Mladi Dubrovčanin, 18-godišnji Matej Metković kao član hrvatskog osmerca na Europskom juniorskom prvenstvu u bjeloruskoj prijestolnici Minsku okitio se brončanom medaljom. Prva je to medalja za jednog plivača Veslačkog kluba „Neptun“, koji ove godine slavi 90 godina postojanja.
Mateja smo na pet minuta za razgovor za duList 'ukrali' prije primanja kod župana, ali i polaganja ispita u Gimnaziji, gdje s velikim uspjehom pohađa treći razred. Skroman momak koji ima želju upisati Medicinu, a nada se i studiranju u SAD-u, za duList govori o svom nedavnom uspjehu, ali i planovima za budućnost.
Bronca na Europskom juniorskom prvenstvu u bjeloruskom Minsku za mnoge je doživljena kao ugodno iznenađenje. Kako ste Vi osobno doživjeli svoj uspjeh?
– Slažem se da je mnogima moj rezultat iznenađenje, ali puno sam radio i trud se isplatio. Doduše, nama koji smo se natjecali to i nije bilo toliko iznenađenje, jer smo znali da možemo postići dobar rezultat.
Kako ste kao veslač dubrovačkog „Neptuna“ završili u hrvatskom reprezentativnom osmercu?
– Bez obzira što dolazim iz malog grada, preko zime sam ostvarivao dobre rezultate na ergometru. Saznavši za moje rezultate, izbornik je odlučio uvrstiti me u osmerac. Sa mnom su još dva veslača iz Kaštela, dva veslača iz Šibenika, dvojica iz Zagreba i jedan iz Rijeke. Pokrili smo cijelu Hrvatsku.
Kako se slažete sa svojim kolegama u brodu i na suhom? Očito odlično, s obzirom na ostvareni rezultat.
– To je izvrsna ekipa i društvo i u brodu i izvan broda.
Prva medalja u 90 godina
Što kažu u Vašem klubu „Neptunu“? Donijeli ste im prvu medalju s velikih natjecanja u 90-godišnjoj povijesti kluba. I što Vama osobno znači saznanje da ste baš Vi taj s prvom medaljom?
– Sigurno je da su u klubu svi sretni, zadovoljni i ponosni jer ovo je prva medalja za naš klub u 90 godina postojanja. A što se mene tiče, još uvijek sam jako uzbuđen zbog svega i predstavlja mi veliku čast biti prvi nositelj medalje u povijesti kluba. To mi je sigurno dodatni motiv da radim dalje i da budem još bolji.
Vaš trener Bečić smatra kako ste timski igrač. Kako se to očituje u veslanju?
– Jako je važno znati se prilagoditi drugima u brodu. Treba funkcionirati zajedno, ne smijemo se izdvajati. Slušamo strokera i trenera i onda ostvarimo dobre rezultate.
Osmerac je tek nedavno formiran, pa je samim tim ovaj rezultat još vrijedniji?
– Svakako. Mi smo na okupu svega deset treninga i tri regate, na kojima smo digli dvije bronce. Imamo veliki potencijal u svakom slučaju.
Kako izgleda Vaš tipičan veslački dan?
– Ustajem se oko 6 ujutro i nakon doručka odlazim na trening koji traje do 14 ili 15 sati. Potom se vraćamo u hotel na ručak i spavanje. Popodne opet slijedi trening koji traje 2-3 sata. Pred natjecanja također imamo dva treninga, ali je intenzitet nešto slabiji kako bi se tijelo stiglo oporaviti i pripremiti fizički i psihički za rad.
Kad niste na pripremama i natjecanjima, kad ste u Gradu, kako Vam treninzi izgledaju?
– Imam svoj plan i program kojih se držim. Trenutno je u tijeku dizanje forme za predstojeće Svjetsko juniorsko prvenstvo u litvanskom gradu Trakaiju. Imamo uskoro još jednu međunarodnu regatu na Bledu i ako tamo potvrdimo dobru formu idemo u Litvu. U Sloveniji ćemo veslati u manjim posadama kako bi se vidjela naša individualnost i karakter.
Uskoro na studij
Kakve uvjete rada imate u Vašem klubu?
– Uvjeti za rad u klubu su izvrsni. Jedina zapreka su povremeni loši uvjeti na moru. Sve ostalo je odlično, od načina rada do svega ostaloga. Osim vremenskih neprilika, tu su i cruiseri koji već od šest sati ujutro znaju početi prometovati. Iako imam manji broj preveslanih kilometara, nisam u zaostatku u odnosu prema drugim kolegama.
Gimnazijalac ste, pohađate treći razred s dobrim ocjenama. Kakvi su Vam planovi za budućnost?
– Sigurno je da planiram studirati, ali se još nisam odlučio hoće li to biti ovdje ili negdje vani. Vjerojatno ću se preseliti u Zagreb i time bih i sportsku karijeru nastavio u jednom od pet zagrebačkih veslačkih klubova.
Što kažu u Vašoj obitelji?
– Svi su sretni i ponosni. Čestitali su mi i prezadovoljni su. Nisu ni oni u početku mogli doći sebi, njima je velika stvar bila što sam se uopće kvalificirao u reprezentaciju.