U programu šestog izdanja ‘Dana kreativnih/kulturnih industrija’ pisalo je kako će se ovog četvrtka održati ‘Predstavljanje plana upravljanja zaštićenom povijesnom cjelinom grada Dubrovnika’, no u pitanju je bio sasvim drukčiji događaj. Ne manje bitan, ali opet – sasvim drukčiji. Naime, održala se prezentacija ‘Plana participativnog uključivanja dionika’, a koji će kasnije služiti za stvaranje nacrta ‘Plana upravljanja zaštićenom povijesnom cjelinom grada Dubrovnika’. Dakle, ‘Plan’ nije gotov, nismo čuli rezultate, samo kako će se građani, udruge i ostali dionici uključiti u njegovo stvaranje. Tako da je jedan od zaključaka i bio kako se treba naučiti baratati pojmovima.
Plan upravljanja zaštićenom povijesnom cjelinom grada Dubrovnika je, kako ističe ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika Mihaela Skurić, dokument koji se mora obvezno donijeti, a sve u skladu s UNESCO-ovim smjernicama. Upravo je Zavod za obnovu Dubrovnika ispred Grada Dubrovnika zadužen za provedbu ovog projekta. Ugovorili su izradu s Arhitektonskim fakultetom, a čiji je dekan Krunoslav Šmit, ujedno i koordinator Izrade plana upravljanja, predstavljao navedeni ‘Plan participativnog uključivanja dionika’ na današnjoj prezentaciji.
Inače, Plan upravljanja treba pokazati smjernice kako se trebamo odnositi prema baštini te valorizirati ono što predstavlja baštinu od svjetskog značaja te implementaciju u suvremene procese koji se događaju u tim lokalitetima. Vrijednost projekta je 870 tisuća kuna i financira se iz proračuna Grada Dubrovnika.
-U našim rezultatima treba postojati akcijski plan i mjere koje se trebaju poduzeti, organizacijski modeli kao i preporuke za poštivanje donešenih pravila i ograničenja u svrhu zaštite. Ovom prezentacijom željeli smo široj javnosti ukazati koje su bile okolnosti upisa Dubrovnika na listu zaštićene nematerijalne baštine UNESCO-a, objasniti što trebamo napraviti kako bismo sačuvali te vrijednosti i kako se očekuje uključenost svih dionika u donošenju odluka kao i razine osobnog postupanja prema baštini – rekla je Skurić.
Skurić je podsjetila kako je sve krenulo 2005. godine kada je zahtjev za održivim upravljanjem uključen u Operativne smjernice za primjenu Konvencije o svjetskoj baštini. Grad i Poglavarstvo zadužilo je 2008. godine Zavod za obnovu Dubrovnika da izradi plan uprave. U ožujku 2009. godine izrađena je metodologija izrade te je imenovano povjerenstvo za praćenje izrade plana kao i voditeljski tim stručnjaka.
-Promjenom gradske vlasti odustalo se od daljnjeg rada te smo ponovno krajem 2014. započeli s izradom Plana. Metodologija je izrađena te prezentirana Misiji UNESCO-a i ICOMOS-a u listopadu 2015. i tome je slijedila izrada dokumentacijskih podloga za izradu plana od kojih je najznačajnija izrada sociološke i demografske studije u sklopu koje je proveden interni popis stanovništva i kućanstava. Ukupan broj stanovnika 2016. iznosio je 1557 ljudi, ali samo unutar zidina. Nakon toga je izrađen koncept Plana i usvojen je na Gradskom vijeću 31. kolovoza 2017. godine – rekla je Skurić.
-Očekivanja od plana upravljanja su da se da do znanja o vrijednosti baštine te da se donesu mehanizmi za njezino očuvanje. U izradi Plana upravljanja od izrađivača se traži poseban osvrt na graditeljsku baštinu, fizičke strukture dobra koje svjedoče njegovoj izvanrednoj vrijednosti. Potrebno je utvrditi stanje baštine, zaštititi ga i očuvati ga od daljnjeg propadanja. Trebaju se utvrditi svi vidovi dokumentacije koji su potrebni za stanovništvo. Na osnovi rezultata sociološko-demografske studije, treba osigurati preduvjete da grad ostane živ, da ima sve funkcije koje su potrebne za normalan život stanovnika, da bi se zaustavilo daljnje iseljavanje i spriječila muzealizacija povijesne jezgre. Grad treba promatrati kao kvart koji služi svim stanovnicima, a ne samo turistima. Također, kroz aktivnosti oko plana upravljanja želimo senzibilizirati građane na potrebu zaštite te održivog korištenja kao i na adekvatnu namjenu i potrebe zadržavanja stanovanja u gradu – istaknula je Skurić. Potrebno je, kaže dalje, dati poseban osvrt i ‘analizirati povijesnu infrastrukturu unutar grada što se tiče povijesne vodoopskrbe i odvodnje uređenju trgova i ulica te o njihovoj funkciji te sagledati održive kapacitete korištenja tih javnih površina, rute kretanja turista i turističkih vodiča’. Dodaje i kako ‘treba riješiti pitanje kanalizacije, preopterećenost energetske mreže, sve što grad opterećuje da bi funkcionirao kako treba, kao živi dio’.
