Good Food Festival, koji je zanimljivim sadržajem obogatio posezonsku ponudu Grada, zaključen je završnim partyjem pred Crkvom svetog Vlaha, koji je mnoge oduševio, a neke, ponajviše stanovnike povijesne jezgre, baš i nije.
– Od tolike buke pucala su stakla na prozorima. Moja kuća gleda na sam Stradun i mi smo taj party baš osjetili. Bilo je prebučno, sigurno iznad dopuštenih mjerila – požalio se naš sugrađanin, koji pamti i druge, slične ‘zvučne incidente’. Uz uobičajene dočeke Nove godine, prisjećaju se i koncerata raznih izvođača. Često se govorilo, prekoračena je dopuštena razina buke. Mi smo se stoga zapitali, ima li Grad Dubrovnik uopće pravilnik o buci te, naravno, poštuje li se.
Šest lokacija, ali krivi smjer
Dokument kolokvijalno zvan ‘Elaborat o zaštiti od buke’ (službeni naziv „Stručna podloga za određivanje dopuštenih razina buke prilikom održavanja javnih skupova, razonode, zabavnih i drugih aktivnosti na području Grada Dubrovnika“) izradila je 2012. godine tvrtka ARH 2 d.o.o. po narudžbi Grada Dubrovnika. Bila je to zakonska dužnost gradskih vlasti prema Zakonu o zaštiti od buke, odnosno članka 10. po kojem jedinica lokalne samouprave mora odrediti dijelove naselja, ulice i trgove na kojima je u svrhu održavanja javnih skupova i ‘organiziranja razonode’ moguće prekoračiti zakonski dopuštenu razinu buke. Jednako tako, istim člankom tražilo se da ‘buka koja nastaje ne smije u drugim ulicama ili dijelovima ulica, u ostalim dijelovima naselja i drugim naseljima prelaziti dopuštene granice’.
Spomenuta Studija je u razmatranje uzela šest lokacija koje se najčešće koriste za javne skupove i druga događanja: plaže Belvedere (u Studiji nazvana ‘Zlatni potok’), Banje i Uvala Lapad, povijesna jezgra, Lokrum te Gruška riva (pri čemu se misli na Park Luja Šoletića i Gruški mul).
Zanimljivo, na prikazima uvrštenim u Studiju položaj pozornice (najveće visine 1,5 metara) pri održavanju skupova određen je drukčije nego što to doista biva u praksi. Na primjer, na plaži Banje pozornica je po Studiji smještena u samom ugostiteljskom objektu i okrenuta prema moru, dok smo ovog ljeta bili svjedoci dvije drukčije lokacije: jedne u slučaju koncerta Harisa Džinovića, kada je pozornica bila smještena uz samo more i okrenuta prema stambenom naselju Ploče, a druge u slučaju Noći Ploča (koncerta Colonie), kada je pozornica postavljena na sjevernom dijelu plaže i okrenuta prema Belvedereu.
Sličan primjer je i na taraci Revelina, gdje je prema Studiji pozornica planirana na južnom dijelu i okrenuta prema povijesnoj jezgri. Za vrijeme Svjetskog prvenstva, kao i Noći gladijatora, organizatori su pozornicu postavili u suprotnom smjeru, s prekrasnom vizurom Grada u pozadini. Studija je u moguće lokacije uvrstila i tri mjesta unutar povijesne jezgre: područje pod zvonikom (Luža), pred Katedralom te na Poljani Ruđera Boškovića na Jezuitima.
I dok su lokacije pred Katedralom i na Jezuitima u pravilu korištena sukladno Studiji, baš kao i ona pod zvonikom u vrijeme novogodišnjih festa, u Studiji nigdje nije označena pozornica pred Crkvom svetog Vlaha, okrenuta prema Srđu, koja je zapravo najčešća pozornica društvenih događaja i skupova i ljeti i zimi.
Sam prostor Luže, koji se svaki put drukčije (uže ili šire) definira, u Studiji jest prihvaćen kao lokacija pozornice (izvora buke), ali u smjeru Zvonik – Vrata od Pila, a ne Crkva svetog Vlaha – Vrata od Buže. Stoga ni ne čudi buna pojedinih stanovnika povijesne jezgre. Jer lociranjem pozornice (izvora buke) na drugu, okomitu poziciju od zadane mijenjaju se i parametri izračuna razina buke i njenog utjecaja na okolinu.
Zona buke 3 ili 4
Drugo pitanje jest dozvoljena razina buke. Naime, Studija povijesnu jezgru tretira drukčije nego susjedna područja Pila i Ploča. Za razliku od tih susjednih područja, koji su u tablici izračuna dopuštene razine buke u skladu s namjenom prostora označeni kao M1 – pretežito stambena namjena, sama povijesna jezgra svrstana je u područje M2 – pretežito poslovna namjena. U čemu je konkretna razlika? U tome što na području Pila i Ploča, označenima kao M1, vrijedi zona buke 3 gdje je najviša dnevna dopuštena razina buke 55 decibela, a noćna 45 decibela. S druge strane, na području povijesne jezgre, označene kao M2, vrijedi zona buke 4 gdje je najviša dnevna dopuštena razina buke 65, a noćna 50 decibela. Sve ove mjere temeljene su po odredbama za buku u vanjskom prostoru Pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave, koje je donijelo Ministarstvo zdravlja. Možda se na papiru čine minornima, ali u stvarnosti su vrlo osjetna. Pogotovo ako se ‘probiju’.
Iz elaborata, pak, nije jasno zašto je povijesna jezgra procijenjena kao prostor pretežito poslovne namjene. Navodi se tek kako su korišteni podaci iz GUP-a Grada Dubrovnika iz 2007. godine, koji kao činjenicu usvaja podatak kako je područje povijesne jezgre rjeđe naseljeno.
Inače, u zonu buke 4 uz povijesnu jezgru, još su svrstana područja hotelskog smještaja, ali i sporta, rekreacije te kupališta. Tako je tom zonom još obuhvaćeno gotovo cijelo obalno područje, cijeli zapadni dio Babinog kuka, istočni dio Gruškog zaljeva te dio koji danas predstavlja dubrovački ‘down-town’ (od Čingrije do Batale i gruške luke). Za usporedbu, zonom 1 označena su gotovo sva nenastanjena područja grada (sjeverne padine Srđa kao šuma Petka), dok je u zonu 5 ušao industrijski dio u poduzetničkoj zoni Pobrežje.
Što je izvor buke?
Od laveži do razglasa…
Izvor buke jest svaki stroj, uređaj, instalacija, postrojenje, sredstvo za rad i transport, tehnološki postupak, elektroakustički uređaj za emitiranje glazbe i govora, bučna aktivnost ljudi i životinja i druge radnje od kojih se širi zvuk. Izvorima buke smatraju se i cjeline kao nepokretni i pokretni objekti te otvoreni i zatvoreni prostori za šport, rekreaciju, igru, ples, predstave, koncerte, slušanje glazbe i sl.