Kratkim jutarnjim đirom od Srebrenog do Mlina, ponovno smo se uvjerili u ljepotu ovog dijela Župe. Susreli smo pokojeg šetača, za razliku od jučerašnjeg đira kroz Srebreno koje je vrvilo životom nakon popuštanja mjera. Sada skoro nema ni žive duše pa je lijepo imat šetnicu – za sebe. A, izgleda da se ni ugostitelji nisu odlučili na otvaranje svojih objekata.
Prethodna vijest
Slijedeća vijest