Predstavljanje knjige doc. dr. sc. Jasenke Maslek Običaji i narodna vjerovanja na Pelješcu (Prema zapisima Nikole Zvonimira Bjelovučića), vrijedno djelo objavljeno u izdanju Sveučilišta u Dubrovniku u kolovozu, održalo se ovog četvrtka u amfiteatru središnje zgrade Sveučilišnog kampusa.
Rukopisna zbirka naslovljena Narodni život i običaji na poluotoku Rȃtu Pelješcu nastajala je, pojasnile su predstavljačice knjige dr.sc. Irena ipšić, prof. dr. sc. Marijana Tomelić Čurlin, dr.sc. Zrinka Režić-Tolj te sama autorica, doc. dr. sc. Jasenka Maslek, od 1935. do 1940-ih godina 20. stoljeća. Knjiga, istaknuto je u uvodu, predstavlja korpus i središte Bjelovučićeva istraživačkog interesa, a tema rukopisa je iznimno zanimljiva danas kad se ponovno otkriva i revalorizira vlastita nematerijalna kulturna baština kao važna uporišna identitetska točka. Zato dosad uglavnom neobjavljeni zapisi postaju ovim izdanjem dostupni daljim promišljanjima.
Inače, riječ je o djelomičnom objavljivanju rukopisne građe Nikole Zvonimira Bjelovučića koja je dulje od 60 godina pohranjena u arhivskoj zbirci HAZU-a, a sada se, kao kritičko izdanje, prvi put objavljuje.
– Knjiga predstavlja pokušaj Nikole Zvonimira Bjelovučića da dio svakodnevice pelješkog stanovništva sačuva od zaborava. Stoga danas, uz pomoć kritičkog izdanja njegovog rukopisa, a kojeg nam je priredila autorica Jasenka Maslek, možemo revalorizirati ovu ostavštinu kao identitetski znamen i važan spomenar minulih običaja – naglasila je uvodno Ipšić.
Prva prestavljačica, dr. sc. Zrinka Režić Tolj, viša predavačica na Sveučilištu u Dubrovniku, čiji znanstveni intersi pokrivaju područja filologije, etnologije i kulturne antropologije, osvrnula se na Bjelovučićev etnografski dprinos u dokumentiranju tradicijske kulture Pelješca i suvremenu interpretaciju njene građe.
– Bjelovučić je po završetku djelo poslao Odboru za narodni život i običaje pri tadašnem JAZU, koja je njegov rukopis, odnosno strojopis od sveukupno 164 stranice otkupila 1962. godine. Autorov osebujni etnografski doprinos danas se čuva u Arhivu HAZU za pod naslovom ‘Narodni život i običaji na Poluotoku Ratu, Pelješcu, stara zbirka br. 242.’ Bjelovučić je, pokušavajući sačuvati od zaborava djelić povijesne svakodnevice pelješkog težaka, ribara i drugih malih ljudi, ostavio ostavio opis narodnog života Pelješca s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća, tematski podijeljen na 89 poglavlja. Iz pohranjene građe koja još nije integralno objavljna autorica Maslek u svojoj je knjizi prikazala trideset posto sveukupne građe, to jest onaj dio koji se tiče života, običaja i vjerovanja Pelješčana obrađenih u temama, ponekad i natuknicama. Tekst prate fotografije od kojih je nekolicina prvi put objavljena – naglasila je Režić Tolj.
Okupljenima se potom obratila Ljiljana Marks, profesorica emerita Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Osvrnuvši se na važnost očuvanja kultrunog identiteta u doba globalizacije, naglasak je dala – retradicionalizaciji.
– Globalizacija i pitanje kulturnog identiteta u europskom i svjetskom kontekstu postaje žarište rasprave i razmišljanja, poglavito u humanističkim znanostima koje su nažalost sada stavljene na marginu društvenih interesa. Povratak korijenima u službi izgradnje nacionalnog identiteta osnažuje zanimanje za foklor i tradicijsku kulturu, ali je donekle i pod utjecajem javnog mijenja obnovio i poimanje 19-stoljetnog shvaćanja nacionalne kulture. U društvenim znanostima to se zove retradicionalizacijom. To je dobrodošlo i trebalo se dogoditi kao odgovor na detradicionalizaciju u socijalizmu. Upravo to dijelom potvrđuje i ova knjiga, no i ne samo ona, već učestala istraživanja i objavljivanja stare građe kao uporišnih točaka lokalnog identiteta, ali i kao sagledavanje vlastitih sjećanja, uspomena te izvjesno vraćanje duga zajednici iz koje smo potekli – naglasila je Marks.
Prof. dr. sc. Marijana Tomelić Čurlin redovita je profesorica na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Ona se danas osvrnula na jezik u Bjelovučićevim zapisima, promatrajući ga iz dijalektološke perspektive.
– Valja reći da Bjelovučić šalje svoj tekst Akademiji u doba kad je zanos za tim tipom izraživanja u hrvatskoj znanosti i uopće kuturi – prošao. Bjelovučić je evidentno bio potaknut Radićem, osnova se držao koliko je mogao ili nije mogao. Kao što je evidentno da je svoju građu zapravo bilježi cijeloga života, objavljivao je i puno prije nego što je zgotovio rukopis. Čini mi se da je on rukopis koji je radio izmađu 1935. i 1940. zapravo napravio na temelju zapisa, ali i na temelju objavljene građe. Koliko je i u što intervenirao, ne znamo jer o tome ne postoje zapisi niti ih je on sam ostavio – naglasila je među ostalim Tomelić Čurlin.
Osobne dojmove o radu na knjizi podijelila je sama autorica, doc. dr. sc. Jasenka Maslek, nastavnica na Studiju Povijest Jadrana i Mediterana.
– Imala sam sreću da sam u rukama imala rukopisnu ostavštinu svog pokojnog djeda koji je tijekom svoga života bilježio različite anegdote, zapise i priče, zavjete koji se i dan danas čine na poluotoku Pelješcu. U nekoliko navrata analizirala sam te priče a moji roditelji i danas bilježe ono što se može zabilježiti na otoku. To je dragocjen rječnik kojeg bi trebalo urediti i nadam se da ću imati vremena jednog dana pozabaviti se i time, to je jezični doprinos ali i doprinos narodnoj kulturi i tradiciji toga dijela poluotoka Pelješca – naglasila je autorica.
– Nikola Zvonimir Bjelovučić bio je sve ujednom, volim to tako reći – bio je odvjetnik, pravnik, povjesničar, ali nije bio lingvist, filolog. Kad sam razmišljala kako ću predstaviti jezik Bjelovučićeva rukopisa ili kako ću predstaviti ovu knjigu koja se nalazi pred nama, morala sam se ‘debelo zamisliti’ što učiniti. Pelješac je šarolika slika jezičnih sustava, presjecanje čakavskog i štokavskog narječja i čitajući tu Bjelovučićevu građu, bilo je teško odrediti što pripada kojem sustavu – naglasila je među ostalim Maslek.
Autorica je, dodajmo i to, knjigu je dijelom priredila i za naše studente u okviru kolegija Historijska antopologija, kako bi ih potaknula na vlastite istraživačke korake. Inače, knjiga je na prvoj promociji, u Janjini – rasprodana.