Silovanje i seksualno zlostavljanje nažalost je dio svakodnevice u cijelom svijetu. U vrijeme rata, broj takvih zvjerstava nevjerojatno raste, a počinitelji prečesto izbjegnu lice pravde.
Nažalost, Domovinski rat nije bio iznimka ovog pravila, a upravo stoga se teško može izmjeriti nevjerojatni značaj koji je knjiga ‘Sunčica’, a kasnije i istoimeni film u kojem svoja svjedočanstva iznose žrtve zlostavljanja, imala za Hrvatsku. Povodom nedavnog prikazivanja filma u Dubrovniku DuList je razgovarao s predsjednicom udruge ‘Žene u Domovinskom ratu’ Marijom Slišković, kao i dvije žrtve koje su prošle pakao takvog zlostavljanja. Snježana Maljak i Zoran Odor odlučili su oduzeti moć svojim zlostavljačima i javno progovoriti o svemu što se događalo. Šutnja ih guši, kažu i izaziva bol i bolest, a oni su složni – ne žele biti bolesni.
Zašto je snimljena Sunčica?
Marija Slišković: Prvo je počeo javni govor pisanom riječi, napisana je knjiga ‘Sunčica’ i tada su prvi put žrtve govorile o zlostavljanju. Knjiga je dvojezična jer smo je odmah htjeli pripremiti za međunarodnu zajednicu i prenijeti im taj ratni zločin koji je bio prešućen. Sljedeći korak bio je film i ‘poklopilo’ se da nam se javio naš čovjek iz Houstona Nikola Knez koji je htio napraviti taj film. Ove godine smo u Houstonu dobili i nagradu za njega.
Koliki odjek je imao film?
Film je dosta težak. Riječ je o ispovijedima u kojima 16 žrtava izravno govori, od kojih je 14 žrtava pristalo pričati baš u kameru, otkrivenog lica. Morate znati kako je izrazito teško naći one koji su voljni govoriti na takav način, ali mi smo prije toga imali niz javnih govora po tribinama diljem Hrvatske, a uz potporu UN-a uspjeli smo provesti program psihološke potpore – ‘Ja sam mnogo više od moje traume’. Oni koji su prolazili taj program su se poprilično promijenili i osnažili. U svakom slučaju bitno je osnažiti sve zlostavljane na način da se ne prenosi trauma na drugu generaciju što se događa s osobama koje ne prođu terapiju. Želim istaknuti kako je nedavno u Saboru konačno izglasan Zakon kojim se daje status žrtvama seksualnog nasilja. Ja sam zatražila od predsjednika Sabora da zastupnici pogledaju film prije izglasavanja tog akta kako bi mogli s dostojanstvom raspravljati o Zakonu. Moram priznati da sam bila ugodno iznenađena činjenicom da je film prikazan sat vremena prije rasprave i to u velikoj dvorani. Na taj način svi zastupnici su bili izloženi oku javnosti hoće li doći pogledati film ili ne, kao i naravno na koji će način raspravljati o zakonu.
Cijeli razgovor potražite u tiskanom izdanju DuLista.