Ulicama moga Grada

Pregled tjedna iza nas, pa opet kroz Široku

032 njavro (2)

Puno tog se iz događalo u onom prošlom tjednu! Valja nam se prisjetit. Prvo smo kao slavili Praznik rada, „prvi maj“ rekli bi nekad davno. Očito više nikom nije do slavlja u ovoj zemlji gdje su prava radnika dovedena u gore stanje od onog prije stoljeća i više, kad se prvi put radnici pobuniše.

Na prvi svibnja, s razlogom, jer taj dan je i blagdan Svetog Josipa Radnika.

U Gradu se ne zbi baš ništa. Tek Pilari za se učiniše grah i veselicu. Čak ni janjci se nisu okretali kao nekad. Gradske vlasti zaboraviše svoj puk počastit. Kontra mnogih gradova širom Hrvatske. Tek smo se spomenuli kako je naš Andro u one dane pred izbore prije tri godine častio grahom sve živo. Valjda će opet dogodine, pred nove izbore. Suludi, divlji, rekli bi „liberalni“ kapitalizam vlada svijetom. Globalna diktatura kapitala kuca i na naša vrata. Tog prvog svibnja prisjetili smo se i Bljeska, sjajne vojne pobjede Hrvatske vojske. A dan iza i zločina u Borovu selu. I iznova slušali okorjele četnike kako oni tada, te '91 – ve, nisu imali pojma ni o čemu. Nakon svega kao ona pjesmica; „Živ, živ, živ, nitko nije kriv!“
 
Ista priča – novi kontekst
 

U Gradu se na praznik rada ne zbi baš ništa. Tek Pilari za se učiniše grah i veselicu. Gradske vlasti zaboraviše svoj puk počastit. Tek smo se spomenuli kako je naš Andro u one dane pred izbore prije tri godine častio grahom sve živo. Valjda će opet dogodine, pred nove izbore

A onda, dalje redom trećeg svibnja obilježismo opet u tišini Dan novinara! Još davno zapisa veliki pisac Ivo Andrić nešto što vrijedi i danas; „Nije budala onaj tko ne zna čitat, već onaj koji misli kako je sve što pročita istina!“ I novinarstvo nam je došlo do dna. Dovoljno je samo vidjet tko i kako sve piše. Pa i ovdje u Gradu. Priča mi jedan stariji gospar kako je isti novinar pisao i potpisao tekst o bijegu njegova brata preko mora barkom do Italije pedeset i neke, prvi put prije 30 godina i opet nedavno, tek promijenivši razlog tog čina. U prvom tekstu nekad davno napisao je kako je brat ovog dragog gospara protivnik ondašnjeg sistema, anti komunist i što sve ne. Nedavno pak, puno tog je iz svog prvog teksta prepisao, tek kao razlog naveo kako je tada, kad je pobjegao te pedeset i neke, bio vizionar koji više nije mogao trpjet komunistički sistem. Takvo nam je i današnje novinarstvo, lako prilagodljivo svim promjenama. I na usluzi vlasti. Svakoj.

Ipak ugodna vijest stiže tog dana iz Zagreba. Nagradu za istraživačko novinarstvo, dakle ono najhrabrije i iscrpljujuće, dobio je naš sugrađanin na radu u Index – portalu Ilko Ćimić. Svaka čast. A počeo je s prvim tekstovima u prvim brojevima Dubrovačkog lista, kao klinac.
Čestitam mu, podsjetim ga, a on će mi: „Sjećam se naravno, davnih vremena i pokojnog Jože Vlahovića… i kako sam došao u redakciju Du lista, pitao si me "a što bi ti radio?" Kažem ti "ja bi malo pisao o kulturi i sportu" a ti mi onda opali tišketu iza glave i reče "Oš k..ac! Ideš ti sa mnom u politiku!" Eto druže, tako je počelo… hvala tebi!“
Još kad bi konačno našao vremena, skupio volje i hrabrosti, te napisao nešto o tome što Konzum radi po Župi dubrovačkoj, te kako im nitko nit' smije, nit' može ništa, pa ni sanitarna inspekcija, bio bi nam još draži.
 
U pauzi snimanja „Sutjeske“
 

Ipak ugodna vijest stiže tog dana iz Zagreba. Nagradu za istraživačko novinarstvo, dakle ono najhrabrije i iscrpljujuće, dobio je naš sugrađanin na radu u Index – portalu Ilko Ćimić. Svaka čast. A počeo je s prvim tekstovima u prvim brojevima Dubrovačkog lista, kao klinac

I za kraj iz prošlog tjedna, četvrtog dana svibnja, godišnjica odlaska našeg nekadašnjeg „velikog vođe“ kojeg se još mnogi spominju rado. Ma, ne spominju se i ne prisjećaju čeljad tog vremena zbog ideologije i politike, pa ni zbog „velikog vođe“, već zbog kakve takve socijalne sigurnosti, koje je u ova naša današnja vremena sve manje. Stoga iz arhive evo jedna fotka sa znanim likovima, snimljena baš u Gradu u pauzi snimanja filma  „Sutjeska“!  
Toliko o tjednu iza nas. Nešto kao onaj sjajni „Pregled tjedna“ TV Nove.
 
Nase u đir Širokom
 
Ajmo na se u đir ulicama. Naravno, ostajemo još u Širokoj. Na onoj strani ove široke ulice gdje je zgrada raznih događanja zadnjih godišta i godišta. Zgrada kotara Grad. Zapravo, uz sjećanja Igora idemo dalje. Tamo gdje je danas pošta, do rata, ovog za sada zadnjeg Domovinskog, bila je velika butiga „Beko“. U nedostatku pravih originalnih Levisica, koje su nekad u ona vremena imali samo sinovi pomoraca i švercerke iz Barija, tamo smo kupovali „zamjenske“ rebatinke il' rebe – Lee Coper! E sad se kao ne spominjete njih!? Sjetit će te se bar one sjajne reklame kad one zgodne cure udaraju po … stražnjicama! Jel' se tako službeno kaže za guzice?
Dalje na rubu Široke i spoju sa ulicom Od puča živi godištima veliki slikar i obilježje Grada gospar Ivo Grbić. Istina, on doma ide iz poprečne Od puča, al' s balkona gleda na Široku. I još uvijek na zidu svoje kuće ponosno drži kolekciju slika tog suludog dana, 6. prosinca 1991. kad je sve to izgorjelo od granata. Kao spomen na taj dan i za podsjećanje naših turista i susjeda s istoka, posebno onih iz Crne Gore, da se ne zaboravi. A onda preko u nastavak i gornji dio Široke… do kantuna i butige koju smo zvali, htjeli to priznat ili ne nakon svega, „kod Crnogorca“! Butiga od robe gdje se znalo nać' finih stvari.
 
Prilozi:
Široka, prazna u neke rane jutarnje sate i znani lik, njen čistač Tonći Jonjić
Na zidu ulice Od puča, pored Široke, još su slike gospara Iva Grbića kao spomen na 6. prosinca 1991. godine
Zanimljiva fotka snimljena u Gradu, u pauzi snimanja filma "Sutjeska", a na njoj sve znani likovi; lijepa Elizabet, "Veliki vođa" koji je zagleda dolika u dekolte, Jovana kojoj je sve smiješno i Riki koji miriše cvijeće

Pročitajte još

NA STRADUNU Na kraju ovoga đira ulicama našeg Grada

Boris Njavro

ULICAMA MOGA GRADA Na Paskovoj poljani, naokolo fontane

Boris Njavro

ULICAMA MOGA GRADA Nikad nikome nemoj natjerati suzu!

Boris Njavro