Nakon prošle, takozvane COVID godine, u kojoj sam također putovao, i u ovoj sam, kada je riječ o putovanjima, nastavio istim tempom. Nakon naporne i uspješne sezone odlučio sam bar dijelić slobodnog vremena provesti izvan Hrvatske. Iako sam već prije posjetio Španjolsku, odlučio sam je opet posjetiti i to druge gradove, ali prije svega zanimljive i očaravajuće Kanarske otoke. Prije odlaska sam napravio antigenski COVID test koji je dovoljan za ulazak u Španjolsku. Letio sam Dubrovnik – Barcelona – Fuerteventura. I već na dubrovačkom aerodromu – drama. Let za Barcelonu kasnio je dva i pol sata i, naravno, propustio sam let za Fuerteventuru. Aviokompanija mi je osigurala smještaj i hranu u Barceloni i sljedećeg dana sam napokon odletio na otok. Ali, kako to inače biva, niz loše sreće se nastavlja i prtljaga mi je zapela u Barceloni, tako da sam dva dana na otoku bio bez stvari. Obavio sam neplanirani shopping i to me nije spriječilo da odmah krenem u istraživanje otoka Fuerteventura.
Iako je odmah poslije Tenerifa drugi otok po veličini u Kanarskom arhipelagu, za Fuerteventuru je čuo relativno mali broj ljudi. Unutrašnjost otoka ima sličnosti s obližnjim Marokom koji se nalazi samo sto kilometara istočno, a krase ga savršene plaže, pješčane dine koje su nataložene vjetrom iz obližnje Sahare i velik broj starih ugaslih vulkana. Ovaj otok je raj za surfere zbog oceana i neprestanog vjetra i valova.
Ljudi opušteni, ljubazni i pristupačni
Kanarski otoci su najbliže mjesto Europi s cjelogodišnjom toplom klimom koja i u najhladnijem dijelu godine podsjeća na naše kasno proljeće. Prosječna temperatura zraka ovdje ne pada ispod 20 stupnjeva Celzijevih, a Fuerteventura ima vrlo malo padalina. Ljudi na ovom otoku su vrlo opušteni, žive od turizma kao i većina Dubrovčana. Vrlo su ljubazni i pristupačni. Na otoku je veliki broj Nijemaca i Britanaca koji su odselili iz svojih zemalja te su se sa svojim obiteljima i poslovima preselili na ovaj otok. Hrana se većinom bazira na tapasima što je i klasična španjolska kuhinja, dosta ribe, a što je možda i tipično za otok. Posjetio sam i nekoliko ribarnica i ‘placa’ i na moje oduševljenje postojao je veliki izbor ribe, ribljih proizvoda, povrća i voća. Inače, pristojan obrok na ovom otoku koštao je 15 eura po osobi.
Bez automobila, bolje da i ne dolazite na otok. Auto u Rent-a-caru potrebno je rezervirati i mjesec dana unaprijed. Cijena koju sam platio je bila stvarno super zbog ranog ‘bukiranja’ – 90 eura za četiri dana, a u pitanju je bio novi Seat Ibiza. Vjerojatno su zbog pandemije tvrtke prodavale automobile te je jako malo dostupnih vozila. S jedne strane otoka na drugu, vožnja je duga dva sata. Cesta je super, ravna bez puno zavoja i sigurna. Centar noćnog života i najbolje hrane je Corralejo. Sa sjeverne i istočne strane okružen je Atlantskim oceanom, dinama na jugu i sušnom pustinjskom zemljom na zapadu koja vodi do zapadne obale i El Cotilla. Nekoć tradicionalno ribarsko selo, sada je grad koji je značajno porastao i danas je jedno od dva glavna turistička grada na otoku Fuerteventura.
Nije sve tako crno
Nakon Fuerteventure brzim katamaranom u vlasništvu poznate tvrtke Fred Olsen, odlazimo na otok Lanzarote. Posljednja erupcija vulkana na ovom otoku je bila prije 250 godina što je i danas vidljivo. Sve je crno. Plaže su od vulkanskog pepela, obala je crna zbog činjenice da se lava izlijevala u more. Ali nije sve tako crno. Lanzarote je vulkanski otok, četvrti je po veličini i ujedno najistočniji otok Kanarskog arhipelaga. Cijeli je otok rezervat biosfere te kao takav pod zaštitom UNESCO-a. Posjetili smo nacionalni park Timanfaya. Najpoznatiji dio parka su Vatrene Planine (Las Monta’as del Fuego) koje su proglašene ‘mjestom izuzetne prirodne ljepote’, a koje su bile središte vulkanske katastrofe koja se dogodila nešto prije više od 250 godina. Ovaj dio otoka je danas turistička atrakcija poznata po svom marsovskom krajoliku, rijetkim biljnim vrstama koje ovdje uspijevaju i u vrelom tlu.
Podno Timanfaye, nalazi se vinarija La Geria, gdje smo išli u obilazak neobičnim krajolikom gdje se loza sakriva u posebnim kraterima kako bi doprla do plodne zemlje. Sorta vina koja se tu uzgaja zove se Malvasia Volcanica, izuzetno voćno vino s blagom kiselosti. Tura u organizaciji vinarije košta 10 eura, u sklopu koje vas provedu kroz vinariju, objasne procese, a najbolji dio je wine tasting sve tri sorte koje se tu uzgajaju. Prateći tokove lave, iz Timanfaye odlazim u Los Jameos del Aqua, vulkanski tunel kroz koji je lava prije 250 godina prolazila, a zanimljivo vulkan koji je tada erumpirao zvao se Corona Volcano.
Savršeno nezdrav objed
Nakon Kanarskog otočja, vraćam se na španjolski poluotok. Prvi grad koji sam posjetio je Salamanca, sveučilišni grad koji me zadivio svojoim arhitekturom i starim građevinama. Salamanca je grad koji ima dvije katedrale. La Nueva ili nova katedrala je vidljiva iz svih pravaca pa je tako snalaženje po gradu jako lagano. Ulaske u obje katedrale platit ćete oko pet eura, u što je i uključen audio vodič pa tako nećete lutati unutar katedrale bez smisla i cilja. Tradicionalno jelo ovog kraja koje obavezno morate probati su prženi
svinjski obrazi i njuške. Lokalci je zovu Jeta (čitaj Heta), služi se s povrćem, primjerice s priganim patatama ili paprikama. Najbolji lokal za provat’ ovaj savršeno nezdrav objed je La Viga. Ako ste kratko tu, a želite nešto ‘to go’ preporučio bih Hornazo. Ovu pitu koju možete pronaći u gotovo svakoj pekari u gradu ispunja čisti kolesterol. Punjena je raznim sušenim mesom, chorizom, iberijskim pršutom i šunkom, naravno u slojevima i jajima. Cijena je 4 eura. Nema brige jer je sve u ovom gradu dostupno pješke pa vam jedan Hornazo dobro dođe za energiju. Dvije su ulice u kojima možete ‘shoppingirati’. To su Calle Toro i Calle Zamora. Svi svjetski brandovi su tu, a i oni mali lokalni koji su svima ipak najdraži. Nakon dva iscrpljujuća tjedna putovanja i istraživanja došlo je vrijeme za povratak u Dubrovnik. Moj najdraži grad.
Tekst/Foto Lukša Malohodžić
Iz tiskanog izdanja DuLista od 17. studenog 2021.