Pregled tjedna iza nas, pa opet kroz Široku

Puno tog se iz događalo u onom prošlom tjednu! Valja nam se prisjetit. Prvo smo kao slavili Praznik rada, „prvi maj“ rekli bi nekad davno. Očito više nikom nije do slavlja u ovoj zemlji gdje su prava radnika dovedena u gore stanje od onog prije stoljeća i više, kad se prvi put radnici pobuniše.

Na prvi svibnja, s razlogom, jer taj dan je i blagdan Svetog Josipa Radnika.

U Gradu se ne zbi baš ništa. Tek Pilari za se učiniše grah i veselicu. Čak ni janjci se nisu okretali kao nekad. Gradske vlasti zaboraviše svoj puk počastit. Kontra mnogih gradova širom Hrvatske. Tek smo se spomenuli kako je naš Andro u one dane pred izbore prije tri godine častio grahom sve živo. Valjda će opet dogodine, pred nove izbore. Suludi, divlji, rekli bi „liberalni“ kapitalizam vlada svijetom. Globalna diktatura kapitala kuca i na naša vrata. Tog prvog svibnja prisjetili smo se i Bljeska, sjajne vojne pobjede Hrvatske vojske. A dan iza i zločina u Borovu selu. I iznova slušali okorjele četnike kako oni tada, te '91 – ve, nisu imali pojma ni o čemu. Nakon svega kao ona pjesmica; „Živ, živ, živ, nitko nije kriv!“
 
Ista priča – novi kontekst
 

A onda, dalje redom trećeg svibnja obilježismo opet u tišini Dan novinara! Još davno zapisa veliki pisac Ivo Andrić nešto što vrijedi i danas; „Nije budala onaj tko ne zna čitat, već onaj koji misli kako je sve što pročita istina!“ I novinarstvo nam je došlo do dna. Dovoljno je samo vidjet tko i kako sve piše. Pa i ovdje u Gradu. Priča mi jedan stariji gospar kako je isti novinar pisao i potpisao tekst o bijegu njegova brata preko mora barkom do Italije pedeset i neke, prvi put prije 30 godina i opet nedavno, tek promijenivši razlog tog čina. U prvom tekstu nekad davno napisao je kako je brat ovog dragog gospara protivnik ondašnjeg sistema, anti komunist i što sve ne. Nedavno pak, puno tog je iz svog prvog teksta prepisao, tek kao razlog naveo kako je tada, kad je pobjegao te pedeset i neke, bio vizionar koji više nije mogao trpjet komunistički sistem. Takvo nam je i današnje novinarstvo, lako prilagodljivo svim promjenama. I na usluzi vlasti. Svakoj.

Ipak ugodna vijest stiže tog dana iz Zagreba. Nagradu za istraživačko novinarstvo, dakle ono najhrabrije i iscrpljujuće, dobio je naš sugrađanin na radu u Index – portalu Ilko Ćimić. Svaka čast. A počeo je s prvim tekstovima u prvim brojevima Dubrovačkog lista, kao klinac.
Čestitam mu, podsjetim ga, a on će mi: „Sjećam se naravno, davnih vremena i pokojnog Jože Vlahovića… i kako sam došao u redakciju Du lista, pitao si me "a što bi ti radio?" Kažem ti "ja bi malo pisao o kulturi i sportu" a ti mi onda opali tišketu iza glave i reče "Oš k..ac! Ideš ti sa mnom u politiku!" Eto druže, tako je počelo… hvala tebi!“
Još kad bi konačno našao vremena, skupio volje i hrabrosti, te napisao nešto o tome što Konzum radi po Župi dubrovačkoj, te kako im nitko nit' smije, nit' može ništa, pa ni sanitarna inspekcija, bio bi nam još draži.
 
U pauzi snimanja „Sutjeske“
 

I za kraj iz prošlog tjedna, četvrtog dana svibnja, godišnjica odlaska našeg nekadašnjeg „velikog vođe“ kojeg se još mnogi spominju rado. Ma, ne spominju se i ne prisjećaju čeljad tog vremena zbog ideologije i politike, pa ni zbog „velikog vođe“, već zbog kakve takve socijalne sigurnosti, koje je u ova naša današnja vremena sve manje. Stoga iz arhive evo jedna fotka sa znanim likovima, snimljena baš u Gradu u pauzi snimanja filma  „Sutjeska“!  
Toliko o tjednu iza nas. Nešto kao onaj sjajni „Pregled tjedna“ TV Nove.
 
Nase u đir Širokom
 
Ajmo na se u đir ulicama. Naravno, ostajemo još u Širokoj. Na onoj strani ove široke ulice gdje je zgrada raznih događanja zadnjih godišta i godišta. Zgrada kotara Grad. Zapravo, uz sjećanja Igora idemo dalje. Tamo gdje je danas pošta, do rata, ovog za sada zadnjeg Domovinskog, bila je velika butiga „Beko“. U nedostatku pravih originalnih Levisica, koje su nekad u ona vremena imali samo sinovi pomoraca i švercerke iz Barija, tamo smo kupovali „zamjenske“ rebatinke il' rebe – Lee Coper! E sad se kao ne spominjete njih!? Sjetit će te se bar one sjajne reklame kad one zgodne cure udaraju po … stražnjicama! Jel' se tako službeno kaže za guzice?
Dalje na rubu Široke i spoju sa ulicom Od puča živi godištima veliki slikar i obilježje Grada gospar Ivo Grbić. Istina, on doma ide iz poprečne Od puča, al' s balkona gleda na Široku. I još uvijek na zidu svoje kuće ponosno drži kolekciju slika tog suludog dana, 6. prosinca 1991. kad je sve to izgorjelo od granata. Kao spomen na taj dan i za podsjećanje naših turista i susjeda s istoka, posebno onih iz Crne Gore, da se ne zaboravi. A onda preko u nastavak i gornji dio Široke… do kantuna i butige koju smo zvali, htjeli to priznat ili ne nakon svega, „kod Crnogorca“! Butiga od robe gdje se znalo nać' finih stvari.
 
Prilozi:
Široka, prazna u neke rane jutarnje sate i znani lik, njen čistač Tonći Jonjić
Na zidu ulice Od puča, pored Široke, još su slike gospara Iva Grbića kao spomen na 6. prosinca 1991. godine
Zanimljiva fotka snimljena u Gradu, u pauzi snimanja filma "Sutjeska", a na njoj sve znani likovi; lijepa Elizabet, "Veliki vođa" koji je zagleda dolika u dekolte, Jovana kojoj je sve smiješno i Riki koji miriše cvijeće