Bio je to 16 sati dug let do Perua. Iz Tivta je krenuo za Beograd, iz Beograda za Amsterdam te potom iz glavnog nizozemskog grada direktno za Limu. No, cijelo je to putovanje itekako vrijedilo. Dubrovčanin Zlatko Rajčević, planinar i član HPD Sniježnica, tako se napokon ‘dočepao’ Perua, države koju je odavno htio posjetiti, ali ga je u tome bila zaustavila pandemija koronavirusa. Posjetio je razne lokalitete te se upoznao s njihovom kulturom i običajima, a ‘odradio’ je i nekoliko uspona na planine. U dva tjedna, popeo se na šest vrhova u ovoj predivnoj zemlji.
Posebno je zanimljivo što se u Cuscu nalazi crkva svetog Vlaha koju je izgradio dubrovački vlastelin Basilije Basiljević 1544. godine. Stradala je u potresu 1650. godine te je kasnije obnovljena
Crkva sv. Vlaha
U Limi su samo prenoćili. Krenuli su za Cusco, grad smješten u Andama na 3416 metara nadmorske visine. Udaljen je 110 kilometara od Machu Picchua. Posebno je zanimljivo što se u Cuscu nalazi crkva svetog Vlaha koju je izgradio dubrovački vlastelin Basilije Basiljević 1544. godine. Stradala je u potresu 1650. godine te je kasnije obnovljena.
Dan nakon boravka u Cuscu, pošli su u malo mjesto Aguas Calientes koje se nalazi na rijeci Urubamba, na 2000 metara nadmorske visine. U njemu počinje uspon na Machu Picchu. Riječ je o jednom od svjetskih čuda koje je oduvijek htio posjetiti.
—Osjetio sam se privilegiranim biti tamo. Inke su bile dosta tajanstven narod. Ne zna se ni zašto su nestali s tog lokaliteta. Jedni govore da je to bila rezidencija za odmor jer nema ni utvrda ni tvrđava. Priča se da su to područje napustili prije dolaska Španjolaca. Najinteresantnije je da grad u toj prašumi nitko nije našao 400 godina. Bio je izgubljeni grad četiri stoljeća. Pronađen je 1911. godine – priča nam naš sugovornik. Do samog lokaliteta se može doći autobusom ili putevima Inka.
—Mi smo izabrali ‘trail’ koji traje nekoliko ura. Posebno su zanimljivi skalini, njih više od dvije tisuće, koje su napravile Inke. Počinju u mjestu Aguas Calientes, idu kroz prašumu sve do lokaliteta. U blizini Machu Picchua postoji jedna planina Huayna Picchu (2720 metara nadmorske visine) koju se često može vidjeti na fotografijama. Za uspon je potrebna posebna dozvola. Mi smo imali sreću i dobili je. Naime, prije pandemije koronavirusa, puštali su dnevno 400 ljudi na planinu. Sada dozvolu za uspon možete dobiti 60 posjetitelja dnevno. Tu je bilo dodatnih 750 skalina koji su jako strmi i nisu baš ugodni. Bilo je i kišno vrijeme, i dosta sklizavo, no uspjeli smo – rekao je Rajčević. Ljame su neizostavne životinje koje žive na ovom području. No, posebnu pozornost našeg Dubrovčanina privukle su alpake.
—Izgledaju kao ovce s izduženim vratom. Znatiželjne su i presimpatične, njima sam bio oduševljen!
‘Ma je li to stvarno postoji’
Nakon Machu Picchua, trebali su otići na planinu zvanu Vinicunca ili Montana de Colores.
— Oduvijek sam htio posjetiti te šarene planine. Pitao sam se: ‘Ma postoji li to stvarno?’ – istaknuo je kroz smijeh. No, dočekao ih je hladan tuš. Naime, lokalitet je bio zatvoren. Došlo je brzo do promjene plana. Umjesto uspona na Vinicuncu, odlučuju se na uspon na planinu Palcoyo s najvišim vrhom od skoro 5 tisuća metara nadmorske visine. I nisu požalili. ‘To je nešto prekrasno za vidjeti’, dodao je.
‘Pacha mama i tata’
Ponovno iz Cusca odlaze do novog zanimljivog mjesta. Noćnim autobusom stižu u Puno, a odakle stižu na jezero Titicaca. Nalazi se na visini od 3800 metara nadmorske visine i najviše je plovno jezero na svijetu.
—To je jezero veličine 8300 kvadratnih kilometara. Kao u nas more. Ostao sam iznenađen. Isto kao što u nas reču kad je lijepo vrijeme da se vidi Italija. Tako se tamo vidi – Bolivija. Naime, jedan dio jezera se nalazi u Peruu, a drugi u Boliviji – naglasio je. Bili su smješteni na otoku Amantaní. Stanovnici dio zarađenog novca od iznajmljivanja soba u svojim kućama, ulažu u zajednicu i infrastrukturne projekte.
