Pravila igre su se promijenila, a format albuma kao zaokružene cjeline koja se sluša bez preskakanja od A1 do B5 sve više gubi primat u načinu konzumiranja glazbe.
No, to ne znači kako nedostaje dobre glazbe pa i u prvom kvartalu diskografske godine, tradicionalno najmanje uzbudljivom. Paradoksalno, zbog gotovo nepodnošljive dostupnosti ponekad je teško odabrati izdanja kojima vrijedi posvetiti vrijeme. Zato je tu ‘Slušni aparat’ DuLista.
Na papiru duo multi-instrumentalista, a u stvarnosti sedmeročlani kolektiv iz Tuscona (AZ), koji uspješno suprotstavlja različite stilove uključujući filmsku glazbu, americana i latino utjecaje, Calexico su iznimno dobro prihvaćeni u Europi. Svoj deveti studijski album ‘The Thread That Keep Us’ promovirat će ovog ljeta nastupom u Rijeci (13. kolovoza). Davno je nestao pustinjski šarm njihovih ranih albuma, no svejedno, ako ste pridošlice zvuku Calexica, ovaj album je sasvim dobro polazišno mjesto. ‘Black Coffee’ treća je suradnja američkog blues gitariste Joea Bonamasse i Beth Hart, pjevačice snažnog i promuklog barskog glasa. Blues i soul coveri u jednakoj mjeri dotiču se očiglednih i onih više kolekcionarskih mjesta bogate povijesti ovih izvornih glazbenih žanrova. Svidjet će se svima koji svoju kavu vole crnu, jaku i gorku.
Škotski rockeri Simple Minds iduće godine obilježavaju 40 godina diskografske aktivnosti. Iako su u eteru prisutni u prvom redu zahvaljujući svojim hitovima iz 80-ih, Jim Kerr i društvo ne pokazuju znakove posustajanja. ‘Walk Between Worlds’ objavljen u veljači njihov je 17-ti album, a promovirat će ga i u Hrvatskoj, nastupom na splitskom Žnjanu 5. svibnja povodom blagdana sv. Duje. Kad smo se već dotaknuli Škotske vrijedi se osvrnuti na peti studijski album Franz Ferdinanda. ‘Always Ascending’ od početka do kraja donosi 40 minuta dobro izbrušenog i ispoliranog synth-pop-dance-punka s iznadprosječnim pjesmama. Glasgow je dom i indie-pop miljenicima Belle & Sebastian, čiji je novi, deseti, studijski album ‘How to Solve Our Human Problems’ sastavljen od tri EP izdanja. ‘Extended Play’ forma nije strana bendu, koji je tijekom dvadesetogodišnje karijere izrastao u festivalsku senzaciju, a trostruko izdanje pršti kreativnošću. Ako još niste upoznati s radom B&S, nije kasno da zaronite bilo gdje u njihovu diskografiju.
Iako su u eteru prisutni u prvom redu zahvaljujući svojim hitovima iz 80-ih, Jim Kerr i društvo ne pokazuju znakove posustajanja
Justin Timberlake je u siječnju najavio country album da bi samo dva tjedna kasnije za prvi singl izbacio ‘Filthy’, besraman komad elektro-funka prepisanog iz kuharice njegovog najočitijeg uzora Michaela Jacksona. Daleko od toga da je besprijekorno produciran ‘Man of the Woods’ country album, ali neziherašku ambicioznost pop superzvijezde treba pozdraviti, iako se tu i tamo spotiče. Posebno se ističe uspjeli country-soul-gospel hibrid s Chrisom Stapeltonom u pjesmi ‘Say Something’. Ambicija je međutim narušila treći studijski album Jacka Whitea. Bivši leader White Stripesa na ‘Boarding House Reach’ malo se zaigrao studijskom pirotehnikom pa nepotrebni intemezzi i često dozlaboga iritantni zvučni efekti nepotrebno odvlače pozornost od materijala, čineći ga slabašnijim nego to ustvari jest. Snažna ‘Over and Over and Over’ kao futuristički osvrt na Led Zeppeline odlično će proći kod festivalske publike. Iza imena U.S. Girls krije se Meghan Remy, Amerikanka na stalnom radu u Torontu. Njeno deveto izdanje, album ‘In a Poem Unlimited’ (4AD) najugodnije je iznenađenje prvog kvartala. Žanrovski, to je aranžerski i zvučno slojevit album gdje art-pop susreće indie-disco, a šarm velikim dijelom duguje ugodnom i šaputavom glasu autorice koji neodoljivo podsjeća na Kylie Minogue u najzavodljivijem izdanju. Moby, svestrani njujorški glazbenik, D.J., producent i aktivist, albumom ‘Everything Was Beautiful, and Nothing Hurt’, četvrtim izdanjem u manje od tri godine, vratio je naklonost glazbene kritike. Stilski je to down-tempo album savršen za introspektivne i relaksirajuće prigode. Joan Baez je za svoj prvi album u 10 godina odabrala čak dvije pjesme Toma Waitsa, jedna od njih je naslovna ‘Whistle Down The Wind’. Ovdje 77-godišnja folk ikona prati samu sebe na gitari, a za neposrednu i intimnu atmosferu uglavnom protestnih pjesama brine se proslavljeni producent Joe Henry.
David Byrne je posljednje desetljeće ispunio suradnjama s Brianom Enom, Fatboy Slimom i St. Vincent, a ‘American Utopia’ prvi je samostalni album nekadašnjeg frontmena Talking Headsa nakon gotovo 15 godina. Byrne, ujedno diskograf, pisac i biciklist, ovaj put sve pjesme napisao je s Brianom Enom, a krajem lipnja album će uživo predstaviti na ovogodišnjem InMusic Festivalu (na istom festivalu nastupit će i njegova suradnica Annie Clark ili St. Vincent, koja promovira svoj izvrsni prošlogodišnji album ‘Masseduction’). Sudeći prema recentnim set listama, koje u jednakoj mjeri sačinjavaju opća mjesta s ključnih ploča Talking Headsa (1979.–1983.), nastup je to koji će obradovati mnoge fanove njujorškog benda, premlade da ih ulove uživo u vrijeme najveće popularnosti ili kreativnih dosega.