Predavanje na temu ‘Društvo prijatelja dubrovačke starine u kontekstu očuvanja i zaštite spomeničke baštine’ održala je povjesničarska umjetnosti mr. sc. Maja Nodari u srijedu u velikom amfiteatru sveučilišnog kampusa.
Maja Nodari odvela nas je u šetnju kulturnom baštinom, a najveći naglasak, kako sam naslov predavanja govori, stavila je upravo na projekte i angažman Društva prijatelja dubrovačke starine koji su zaslužni za revitalizaciju i svakodnevnu skrb o dubrovačkoj baštini.
Nodari se posljednjih godina među ostalim bavi nematerijalnom kulturnom baštnim, a vrijedi spomenuti kako je upravo zbog njenog angažmana Festa svetoga Vlaha upisana na popis UNESCO-ve nematerijalne kulturne baštine. Spomenuta tema sasvim je logično proizašla, kako kaže Nodari, ne samo zbog Društva, već i zbog toga što je 2018. godina proglašena Europskom godinom kulturne baštine.
-Društvo prijatelja dubrovačke starine primjer je dobre prakse zaštite kulturne baštine, ne samo u dubrovačkim okvirima već i u onim nacionalnim pa i šire – rekla je Nodari, a u svojem je izlaganju riječju i slikom prikazala povijest i značaj Društva, najviše ističući ‘moćnu trijadu’: Gradske zidine, Stonske zidine i Sokol kulu.
Okupacija kapitala prijeti baštini
Kako bi uvela prisutne u priču o DPDS-u, osvrnula se na samom početku na baštinu i što ona označava. Istaknula je kako je bitno potaknuti javnost na istraživanje kulturne baštine, slaviti i promišljati o vrijednosti koju ona ima. ‘Potrebno je ostati svjestan po pitanju onoga što imamo i biti jako ponosan’, kaže Nodari te ističe nadalje kako je ‘kulturna baština tkivo našeg društva’. Doživljavamo ju neposredno u krajolicima, arheološkim nalazištima… No za Nodari, baštinu čine i književni predmeti, zanati koje učimo, glazba koju slušamo, knjige koje čitamo. No, veliku pozornost skrenula je na ‘okupaciju kapitala koji prijeti baštini’.
– Neki gradovi pokleknu, a neki i dalje drže do identiteta. Mora se izraditi vrijednosni sustav gradova, mora postojati sustav uravnoteženih gradova. Taj grad mora biti održiv, o čemu govorimo dosta u posljednje vrijeme. Dubrovnik je svjetan svojih problema, a to dosta govori. Jedino tako možemo krenuti dalje – rekla je Nodari.
Za nju je baštinik onaj koji je baštinu izabrao, da bude njegovo dobro i njegovo blago. ‘Na bogatsvu raličitosti počivaju svi naši identiteti’, govori Nodari i ističe kako je ‘baština dio svih naših identiteta’.
Nakon uvodnih riječi o baštini, osvrnula se na brigu žitelja našeg grada – o gradu. Dubrovnik ima dugotrajno iskustvo čuvanja baštine, kaže Nodari, koja nas je vratila u daleko 13. stoljeće, kada su Knez i Malo vijeće ‘izašli na ulice’ i kažnjavali svako nepravilno i nepropisno ponašanje, ono koje šteti gradu.
Počeci DPDS-a
-Zidine i baština nisu onakvi kakvim se čini danas. Čini nam se kako je to baš tako moralo biti. No ipak nije tako bilo. Kako bi se došlo do obnovljenog spomenika, treba jako puno. Nađete se na terenu koji je obrastao pa kreće istraživanje na temelju kojih se stvaraju projekti… To je mukotrpan put – rekla je Nodari koja je istaknula kako je 19. stoljeće bilo teško, kako za dalmatinske gradove, tako i za Dubrovnik. Iako se Dubrovnik smatrao čvrstom utvrdom koju se ne može srušiti, to se ipak dogodilo te je dubrovačko naslijeđe uništeno većim dijelom, a dio kulturnog dobra odneseno u europske muzeje.
U građanima se nakon spomenutog destruktivnog razdoblja počela javljati svijest i ljubav, opći ponos, i potreba za revitalizacijom grada… Ali i nostalgija za slavnom prošlošću. Nodari spominje kako su tada nastajala građanska društva. ‘Nije bilo više samovolje’, ističe i dodaje kako je prva građanska udruga nastala davne 1888. godine. Prema njenim riječima, Društvo za promicanje interesa Dubrovnika, koje je nastala 1921. godine, ‘nešto je najbolje što se moglo dogoditi Dubrovniku između dva svjetska rata’, a zbog projekata koje su proveli: obnova Kneževa dvora, uređenje zvonika, Sponze, Lovrjenca… A povrh svega revitalizacijom Feste svetoga Vlaha. Udruga je i ‘utrla put Društvu prijatelja dubrovačke starine’ koje nastaje 1952. godine pod vodstvom prvog i doživotnog predsjednika Lukše Beritića.
-U ta vremena, osnivanje Udruge bilo je ravno podvigu. Ali svi su imali iste ciljeve, fotrtifikacija, rekonstrukcija grada, organiziranje predavanja, upoznavanje građana s baštinom. Konstantno, dugoročno i kontinuirano – rekla je Nodari i naglasila moto Društva: ‘Novac koji nose spomenici, vraća se isključivo spomenicima’. Nabrojala je i brojne projekte obnove spomenika kulture, od Minčete do Lovrjenca, no smatra kako se radovi na spomenicima kulture ne mogu završiti, ‘na njima se uvijek mora raditi’.
– A sve je potrebno raditi s vizijom. Kad sve ovo gledamo, moramo se zapitati kako je to jedna udruga uspjela? Moglo se jer se htjelo. Usudilo se štititi i popravljati svoj grad i baštinu. Društvo je vodilo i vodi brigu o naoko malim detaljima. DPDS je primjer savjesti grada – zaključila je Nodari.
Ovo javno predavanje o očuvanju dubrovačke spomeničke baštine oraganizirao je studij Povijest Jadrana i Mediterana Sveučilišta u Dubrovniku u sklopu europske godine kulturne baštine, a povodom Dana povijesti i Dana Europe.
mp