—Starješina ili poglavica otoka nas je dočekao. On inače odlučuje o tome koja će obitelj i kada primiti turiste u svoje kuće. Domaćin nam je kuhao nekoliko obroka na dan. S tim da nema mesa. Bilo je jaja, patata i sira. No, jako siromašno žive. Nemaju vode ni struje – rekao je. Na tom se otoku nalaze dva vrha – ‘Pacha Mama’ i ‘Pacha Tata’, na više od 4 tisuće metara nadmorske visine.
— U prijevodu to znači ‘zemaljski otac’ i ‘majka zemlja’. Simboliziraju sklad u andskoj kulturi. Na vrhu se nalazi i tvrđava, a kao i na Machu Picchu, do njega vode mali dolci koje obrađuju. Napravili smo predivne fotografije – naglasio je. Nisu izostavili ni obilazak Urosa, također jednog od naseljenjih plutajućih otoka na jezeru Titicaca.
— To je skupina malih umjetnih otočića koje njihovi domoroci rade od trske. Vodič nam je objasnio kako tu trsku nanose u slojevima te bude debljine i do 4 metra. Na njima grade kućice za život i naselja. Svake godine moraju raditi nadogradnju kako bi sve bilo održivo. Taj otočić im traje od 25 do 30 godina.
‘Pa kako nisi mogao još tih 57?’
Nakon boravka u gradu Puno, odlaze u Arequipu, drugi po veličini grad u Peruu. Broji nešto više od milijun stanovnika.
—Od tamo smo se išli penjati na vulkanski vrh Monte Bianco koji je visok 5520 metara. No, inače smo trebali ići na drugi vrh – Misti. Zbog kiša koje su bile izražene u tom prijelaznom razdoblju, brojni putevi su se odronili i nismo mogli proći. Jako brzo se mijenjaju vremenski uvjeti – kazao je. Sve uspone je uspješno završio, no onaj na planinu Chacani (6057 metara nadmorske visine) nažalost nije. Stigao je do 6 tisuća metara.
—Već me prijatelji po gradu pitaju: ‘Pa kako nisi mogao još tih 57?’. To je 57 metara nadmorske visine, oko kilometar hoda na 6 tisuća metara nadmorske visine. Oni koji su to iskusili, znat će o čemu pričam. U jednom je trenutku došlo do disbalansa tijela i glave. Um bi htio ići dalje, ali tijelo nije dozvoljavalo. Počeo sam imati grčeve, tresle su mi se noge, a percepcija mi je bila malo umanjena. To je bio početak endema u mozgu koji se događa zbog visinske bolesti. Jedini način kako bi se spriječio taj endem jest vratiti se brzo nizbrdo. To sam i napravio. Možda je došlo do toga jer se radilo o usponu koji je trebao trajati dva dana, no sve smo odradili u jednom danu zbog stomačnih tegoba koje smo imali netom prije polaska. Dakle, otišli smo iz hotela autom u 22 sata navečer i počeli s usponom u 1 sat ujutro, da bismo se vratili opet u hotel u 22 sata idućeg dana. Bilo je to 18 sati penjanja i spuštanja, bez spavanja. Nije mi žao. Jedan vrh, više-manje.
‘Jeste li vi u nekoj vojsci?’
Svugdje gdje bi išli, dočekalo bi ih isto pitanje: ‘Jeste li vi u nekoj vojsci?’. Za sve je ‘krivac’ njihova visina.
— Bez obzira što nisam naročito visok, za njih sam ja div. Njihovi policajci su tražili da se slikamo s njima (smijeh). Mislim da je njihova prosječna visina metar i 60. Rekao bih da su naše žene više od njihovih muškaraca – dodao je. Njihova završna stanica u Peruu bio je ponovno glavni grad Lima. Tada su imali nekoliko dana za odmor, prije povratka doma. Iskoristili su ga, među ostalim, za brodsku turu koja uključuje kupanje s morskim lavovima, kormoranima i pelikanima. Jedan od ljepših trenutaka koje pamti je utakmica između Perua i Urugvaja. Atmosfera na ulicama je bila nevjerojatna, a kad je krenula utakmica – svi su bili ‘prikovani’ za televizore.
—Osjetio sam se kao da sam se vratio u 2018. godinu i kao da je ponovno Svjetsko prvenstvo u nogometu – rekao je. Nakon dva tjedna po Peruu, uslijedio je opet let od 16 sati. No, s velikim osmijehom na licu. Vrijedilo je. • MP
IMA STVARNO SVEGA Kad nam je na stol stiglo 5 litara limunade... Jedan dan sam izdvojio za odlazak na njihovu placu. Mislim da imaju dvadeset vrsta patata i pet vrsta banana, različitih su boja te veličina. Njihove najbolje i najestivije banane su crvenkaste boje. Imaju stvarno svega. Za pola vrsta voća nismo ni znali naziv (smijeh). Imao sam mogućnost probati zamorca, no meni je to izgledalo kao velika pantagana. Odustao sam od toga. No, s druge strane, hrana im je stvarno odlična. Kad naručiš limunadu, dobiješ čak litru soka, ali od limete. U njih te limete ima kao kod nas limuna. Bilo nam je smiješno kad smo nas pet prvi put naručili pet limunada i onda nam je na stol stiglo pet litara limunade.