Društvo dubrovačkih pisaca u suradnji s Dubrovačkim knjižnicama predstavilo je, u Saloči od zrcala 10. studenoga, knjigu jezikoslovca i onomastičara dr. sc. Domagoja Vidovića ‘’Priča iz pradavnine’’. Uz autora, na predstavljanju su sudjelovali predsjednik Društva Boris Njavro i akademik Luko Paljetak. Događanje je upriličeno u sklopu manifestacije Mjesec hrvatske knjige, ove godine posvećenoj prevoditeljima.
Boris Njavro uvodno je kazao kako je Vidović čest gost u Dubrovniku i baš su tu predstavljali njegove dvije knjige, o onomastici i zbirku kolumni.
– Rođen je u Metkoviću, rat ga je malo odveo do Pučišća, tamo je završio osnovnu školu i otamo je njegova majka. Ostao je vezan za Metković i Brač, studirao je u Zagrebu i jedan je od najboljih hrvatskih onomastičara, sjajni je poznavatelj akcenata. Godinama se bavi istraživanjem i značenjima riječi, ima jako puno objavljenih znanstvenih tekstova, piše redovito i svugdje, godinama se znamo i surađujemo. Kolumne su mu nevjerojatne i svaki tjedan nam ih šalje, nazvane su ‘sendvičem’, uvodno se poigra s mitologijom, nauči vas o nekim staroslavenskim odnosima, imenima, a onda se uhvati onoga središnjeg dijela ‘sendviča’ i završi s tri, četiri rečenice, anegdote iz života, gdje se na kraju cijelog ozbiljnog dijela – nasmiješ. Njegova igra asocijacija i riječi je nevjerojatna – rekao je Njavro.
Luko Paljetak kazao je kako danas mnogi žele pisati ljubavne romane, ali im to ne uspije zato što ne razumiju prirodu ljubavi onako kako je Domagoj Vidović i pisci koji znaju o čemu se u ljubavi radi, razumiju.
– Priča je iskustvena i reklo bi se da nema nikoga od nas tko nije doživio bar mali isječak te priče. On kao da ne želi reći da piše o nečemu svome pa piše iz ‘pradavnine’. Naslov je svojevrsna varka, ’Priča iz pradavnine’ je niz ulančanih epizoda koje tvore jedan vrlo složen, intrigantan, dubok i sjetan ljubavni roman. (…) U ljubavi se radi o tome da, koliko god netko nekoga ljubi, uvijek gubi. Ovaj tekst se zasniva na nekoliko mitoloških slojeva, od kojih je najgornji grčki mitološki sloj o Perzefoni, na to se nižu slojevi prema novijem dobu, čitav niz mitoloških likova koje autor za svoju svrhu i svrhu priče izmislio da bi pojačao stranu onih koji imaju nešto odisejsko u svojoj potrazi za Perzefonom, onih koji mu pomažu, a s druge strane ima onih koji odmažu, bezrazložni u svom pokušaju. (…) Ovo je priča o tome da ne možeš dobiti ono što hoćeš, to je priča o tome da je nesretna Perzefona na prevaru pojela ono što je pojela i morala ostati u podzemnom svijetu. Autor sebe izjednačava s nekom vrstom ovodobnog ili
onodobnog, razine povijesnih i mitoloških razina se tu isprepliću neprestano, ne samo na razini priče, nego i na razini jezičnog iskaza, narativa – lijepo je opisao Paljetak, ujedno i autor pogovora.
Prvi dio knjige je vrsta romana ‘vrtijeljke‘, roman u nastavcima koji izlazi u Hrvatskom slovu i on je, recimo, ‘priča‘, a priče su ovo ostalo, objasnio je Vidović kazavši kako se godinama ‘ugodno lješkario u vlastitoj anonimnosti’, ‘vješto skrivao od svih i svakoga’ i onda ‘je došao gospar Luko i napisao pogovor i bio sam u problemu’.
– Nije lako kad vas netko pročita (…) Vrtijeljka je zapravo neka vrsta vrtloga, znate ono kad puše jugo pa vrti ono lišće, to se stalno okreće, vrti lijevo, vrti desno, ne čisti prostor, tako je i ova vrsta romana koji se stalno vrti u krug, upravo u trenutku kad mislite da se nešto rasplelo, zapuše vjetar i ponovno zaplete. Kad sam razmišljao o naslovu, imao sam na umu Ivanu Brlić Mažuranić, ona ima ‘Priču iz davnine’, trebalo je spojiti te likove iz slavenske mitologije i likove iz grčke mitologije. Ako uzmemo jednu od onih teorija po kojoj su Hrvati došli s područja iza Karpata, trebalo je spojiti Hrvate s morem, jer Slaveni općenito nemaju svoju riječ za more. Nevjerojatno je kako smo u tih nekoliko generacija, od naroda koji s morem nema ništa, postali morska velesila, gusari, moreplovci, otkrivači svijeta – rekao je Vidović.
Njavro je na kraju večeri predstavio još jednu Vidovićevu knjigu naslova ”Rubrica rediviva” u kojoj se autor bavi hrvatskom jezičnom problematikom, a knjigu je nedavno objavio Ogranak Matice hrvatske Zadar. Također, svoje stihove pročitala je Stana Šćapec, patronažna sestra i pjesnikinja, koja je u rujnu predstavila svoju prvu zbirku poezije “Pjesme za lijek” objavljenu u nakladi Društva dubrovačkih pisaca.