Uoči Feste svetog Vlaha Dubrovčanima je u četvrtak navečer u Svete Klare predstavljena monografija ‘Zborna crkva svetog Vlaha u Dubrovniku’, koja na više od 450 stranica donosi najnovije rezultate znanstvenih istraživanja te dosad nepoznate činjenice o nastanku, izgradnji i opremanju Crkve svetog Vlaha, kao i ranijoj kasnosrednjovjekovnoj crkvi na istom mjestu.
-Monografija se nadovezuje na niz monografija započet s Crkvom svete Katarine u Zagrebu, a nastavio se s dubrovačkom Katedralom. Svi smo jako sretni i zadovoljni s monografijom koja je rezultat suradnje Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba i istraživača iz Dubrovnika. Utemeljena je na novim terenskim i arhivskim istraživanjima. Većina stručnjaka je već ranije bila uključena u istraživanje crkve, a nekoliko je potpuno novih istraživača. Trebalo nam je oko godinu i pol dana intenzivnog rada. Osim znanstvenih radova, koji donose nove spoznaje i o crkvi i o njenoj bogatoj opremi, velik trud je uložen u izgled monografije – izjavila je tom prilikom urednica te jedna od autora monografije Katarina Horvat Levaj iz Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu.
-Interesantne su nove spoznaje, a to je atraktivno prikazano, o ranijoj kasnosrednjovjekovnoj crkvi, koja je temeljem arhivskih i arheoloških istraživanja izrađena u 3D modelu rekonstrukcije. Također, zanimljiva je valorizacije crkve u kontekstu dubrovačke i venecijanske arhitekture. Zaključak je da nastaje u ključnom trenutku u Veneciji, kad kasni barok prelazi u neopaladijanizam, a opet je posebno prilagođena dubrovačkoj sredini – zaključila je Horvat Levaj.
-Monografija donosi mnoge nove rezultate koji potvrđuju da je Crkva svetog Vlaha remek djelo ravnopravno umjetninama vrhunske barokne razine kasnog baroka na razini europske umjetnosti. Monografija dokazuje da je Crkva svetog Vlaha, remek djelo Marina Gropellija te izvanredan izbor u ono vrijeme, najviša razina svoje epohe kroz komparativnu studiju s venecijanskim barokom ili barokom Furlanije. Prikazani su vrhunski znanstveni rezultati, a knjiga je s tekstovima drugih jednostavno ima mitsko, legendarno i bajkovito, a pet je sve skupa stvoreno na čvrstoj osnovi pozitivističkog istraživanja i dokumentacije – rekao je akademik Tonko Maroević.
-Uz knjigu o dubrovačkoj katedrali ovo je svojevrstan diptih, jedna se na drugu nadovezuju. Riječ je o umjetninama različitog tipa, jedan je rimski, a drugi mletački barok. Obje građevine su dale znak i biljeg Dubrovniku, koji je bez njih nezamisliv. Pritom je Sveti Vlaho još veći simbol, jer je poseban. Kroz gotovo tisuću godina urastao je u sudbinu grada i Dubrovačke Republike, kao i tradicije koja okuplja regiju – smatra Maroević.
-Večeras imamo svečanost knjige u Dubrovniku, ali i svečanost spomeniku koji je svojom pojavnošću jedna velika svečanost. Izdefiniralo se dvanaestak znanstvenika, od istraživača u dubrovačkim arhivima do vrhunskih analitičara spomenika. U svakom slučaju imamo zaokruženu cjelinu vrijednu svake pogodnosti – rekao je akademik Igor Fisković.
Izdavači monografije su Institut za povijest umjetnosti Zagreb, ArTresor, Dubrovačka biskupija te Zborna crkva svetog Vlaha, a autor fotografija je Paulo Mofardin.