-Otišao je i Milo. ‘Ane’ i jos mnoge pjesme obilježile su sve fešte moga djetinjstva. Počivao u miru Božjem – napisala je novinarka Ivana Petrović.
Posebno je bio cijenjen među Imoćanima. Od njega se oprostio i gradonačelnik Imotskog Ivan Budalić.
I hrvatska glazbenica Meri Cetinić, oprostila se od Mila Hrnića na Facebooku uz njegovu fotografiju.
-Adio Milo – napisao je skladatelj, aranžer i producent Đelo Jusić Jr.
-I kad ne bude nas više bilo pivat će se pisme naše’… Jedan od rijetkih naših pjevača kojeg sam obožavala i obožavam slušati… Jedan od rjetkih čije pjesme i sama imam na svom repertoaru… Dragi prijatelju, sve riječi su suvišne, ostavio si neizbrisiv trag mnogim generacijama, pocivaj u miru dragi Milo. Sućut obitelji i svima koji su ga voljeli i poštivali – istaknula je glazbenica Marina Tomašević.
Hrvatski strip crtač Dalibor Talajić na svom se Facebooku prisjetio Mila Hrnića i koncerta u Tribunju.
Ljetna pozornica u Tribunju tek što je bila sagrađena. Do tada je Zamalin bio centralno mjesto svih zbivanja. No, malo pomalo, Tribunj je postajao sve veća točka na karti kulturnih ljetnih zbivanja i Zamalin je postao premali. Sa dvije, za tribunjske pojmove velike, pozornice sve više se širio spektar kulturnih i zabavnih događanja. I ljudi se nisu više u selo sljevali samo zbog popodnevnog povratka koča. Sad su dolazili i navečer. Zbog igara, zbog monodrama, klasičnih recitala, zbog “velikih” koncerata…
I, do tad najveći, koncert održao je vlasnik drugih najvažnijih brkova estrade, ali i prvog najupečatljivijeg raskopčanog muškog poprsja. Kakva noć je to bila…
Koncert je bio iznimno dug. U tri bloka. Milo je uživao na tribunjskoj pozornici, a publika mu jednostavno nije dozvolila odlazak. Doduše, to kao da je dogovoreno bilo. Jer pjevao je sve što je pjevanja vrijedno bilo, od Fosila do Beatlesa, ne samo svoje pjesme. A tu, svoju jednu, čuvao je za sam kraj i publika je to osjetila, zato i nije pristajala na završetak večeri. I konačno, taj prolom oduševljenja nakon prvih prepoznatih taktova čak je i zaustavio Milu i prisilio ga da krene od početka. A usljed tog odobravajućeg vrištanja, ja ne znam kako je Tribunj ostao spojen s kopnom.
Kakva noć… Milo više nije dolazio u Tribunj.
Stariji ga spomenu često, mi ponekad. Klinci ni ne znaju za njega. Danas, drugi neki pjevači slove kao kraljevi zabave, no most niti da zatitra od vike njihove publike, a kamoli da popusti hvat otoku. I ne mogu se rastužiti usljed njegovog odlaska. Ne mogu jer mi je ostavio tako divnu uspomenu, koju ništa ne može nadjačati. Što god tko rekao, kojeg god muzičara spomenuo, sve je to zapravo bez veze. Jesam ja bio klinac, i za malo toga sam bio znao. Ali već tada, te davne tribunjke noći, ja sam osjećao da slušam najveći nesnimljeni koncert svih vremena i iz sve snage, uglas sa svima, pjevam najveći hit svih vremena. I skoro! Skoro da smo otkinuli otok kopnu… – napisao je.