Neke stare knjige mogu biti otrovne. Projekt ‘The Poisonous Book Project’ je istraživačka inicijativa između Winterthur Museum, Garden & Library i Sveučilišta u Delawareu posvećen katalogiziranju takvih knjiga. Njihova zabrinutost je usmjerena na fizičke komponente knjiga, odnosno boje njihovih korica. Ovaj projekt nedavno je utjecao na odluku o uklanjanju dviju knjiga iz Francuske nacionalne knjižnice, prenosi Klik.hr.
Projekt sadrži i korake za prepoznavanje potencijalno opasnih knjiga te uključuje distribuciju oznaka koje sadrže upozorenja i primjere različitih nijansi zelene boje kako bi se olakšala identifikacija. Do sada je projekt identificirao preko 238 izdanja s arsenom iz cijelog svijeta. Ova istraživanja služe kao važan podsjetnik na rizike povezane s povijesnim proizvodnim metodama i potrebom za oprezom pri rukovanju povijesnim artefaktima.
Neke stare zelene korice su opasne
Jarke zelene tkanine korica knjiga su izazvale sumnju kako sadrže arsen. Ova zabrinutost proizlazi iz praksi u povezivanju knjiga. Tijekom 19. stoljeća, kad su se knjige počele masovno proizvoditi, uvezivači knjiga prešli su s korištenja skupih kožnih korica na jeftinije tkanine. Kako bi privukli čitatelje, te su tkanine često bojane svijetlim i privlačnim bojama. Jedan od popularnih pigmenata bila je Scheeleova zelena, nazvana po Carlu Wilhelmu Scheeleu. On je bio njemačko-švedski kemičar koji je 1775. godine otkrio kako se živozeleni pigment može proizvesti od bakra i arsena. Ova boja nije bila samo jeftina za proizvodnju, već je bila i živopisnija od drugih zelenih pigmenata koji su se koristili više od stoljeća.
Scheeleova zelena s vremenom je postala manje popularna jer je imala tendenciju izblijedjeti kada bi reagirala s onečišćenjima na bazi sumpora. No, novi pigmenti bazirani na Scheeleovu otkriću, poput smaragdne i pariške zelene, pokazali su se mnogo izdržljivijima. Brzo su se počeli koristiti u raznim predmetima, uključujući korice knjiga, odjeću, svijeće i tapete. Međutim, ovi pigmenti su se lako razgrađivali, ispuštajući otrovni i kancerogeni arsen. Česte prijave djece otrovane zelenim svijećama na božićnim zabavama, radnika u tvornicama koji su bojali ukrase i upozorenja o otrovnim haljinama uzrokovala su ozbiljne zabrinutosti zbog sigurnosti ovih zelenih boja. Problem je postao toliko poznat da je 1862. godine satirični magazin Punch objavio karikaturu pod nazivom ‘The Arsenic Waltz’, prikazujući kosture kako plešu koji je bio sumoran komentar na smrtonosni modni trend.
I druge boje su opasne
Crvena također izaziva zabrinutost. Briljantni crveni pigment vermilion dobiva se iz minerala cinabar, također poznatog kao živa-sulfid. Ovo je bio popularan izvor crvene boje tisućama godina.
Žuta je također privukla pažnju istraživačima gdje je krivac olovni kromat. Svijetložuti olovni kromat bio je omiljen među slikarima, uključujući Vincenta van Gogha, koji ga je obilato koristio u svojim slavnim slikama, poput serije ‘Suncokreti’. Za vezivače knjiga u viktorijanskom razdoblju, olovni kromat omogućio im je stvaranje širokog spektra boja, od zelene do narančaste.