Zagrebačka pijanistica Martina Filjak dobro je poznata dubrovačkoj glazbenoj publici. Tijekom više
od desetljeća imala je niz zapaženih nastupa. Od ove godine u Grad stiže i u novoj ulozi, a premijerno za DuList razgovarali smo s Filjak o njenom novom umjetničkom izazovu.
Naime, kako je krajem travnja najavljeno, ova 44-godišnja pijanistica preuzima mjesto intendantice Dubrovačkih ljetnih igara. Odluku o imenovanju dočekala je, kako je sama naglasila u svom prvom razgovoru u ulozi čelne osobe dubrovačkog Festivala, sa svijesti o prvenstveno velikoj odgovornosti, ali i o brojnim mogućnostima za stvaranje divnih programa u Gradu, fantastičnom poput Dubrovnika.
Je li bilo teško puna četiri mjeseca u javnosti ne govoriti ništa o Ljetnim igrama, jer naime, već u trenutku
objave informacije o Vašem imenovanju, naglasili ste da ne želite tijekom mandata svoje prethodnice
skretati pažnju na sebe?
Od samog sam početka smatrala da je za dobrobit Igara i samog Festivala da moji kolege koji su dosadašnje umjetničko vodstvo imaju puni fokus i potreban prostor kako bi odradili više tjedana zahtjevnog programa Festivala. Sama sam predložila takav dogovor i držala sam ga se jer sam jedino to smatrala korektnim s moje strane. Za to sam vrijeme u miru razmislila o izboru svojih suradnika i o programaciji sljedeće edicije Igara. U konačnici, kao pijanistica sam naviknula šutjeti i raditi dok moj program nije gotov.
Kako doživljavate Dubrovnik, jeste li dosad imali doticaj s Gradom samo kao gostujuća umjetnica
ili Vas vežu još neki drugi osobni trenutci?
Tijekom posljednjih godina puno sam nastupala u Dubrovniku. Moj prvi nastup, mislim da je bio 2008., bio je
nagrađen Orlandom, a od tada sam se redovito vraćala u Grad, na Igre, u komornim kombinacijama te u različitim suradnjama uz Dubrovački simfonijski orkestar. Naravno, tada nisam niti sanjala da ću se jednog dana naći u sadašnjoj poziciji. Tada sam promatrala Grad očima svakoga tko se u njega zaljubi na prvi pogled, stvarajući u njemu poznanstva, a potom i prijateljstva. Doživjela sam ga kao Grad nesvakidašnje bogat umjetničkom tradicijom.
Što dubrovačka javnost, ali i vjerna publika Igara može očekivati od Vas kao nove čelne osobe Dubrovačkih
ljetnih igara?
I ja i moji suradnici smo prije svega veliki, istinski zaljubljenici u naš životni poziv – umjetnost. Svi dolazimo u Dubrovnik sa svijesti o bogatoj dosadašnjoj tradiciji Festivala koji iduće godine slavi 75. obljetnicu
postojanja. Za mene i nas to znači da se prema prošlosti i prema sadašnjosti Igara odnosimo s velikim poštovanjem dok istovremeno kreiramo buduće programske ideje. Prvenstveno se to odnosi na toliko važnu ravnotežu između tradicije i novih upliva, između želja i realnosti koje nam budžet dozvoljava. Ipak, svi imamo istu misao vodilju: samo najbolje je dovoljno dobro za Dubrovnik.
Je li Vas strah kritike manje sredine?
Svi smo kao umjetnici izloženi kritikama i one su neizbježan dio našeg posla, sviđalo se to nama ili ne.
Budući da ste vrsna glazbenica, hoćete li se više usredotočiti na glazbeni dio programa DLJI ili ćete
dovoljno pažnje posvetiti i dramskom programu?
U svijetu nije neuobičajeno da umjetnici daju umjetnički impuls stvaranju cjelokupnog umjetničkog smjera jednog festivala. Kao primjer ću samo navesti violinisticu Nicolu Benedetti koja je preuzela kompletno umjetničko vodstvo festivala u Edinburghu. Logično je da ću se kao glazbenik posvetiti glazbenom programu i cjelokupnom smjeru programa. Imat ćemo itekako jak dramski program. Svjesna značaja dramskog programa na DLJI nije slučajnost da sam željela da gospođa Senka Bulić bude imenovana ravnateljicom drame, a ne ‘pomoćnikom’.
Dubrovačke ljetne igre su se trudile značajnije dramske predstave ponuditi publici s titlom, hoćete
li možda poći i korak dalje pa uvesti predstave na engleskom jeziku budući da je Dubrovnik ipak grad
kojeg ljeti pohode na tisuće gostiju?
