Unutar projekta bavili smo se brojnim aktivnostima. Kada smo ga pisali, inspirirali smo se povijesnom činjenicoma da je Dubrovnik od 1918. do 1920. ponudio sebe izbjeglicama iz Rusije koji su došli nakon Oktobarske revolucije. Neki od njih su se ovdje zadržali i ostavili značajan pečat u kulturno-znanstvenom životu Grad. Drugi su se raselili po ostalim dijelovima Europe. Treći su se otišli u Zagreb gdje su sudjelovali ili osnovali značajne institucije – rekao je uvodno prilikom predstavljanja završne publikacije ‘Luka sanjara’ Saša Božić, pomoćnik intendantice Dubrovačkih ljetnih igara za dramu te ujedno jedan od voditelja spomenutog projekta.
U publikaciji obuhvaćena je suradnja triju zemalja – Hrvatske, Slovenije i Srbije, a koja je sufinancirana sredstvima Europske unije iz programa Kreativna Europa – potprogram Kultura te se bavi stogodišnjom poviješću migracija na europskom kontinentu. Navedeno razdoblje odabrano je za proučavanje, objasnio je Božić, je jer je upravo nakon Prvog svjetskog rata Europa utemeljena kao mjesto globalizacije što je bilo poticaj umjetnicima za daljnje stvaranje. Kad govorimo o nedavnoj migrantskoj krizi, a u vremenskom kontekstu koje je projekt nastajao, naglasio je, postoji tolika množina predrasuda, kako u javnosti, medijima pa tako i u političkim sferama koji se s ovom vrstom problema ne znaju se nositi. Bogatstvo ove suradnje leži u činjenici da su u nju uključene različite perspektive i iskustva kako lokalnog stanovništva, tako i ‘pridošlica’.
– Namjerno smo se fokusirali na zemlje na Balkanskoj ruti koje su se u recentnoj povijesti i same susrele s migracijama što zbog ekonomskih, poltičkih ili ratnih razloga. Poseban naglasak na bio je na angažmanu publike, održali smo dosta predavanja te sam osobito ponosan na izložbu koju smo uspjeli organizirati, a čija kustosica je Ana Marinković. Ona se bavi ruskim izbjeglicama u Dubrovniku 1920. te je zabilježila njihov lokalni odjek, samoorganiziranje i kulturno-umjetničku produkciju, na prvom mjestu u dubrovačkom kazalištu – iznio je.
Središnja ličnost izložbe bio je lik balerine Olge Solovjeve čija prisutnost i pedagoška djelatnost je, rekao je, prerasla u legendu. Za potrebe izložbe prikupljenja su sjećanja posljednjih živućih osoba, a koja su predstavljena u video formatu i to u Vili Melka Čingrije, svojedobno gradonačelnika našeg grada koji je putem javnih glasila pozvao ruske izbjeglice i ponudio im utočište.
– Druga fokus grupa bile su izbjeglice. Održali smo radionice putem kojih smo pokušali unaprijediti njihou intergraciju te im dati umjetnički alati kako bi im se pomoglo da izraze vlastita iskustva i potrebe, a ne da ih se gura u umjetničke proceseb – podvukao je Božić. Jedna od radionica upriličena je sa zborom Domaći gosti iz Zagreba, a koji okuplja ljubitelje pjevanja iz čitavog svijeta te u uz vodstvo pjevačice Maje Posavec izveli pjesmu Dubrovačkih trubadura ‘Dalmatinski lero’.
Treća fokus grupa su bili umjetnici, kazao je pomoćnik intendantice Dubrovačkih ljetnih igara za dramu, posredstvom kojih su iznjedrene tri kazališne produkcije – u Dubrovniku, Zagrebu, Novom Sadu i Mariboru. Sve tri, od kojih je jedna prva premijera ovogodošnje sezone festivala ‘Van sebe’, odigravaju se u Lazaretima koji su, kako je istaknuo Božić, sami po sebi mjesto migracija.
– Do sad smo imali tri izvođenja predstave ‘Pod istim krovom’. Mogu reći da smo u smislu pandemije koronavirusa generalano zavodolji. Sve što nam je predstavljalo izazov prilikom izvođenja i pripreme smo uspješno savladali. Bitno je reći da je predstava rađena u suradnji Kulturanova i Novosadskog pozorišta te je rađena po istoimenom knjizi čiji su autori su Amir Baitar i Henning Sußebach. Ona predstavlja istinitu priču u kojoj je kroz dnevničke zapise iznesena svakodnevica njemačkog bračnog para koji je ponudio dom jednom sirijskom izbjeglici Amiru tijekom šest mjeseci – ispričala je Irena Čučković iz Kulturanove, organizacije civilnog društva iz Novog Sada, partnera na projektu.
Njihov suživot i situacije su čudne i nepoznate, no oni na svakodnevnom planu uspijevaju nadvladati predrasude za koje nisu ni znali da su ih imali.
– Važno je istaknuti taj multimedijalni trenutak uz pomoć kojeg će publika moći vidjeti ono što smo se fizički ne vidi u predstavi, a to je Amirov put iz Sirije. Predstava je dvojezična, postoje dijelovi koji su na srpskom i mađarskom jeziku te je poanta predstaviti sudbinu na mikroplanu jednog migranata koji je uspio doći do Njemačke te kako je uspješna intergracija itekako moguća ako za nju postoji strpljenja i volje s obje strane – poručila je i dodala kako će se na festivalskom repertoaru naći 29. i 30. srpnja.
O samoj publikaciji nekoliko riječi podijelio je Benjamin Virc, njen urednik i predstavnik Slovenskog narodnog gledališća Maribor.
– Publikacija je struktuirana po partnerima i kronologijski. Svaki partner se fokusirao na vlastite probleme iz segmenta migracije. Naša istraživanja, refleksije i kritička razmišljanja zapakirana su u 13 članaka koje potpisuje 13 autora. Migracije su dio razvoja čovječanstva, a sad ih imamo sve više jer se događaju sve brže. Politike koje bi se s tim problemom trebale suočiti su neadekvatne i parcijalno ga rješavaju. Mi smo ih pokušali osmisliti kroz radionice i razgovor migranitima – rekao je.
Jedna od priča migranata koje su intervjuirali osobito se istakla te je i ukomponirana u kranji rezultat projekta – predstavu ‘Proslava’.
– To je autobiografska priča Navida koji je iz Irana emigrirao u Sloveniju. Proslava je diptih ironije i bola te iznosi njegovo iskustvo koje je proživio na svom putu do zemlje slobode, iza Schengena – iznio je.
Prvi dio predstave nastao je prema tekstu hrvatskog autora Ivora Martinića, dok je drugi spomenuta Navidova priča koji će Dubrovčani i njihovi posjetitelji moći pogledati tijekom nedjelje i ponedjeljka.