kako i Luka još uvijek pozitivno razmišlja, da će se koncesija produljiti. No, vremena je jako malo, niti godinu dana, a to što ide na Vladu mora biti prikazano na ekonomskim i pravno zasnovanim činjenicama. Novi koncesionar će dobiti dio područja od Kantafiga do kružnog toka gdje se privezuju brodovi na kružnim putovanjima. Na tom bi dijelu Luka nastavila pružati usluge osim ukrcaja i iskrcaja putnika, jer je to prihod na koji budući koncesionar računa temeljem izgradnje objekata suprastrukture. Luka Dubrovnik danas jako mali dio tih usluga realizira jer nemamo izgrađenu suprastrukturu. Luka s ulaskom koncesionara gubi novac od najma prostora, ali prvenstvena uloga Luke je pružanje usluga, a ne ubiranje koncesijske naknade za prostor.
Ulaganja u luku, od koga god dolazila, dovest će i do povećanja broja putnika. To ponovno otvara još jednu temu – gužve u Dubrovniku?
-Prošle godine rekord je bio 16 i pol tisuća putnika u jednom danu, ali ne istovremeno, što je zaslugom svih čimbenika od Grada do turističkih agencija dobro odrađeno. Ove godine isto imamo par kritičnih datuma, a prvi je u drugoj polovici lipnja. Ove godine imamo problem subote jer imamo dva velika broda koja dolaze i odlaze u isto vrijeme. Tu smo zajedno s Gradom i agencijama uvidjeli problem i nastojimo ga zajednički riješiti uz pomoć gradskih službi i turističke zajednice Grada te bolje organizacije prometa. Tu ne možemo izbjeći tzv. „rush-hour“ između 11 i 30 i recimo 12 i 45, ali svaki grad ima neko svoje kritično razdoblje u prometu i neke činjenicu moramo prihvatiti uvažavajući dobrobit koja proizlazi iz razloga njihova nastanka.
Može li uopće napraviti preraspodjela po tjednu?
-Što se tiče dolazaka brodova na kružnom putovanju, naš zemljopisni problem je što smo na dan plovidbe od Venecije. Mi smo zbog toga kod dijela brodova ili zadnja ili prva luka nakon ili prije Venecije. Brodar mora u prvu i posljednju luku doći na vrijeme i to je problem jer nama oko 60 posto brodova ima Veneciju za luku polazišta (home port). Oni stoga ne mogu puno pomicati po svom itinereru jer to jednostavno nije moguće. To nije slučaj za sve, ali jest za jedan znatan broj. Mi u pripremi sezone, što se radi minimalno godinu dana unaprijed, nastojimo rasporediti brodove kako bi što manje opteretili život Grada, a i sami brodari žele da se njihovi putnici što ugodnije osjećaju u odredištima u koje uplovljavaju. Neki brodar može prihvatiti izmjene, a nekad koji redovno tjedno dolaze to je nemoguće. U tim opcijama brodari gdjegod zamijene redoslijed luka odredišta ili uopće ne dođu u Dubrovnik, što s druge strane može rezultirati i značajnijim padom broja putnika, jer govorimo o brodovima kapaciteta 3 i 4 tisuće putnika.
Je li istina kako se radi na projektu u sklopu kojeg bi se brodovi u luci opskrbljivali strujom kako im motori ne bi morali raditi?
-Kad govorimo o opskrbi brodova na kružnim putovanjima električnom energijom mislimo prvenstveno na njihovu veliku potrebu za snagom od 8 do 12 MW. U ovom trenutku to se u Dubrovniku definitivno ne možemo osigurati. Kontaktirani smo s raznim rješenjima od ponuđača koji nude takve usluge, ali za sada nijedno od njih nije izgledno. Postoji recimo u Hamburgu sustav LNG električne centrale na splavi. Investicije će biti oko 13 milijuna € i kombinacija je proizvodnje električne energije i toplane za grad. Ali to je rješenje samo za jedan brod, a nama bi trebale barem dvije ili tri takve, a otvaraju se i dodatni trošak dopreme LNG u Dubrovnik. O tome rješenju će se razmišljati u doglednoj budućnosti i nastojati će se osigurati iz EU fondova financiranje studije. Problem je i kod samog priključka na brod jer je riječ o različitim frenkvencijama, a još nisu u konačnici definirani standardi priključka koji se sastoji od nekoliko debelih kabela. Ono što je zasada učinjeno, da bi se smanjilo onečišćenje, je da brodovi tijekom boravka u luci moraju trošiti gorivo sa 0.1 posto sumpora i to je definitivno veliki napredak.
Koliki su bili prihodi Lučke uprave u prošloj godini?
-Tu treba napomenuti kako je država, kao i prethodnih godina pomaže kapitalnom donacijom od 12 milijuna kuna za povrat kredita EBRD-a za izgradnju obale. Ta investicija u infrastrukturu je isplativa, ali zbog kratkoće roka otplate kredita država tu pomaže povrat kredita. Izvan tog okvira prihodi su lani bili 34,7 milijuna kuna, odnosno 17 posto viši nego 2012. godine. Od tog iznosa najznačajniji dio od 24,1 milijuna kuna otpada na pristojbe brodova za kružna putovanja. Među drugim značajnim prihodima su koncesije na prostor ili djelatnost. Od toga smo uprihodili oko 7,1 milijuna kuna. Zbog podijele obale sukladno UPU između Lučke uprave Dubrovnik i Županijske lučke uprave Dubrovnik, imali smo osjetan relativni pad od pristojbi u segmentu takozvane „marine“.
Ono što nije dobro za šire turističko gospodarstvo je pad linijskog prometa za Bari koji je prošle godine zabilježio pad u odnosu na 2012. godinu od 31 posto po broju prevezenih putnika, a također je zabilježen pad na liniji Rijeka Dubrovnik od 11 posto, što dovodi upitnim daljnje održavanje ove linije.
Ipak, veseli me porast motornih jedrenjaka u kabotažnim kružnim putovanjima od čak 25 posto u odnosu na prethodnu godinu, kao jednog specifičnog hrvatskog proizvoda.
Ove godine je krenula od 15. svibnja i sezonska brzobrodska linija koja povezuje Split i Dubrovnik preko otoka Brača, Hvara i Korčule dva puta tjedno, a putovanje Split Dubrovnik traje 4 sata i 30 minuta, što je jedan pozitivan pomak povezivanju Dubrovnika s otocima južne i srednje Dalmacije i Splitom.
Za kraj, Dubrovnik će uskoro dobiti jednu novu turističko-pomorsku ponudu?
-Da prošli tjedan smo dobili iskaz interesa od jedne splitske agencije za vez broda na predjelu Batahovine koji bi služio kao hostel. Brod bi raspolagao s oko 460 postelja. To je jedna nova ponuda u Gradu, ali za to treba osigurati osim maritimnog dijela i siguran pješački pristup brodu na čemu radimo zajedno s Gradom, MUP-om, Carinom i svim koji su mogu doprinijeti rješenju ovog pitanja.
To je svakako projekt od interesa za Dubrovnik i koji dovodi mlade potrošače koji se tako odgajaju u goste koji se ponovo vraćaju. Početak projekta uz uvjet prethodnog rješavanje cjelokupne problematike predviđa se početkom lipnja.