-Očekuje se i poseban osvrt na sidrenje u akvatoriju ispred gradske luke i Lokruma jer to predstavlja dio zaštićene baštine. Potrebno je ustrojiti jasan upravljački mehanizam koji će biti dokument koji objedinjuje sve segmente i trebao bi osigurati međusektorsku suradnju tako da svaki zahvat iz turizma, prometa bude referiran u odnosu na dobro svjetske baštine te da se u odnosu na njega modificira. Tu se očekuje i uspostavljanje koordinacije između gradske uprave i županije, Konzervatorskog odjela i Zavoda za obnovu kako bi se osiguralo provođenje mjera osigurnanih planom upravljanja – naglašava Skurić.
Nakon prezentacije o tome što znači Plan upravljanja, Krunoslav Šmit upoznao nas je s trenutnim djelovanjem i radom na Planu upravljanja.
-Imamo zadatak napraviti Plan upravljanja po metodologiji koja je propisana UNESCO-ovim standardima. To znači da taj Plan upravljanja kroz osam mjeseci, koliko ćemo ga raditi, treba definirati viziju razvoja grada, prioritete, mjere, aktivnosti, akcijski plan, tj. kako te konkretne aktivnosti realizirati, s kojim budžetom, u kojem vremenu, kako pratiti provođenje te kako, na kraju, napraviti revalorizaciju svega što je učinjeno. U tom postupku jako važnu ulogu ima participacija građana, ali i svih drugih dionika koji sudjeluju u izradi. S obzirom na to da u Hrvatskoj još uvijek ne postoji praksa izrade Plana upravljanja, u početku smo imali veliki zadatak kako uopće doći do podataka – kaže Šmit. Nakon analize stanja koja je u završnoj fazi, počeo je intenzivniji dio procesa participacije na različitim razinama, ističe Šmit. Kaže kako cilj ‘plana upravljanja nije da proizvede jedan elaborat koji će završiti u ladici’.
-Cilj je da se pokrenu dijalozi i da se uspostavi modalitet po kojem će se znati kako se nešto u Gradu mijenja i čini, a da bi svi koji su dionici znali i u kojoj je fazi neka inicijativa i u kojoj se fazi nešto događa. Uspostavlja se dugoročni proces rada koji će kao prvu fazu imati dokument koji se zove ‘Plan upravljanja’, ali na njemu će se kontinuirano raditi i uvoditi različiti oblici nadopuna, usaglašavanja, ugrađivanja nekih novih okolnosti. Ideja je da uspostavimo sustav koji funkcionira po onim principa dobre prakse koje poznaje UNESCO u odnosu na to kako se prema baštini treba odnositi – govori Šmit.
Plan participativnog uključivanja dionika (što je, ponavljamo, trebao biti naziv ove prezentacije) sastoji se od nekoliko radionica na kojima bi trebali sudjelovati – dionici, a to su: građani i stanovnici, uprava (grad, mjesni odbori, gradski kotarevi, županija), javno pravna tijela (komunalna i trgovačka društva), ustanove i udruge. Inače, o navedenim radionicama saznali smo na ovom predavanju, a prije toga, napomenimo, nismo dobili obavijest. ‘Za Plan upravljanja izrazito je važna aktivnost svih dionika koji čine Grad’, kaže Šmit. Postoji šest radionica, nakon čega slijedi izrada nacrta plana upravljanja koji iza toga ide u javnu raspravu. Poslije toga, UNESCO treba dati svoje viđenje nastalog Plana. Na kraju cijelog procesa, sve završava odlukom Gradskog vijeća kojom se treba donijeti Plan upravljanja.
Prva je radionica, ističe Šmit, bila na početku izrade samog Plana, gdje se predstavnike Gradske uprave upoznalo s ključnim stručnjacima koji sudjeluju u izradi plana, a koji su prezentirali metodologiju i o standarde. Sada slijede dvije radionice vizioniranja. Kroz njih se, kaže Šmit, želi doći do prijedloga dionika, odnosno kakvu viziju razvoja Dubrovnika u budućnosti oni vide. Nakon saznanja o vizijama dionika, dolazi se do 4. radionice gdje se generiraju prioriteti i mjere. Četvrtom se radionicom zaokružuje strateški okvir. Zatim slijedi radionica kojoj je glavno pitanje kako to sve provesti, odnosno gdje se želi doći do konkretnog akcijskog plana. Potom slijedi šesta radionica u kojoj će se prijedlog projekata analizirati s planiranim sustavom upravljanja, odnosno potvrđivanje ustanovljenog te praćenje provedbe plana o čemu će se više govoriti u trećem mjesecu iduće godine. Nakon što se prođu svi participativni postupci, uslijedila bi javna rasprava o nacrtu Plana upravljanja.
Na kraju same prezentacije, sudionici su dobili upitnike u kojima se ocjenjuje trenutno stanje u kojem se nalazi Dubrovnik. Također, građani trebaju dati viziju Dubrovnika za 20 godina. Treće pitanje koje se postavlja je – ‘kako je moguće ostvariti željeni Dubrovnik za 20 godina do 50 godina, koje su ključne stvari koje se moraju napraviti, a da se dođe do željenog stanja’, kaže Šmit. Oni koji su ispunjavali upitnike morali su i poredati prioritete, odnosno poredati po važnosti prijedloge mjera plana upravljanja.
Sat vremena bilo je dovoljno za planirano prezentiranje, ali nedovoljno za sva pitanja i iznošenje mišljenja o ovom bitnom projektu.