Hvala vam na ovom pitanju jer je uistinu na tragu mojeg razmišljanja. Bilo bi sjajno kada bi više strane
publike moglo uživati u dramskom programu Igara. Bude li nam budžet dozvolio svakako ćemo u nekoj, nadam se ne predalekoj, budućnosti nastojati u program uključiti i gostovanje nekog inozemnog kazališta.
Sredinom srpnja ste odabrali svoje pomoćnike. Već ste spomenuli Senku Bulić kao novu ravnateljicu
dramskog programa, a Marin Kaporelo je Vaš pomoćnik za produkciju. Kako ste ih odabrali, što je bilo presudno i što očekujete od ovo dvoje umjetnika?
Presudno je bilo mnogo stvari i istina je da sam provela određeno vrijeme razmišljajući o novom postavu. Oba moja suradnika su, ponavljam, istinski zaljubljeni u svoj posao i u umjetnički rad kao i rad s umjetnicima, jednako kao i ja. Senka Bulić ima bogato i opširno iskustvo u svim oblicima i svim sferama rada u kazalištu te je, kao i ja, bila čest gost Grada te poznaje ozračje i posebnu atmosferu Grada za vrijeme trajanja Igara. Vjerujem da će stvoriti sjajan dramski program i znam da će u to uložiti sve svoje znanje jednako kao i ja u glazbeni program. Gospodin Kaporelo ima organizacijsko iskustvo i strukturiranost koja će biti od velike važnosti s obzirom da ja i dalje njegujem svoju umjetničku aktivnost, a također je odnedavno i stalni građanin Dubrovnika i uvijek će biti prisutan u Gradu.
Hoćete li neke stvari, koje su u posljednjih šest godina bile dijelom Igara, mijenjati, ukinuti, poboljšati,
unaprijediti…?
Svako novo umjetničko vodstvo donosi nove impulse i svježe ideje. Dosadašnje vodstvo je iza sebe ostavilo umjetnički društveno i financijski zdravu organizaciju te smo u ruke dobili vrlo dobre karte. Ne smijemo ni zaboraviti one ‘nevidljive’ suradnike – zaposlenike Igara koji naporno rade mjesecima, a potom i cijelo ljeto kako bi svi kompleksni elementi produkcijske slagalice funkcionirali na optimalan način. Već sad sam im zahvalna na njihovom napornom radu i veselim se skorašnjoj suradnji s njima.
Gradonačelnik Mato Franković je na ovogodišnjoj završnoj pressici DLJI istaknuo kako je potrebno
promišljati o Igrama, kakve one trebaju biti, i da ih je potrebno unaprjeđivati, no da treba zadržati ono
ključno, a to je – tradicionalnost. Što Vi o tome mislite?
O svemu što uključuje pomno planiranje rada jedne institucije koja ima povijesni značaj koji imaju Dubrovačke ljetne igre treba promišljati. Dubrovački Festival je jedan od stupova kulture u Hrvatskoj te i ja i cijeli moj tim s velikim poštovanjem gledamo na značaj festivala dok planiramo naš budući rad. To ujedno znači da vjerujemo i u osluškivanje potreba sredine i publike kao i u njegovanje tradicijskog okvira te istovremeno traženje vrhunske kvalitete dostojne Dubrovnika.
Ima li već nešto što biste nam mogli najaviti za novo festivalsko ljeto?
Idućeg će nam ljeta misao vodilja biti ‘Mediteran’ te će se ideja Mediterana kao kolijevke civilizacije, kao inspiracija, kao pokretačka energija, kao naša prošlost, sadašnjost i budućnost ispreplesti kroz naš program. U glazbenom programu moći ćemo, uz klasične glazbene forme, doživjeti i nekoliko programa koji sadrže i Jazz i World Music. U samome Gradu imamo sjajne umjetničke institucije s kojima želimo njegovati trajnu i blisku suradnju. Nabrojat ću samo neke, poput Dubrovačkog simfonijskog orkestara, Kazališta Marina
Držića, Folklornog ansambla Linđo te Umjetničke galerije Dubrovnik. I ja i moji suradnici vjerujemo da s gradskim kulturnim institucijama možemo kreirati programe vrhunske kvalitete.
Ipak ćete neko određeno vrijeme morati provoditi u Dubrovniku, kako ćete organizirati život i hoće li
zbog DLJI patiti Vaša međunarodno priznata karijera?
Vjerujem da je za sve potrebna dobra vremenska i mentalna organizacija, tako i za ovo.